Afrika: Gospodarski potencijal država partnerica BRICS-a – Alžir, Nigerija i Uganda

Nakon povijesnog 16. summita BRICS-a održanog u listopadu 2024., tri afričke države – Alžir, Nigerija i Uganda, uz neke druge iz Europe (Bjelorusija i Turska), Azije i Latinske Amerike, postale su prepoznate kao države partnerice BRICS+. Ukupno je trinaest zemalja dobilo status partnera BRICS-a, prema izvješćima Deklaracije ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Ova kategorija "država partnerica" prvenstveno je određena kao dio posebnog pristupa usmjerenog ka stjecanju punopravnog članstva u budućnosti. Legitimne implikacije ovog statusa su značajne i donose šaroliku heterogenost BRICS+ udruženju. Također, to uključuje rastući utjecaj i dinamično uzdizanje ovih zemalja na višu razinu globalne pozornice. Naravno, to se ne može potcijeniti u raspravama o BRICS+, posebno u eri promjenjive gospodarske arhitekture i geopolitičke situacije. Zajedno, članice BRICS-a obuhvaćaju gotovo trećinu svjetske površine i gotovo polovicu svjetske populacije. Podsjetimo, BRICS je neformalno udruženje gospodarstava u usponu, koje čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, uz najnovije pridružene članice Etiopiju, Egipat, Iran, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Argentina je u posljednjem trenutku odbila pridruživanje.

Unatoč raznim kritikama upućenim nekim zemljama koje su ušle u kategoriju „partnerskih država“ unutar BRICS+, svaka od njih ima svoju stratešku dimenziju. Kada se posebno analiziraju afričke zemlje – Alžir (Sjeverna Afrika), Nigerija (Zapadna Afrika) i Uganda (Istočna Afrika) – BRICS+ sada, prije svega, ima širu geografsku zastupljenost diljem Afrike. Važno je ovdje ponovno naglasiti da su Etiopija, Egipat i Južna Afrika punopravne članice BRICS-a. Etiopija je, po svim standardima, ugledna država u Istočnoj Africi. Sjedište Afričke unije (AU) nalazi se u njenoj prijestolnici, Addis Abebi. Egipat, koji se smatra regionalnom silom, također igra neprocjenjivu ulogu unutar arapskog svijeta, posebno u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku.

Bez sumnje, nove „partnerske države“ – Alžir, Nigerija i Uganda – iskazale su svoju kolektivnu predanost višedimenzionalnim idealima iz deklaracije usvojene u Kazanju, u Republici Tatarstan.

Numeričko proširenje i kvalitativna transformacija BRICS-a u siječnju 2024., kao i stvaranje „partnerskih država“ u listopadu 2024., oba pod ruskim predsjedanjem BRICS+-om, nesumnjivo su otvorili vrata novim prilikama za partnerstva s Afrikom.

Ključno pitanje odnosi se na to kako se afričke partnerske države BRICS-a – Alžir, Nigerija i Uganda – mogu strateški pozicionirati kako bi iskoristile prednosti promjenjive dinamike unutar BRICS+-a, dok istovremeno u ovoj novoj geopolitičkoj stvarnosti balansiraju između suprotstavljenih geopolitičkih interesa u Africi. Pojavljuju se novi izazovi, ali rastući utjecaj BRICS-a pruža poticaj za jačanje odnosa i sustavan rad na ekonomskom rastu, osobito u procesu preoblikovanja ekonomske arhitekture u ovom brzo rastućem multipolarnom svijetu.

Nigerija i Uganda, kao potencijalni partneri u BRICS-u, mogle bi se uključiti u nekoliko zajedničkih inicijativa za unapređenje svog ekonomskog, političkog i društvenog razvoja, uključujući trgovinu i ulaganja. Primjerice, Nigerija, sa svojim prirodnim resursima i sve većim tržištem, te Uganda, sa svojim poljoprivrednim potencijalom, mogu surađivati na jačanju trgovine unutar BRICS-a i unutar same Afrike.

Osim toga, istraživanje investicijskih prilika u sektorima kao što su proizvodnja, inovacije i tehnologija moglo bi osigurati dodanu vrijednost sirovinama i pretvoriti ih u izvozno konkurentne proizvode.

U bliskoj vezi s navedenim, nameću se ključna pitanja osiguravanja energetske sigurnosti i infrastrukturnog razvoja (logistike i transporta). Gotovo sve afričke zemlje traže podršku u prijenosu tehnologije i razvoju financijsko-tehnološkog sektora (fintech), a to uvelike ovisi o stabilnoj opskrbi energijom. Stoga bi zajedničke inicijative mogle iskoristiti kapacitete članica BRICS-a, posebice Kine, Indije i Rusije, u tim sektorima.

Iskorištavanjem svojih pojedinačnih prednosti i uz usmjeren pristup, Nigerija i Uganda mogle bi riješiti ove nedostatke i deficite te dodatno proširiti pomoć diljem zapadne i istočne Afrike. Jedna od ključnih prednosti Ugande je što već ima Etiopiju i Egipat kao članice BRICS-a, što predstavlja gotovu osnovu za suradnju unutar BRICS-a, unatoč razlikama i dugotrajnim sukobima u regiji. Osnovni je zahtjev ovdje pronaći zajedničko razumijevanje i jasno definirane sektore za zajedničku suradnju.

Usporedno gledano, postoje brojni dokazi i značajke koji potvrđuju ekonomski potencijal Nigerije, uključujući njezinu gospodarsku moć, bogatstvo prirodnih resursa te vodeću ulogu u Africi kao energetske sile. Ova zapadnoafrička zemlja zauzima treće mjesto, odmah iza Egipta i Južne Afrike, što je čini kvalificiranom za punopravno članstvo u BRICS-u.

Nigerija se među svojim građanima često naziva „Divom Afrike“ zbog svoje velike populacije (procijenjene na 220 milijuna) i snažnog gospodarstva te je Svjetska banka smatra tržištem u nastajanju. Međutim, vjeruje se da bi vanjskopolitički odnosi Nigerije sa zapadnim silama mogli biti jedan od glavnih razloga zašto se još nije pridružila BRICS-u.

Unatoč ovoj političkoj složenosti, vlasti ipak naglašavaju da će u naredne dvije godine biti donesena konkretna odluka. Očekivana uloga Nigerije u BRICS+-u mogla bi dodatno ojačati sposobnost Afrike da utječe na regionalnu trgovinu, ekonomiju i politiku.

Izvješća pokazuju da Nigerija provodi sustav deliberativne demokracije. Kao dio nove vanjskopolitičke strategije usmjerene na jačanje svog glasa u važnim globalnim organizacijama, Savezno izvršno vijeće, pa čak i Nacionalna skupština, moraju provesti rasprave i donijeti službenu većinsku odluku o pridruživanju BRICS+ udruženju.

U međuvremenu, Nigerija se trenutno nalazi u dobro definiranoj kategoriji „partnerskih država“, što joj jamči suradnju i partnerstvo s članicama BRICS+-a. Osim toga, ima mogućnost usklađivanja svojih nacionalnih interesa s kolektivnim ciljevima BRICS-a. Južna Afrika, koja se pridružila BRICS-u prije više od desetljeća, vidljivo je profitirala od svog članstva. Etiopija, kojoj je u siječnju 2024. dodijeljen status članice BRICS-a zajedno s Egiptom, ima značajne radne odnose s Kinom, Rusijom i Indijom.

Na temelju snažnog partnerstva, Kina je financirala izgradnju 20-katne poslovne zgrade, jednog od najistaknutijih političkih objekata u Addis Abebi. Ova zgrada u potpunosti je financirana, projektirana, izgrađena i opremljena kineskim sredstvima kao poklon Africi vrijedan 200 milijuna dolara. Dok je indijska uloga već dobro poznata i ne zahtijeva dodatno naglašavanje, Rusija je također slijedila ovaj primjer istražujući i ostvarujući ekonomska ulaganja u Etiopiji.

U studenom 2022. Alžir je službeno podnio zahtjev za članstvo u BRICS-u. Međutim, njegova službena prijava za članstvo u BRICS+-u u početku je izazvala rasprave, a stručnjaci su iznijeli kontroverzne stavove u vezi s njegovom ulogom u odnosu na susjedni Maroko i posebno na zemlje Sahela, uključujući Mali i Niger, koje trenutno prolaze kroz značajne političke promjene i reforme.

Alžir, smješten u regiji Magreba u sjevernoj Africi, ima stratešku važnost za vanjske sile poput Sjedinjenih Država, Europe, Kine i Rusije, kao i za zemlje Bliskog istoka.

Njegov glavni i najveći grad, Alžir, smješten na krajnjem sjeveru uz obalu Sredozemnog mora, strani akteri smatraju ulazom u sjevernu Afriku. Alžir raspolaže proračunom od 15,4 milijarde eura i osigurava glavninu financiranja kroz različite programe, budući da je uključen u Europsku susjedsku politiku (ENP) Europske unije, koja ima za cilj približavanje EU-a i njezinih susjednih zemalja.

Nakon analize različitih izvješća, jasno je da je Alžir prošao kroz složen put, zapravo ga koristeći kao potencijalnu priliku za uravnoteženje svoje regionalne pozicije u Magrebu, barem kroz dobivanje statusa „partnerske države“ BRICS-a u listopadu 2024.

Postojala su ozbiljna izvješća da je Indija stavila veto na ulazak Alžira u BRICS+ na zahtjev Francuske.

Napetost je nastala oko geopolitičke krize Burkine Faso, Malija i Nigera u regiji, Alžir se usprotivio vojnoj operaciji ECOWAS-a u Nigeru i naglasio ulogu diplomacije u donošenju mirnog rješenja krize te odbio dopuštenje francuskim vojnim zrakoplovima da prelijeću alžirski zračni prostor. Nadalje je objašnjeno da je Pariz navodno gurnuo New Delhi da upotrijebi svoj veto kao 'osvetu' Alžiru za njegov rastući utjecaj u regiji Sahela i Magreba, te kao način usporavanja rastućih veza između Alžira i Kine. Ipak, brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva također se usprotivio ulasku Alžira, javlja Anadolu Agency. Ali dok Alžir nadmašuje Etiopiju u veličini gospodarstva i proizvodnje nafte, a Etiopiju i Egipat u pogledu količine izvoza plina, Kina uz podršku Rusije gurala je Alžir da bude prihvaćen za partnerski status u BRICS+, s budućom mogućnošću postizanja punopravnog članstva. Kina vidi veliki potencijal zbog svog strateškog položaja između Europe i subsaharske Afrike. Kina financira obnovu strateške luke El Hamdania, jer Alžir ostaje bitan dio Inicijative Pojas i put (BRI).

Na marginama devetog godišnjeg sastanka Nove razvojne banke BRICS-a (NDB) održanog u Cape Townu, Alžir je dobio ovlaštenje za članstvo u ovom financijskom subjektu. Sa svojim ‘partnerskim statusom’ Alžir je namjeravao kupiti dionice u Novoj razvojnoj banci BRICS-a (NDB) za 1,5 milijardi dolara. Prema mišljenju Dilme Vana Rousseff, predsjednice Nove razvojne banke, potez ulaskom u banku označio bi integraciju Alžira u globalni financijski sustav kao devete članice te multilateralne razvojne institucije.

S druge strane, Alžir planira iskoristiti svoje ubrzane inicijative i svoj 'status partnera' kako bi u konačnici privukao članice BRICS+ da ulažu u slobodnu industrijsku zonu s Mauritanijom i Nigerom, a zatim s Tunisom i Libijom. Alžirski predsjednik Abdelmadjid Tebboune istaknuo je da ovo ima goleme geopolitičke posljedice i da bi moglo biti važno za nove multipolarne ciljeve na globalnom jugu. Nadalje, Tebboune je iznio planove svoje vlade za gospodarski razvoj u sljedećih 12 mjeseci, uključujući mogućnost poticanja ulaganja, poboljšanja ljudskog razvoja i pomaka prema naprednijoj izvoznoj strukturi koja se manje oslanja na ugljikovodike kako bi se kvalificirala za članstvo u BRICS-u. Uz ovu veliku želju da bude u BRICS+, Alžir još uvijek smatra zapadne zemlje važnim partnerima u trgovini, sigurnosti i drugim gospodarskim područjima.

U posljednje vrijeme zemlje BRICS-a sve su više uključene u Afriku. Nova razvojna banka (NDB) osnovana je kako bi pomogla u financiranju projekata infrastrukture i održivog razvoja, ne samo u zemljama BRICS-a, već sada iu drugim rastućim gospodarstvima. Smatra se alternativom velikim igračima poput MMF-a i Svjetske banke.

NDB, koji su 2015. godine osnovale zemlje BRICS-a — Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika — ima za cilj mobilizirati resurse za infrastrukturu i projekte održivog razvoja u gospodarstvima u nastajanju. Nadopunjuje rad postojećih multilateralnih i regionalnih financijskih institucija u promicanju globalnog gospodarskog rasta. U 2021. banka je proširila svoje članstvo na Bangladeš, Egipat, UAE i Urugvaj.

Unatoč višestrukim preprekama unutar Unije arapskog Magreba, posebno ustrajnom sukobu između Alžira i Maroka, Alžir je u kolovozu 2021. konačno objavio prekid diplomatskih odnosa s Marokom. Osim toga, odnosi Alžira nisu baš dobri s Etiopijom i Egiptom koji su članice BRICS-a. Kao rezultat toga, njezin zahtjev za pridruživanje BRICS-u naišao je na blago protivljenje Etiopije i Egipta.

I naravno, Etiopija i Egipat imaju sukobe oko Velike renesansne brane (GERD) i rijeke Nil. Iako Alžir ostaje neizbježan kandidat za BRICS+, i afrički i strani stručnjaci tvrde da je s dovršetkom Transsaharske autoceste u dobroj poziciji za razvoj trgovine BRICS-a i podsaharske zemlje. Mogućnosti su goleme, a njihovo bi sponzorstvo Alžir učinilo doista neizostavnom članicom BRICS-a.

U lipnju 2024., izvješće Svjetske banke za 2024. označava prekretnicu za Alžir, koji se pridružuje odabranom klubu zemalja s višim srednjim dohotkom. Ovaj gospodarski uspon, rezultat ambiciozne strategije razvoja, svrstava zemlju u istu kategoriju sa silama u usponu kao što su Kina, Brazil i Turska.

Posljednjih je godina alžirska vlada zaustavila privatizaciju državnih industrija i uvela ograničenja na uvoz i inozemno sudjelovanje u svom gospodarstvu. Ova ograničenja spriječila bi ga da u velikoj mjeri ima koristi od trgovinske i investicijske platforme BRICS+ stvorene tijekom summita u Kazanu.

Međutim, Kina i Rusija imaju relativno manje praktičnih ulaganja od Zaljevskih država. Na primjer, turska izravna ulaganja ubrzala su se u Alžiru, a ukupna vrijednost dosegla je 5 milijardi dolara. Od 2022. broj turskih tvrtki prisutnih u Alžiru dosegao je 1400, što je daleko manje od Rusije i Kine, te bilo kojeg drugog BRICS+ u očekivanom pozitivnom smjeru. Alžir ima 10. najveće rezerve prirodnog plina u svijetu i 6. je najveći izvoznik plina. Unatoč ogromnim prirodnim resursima, većina stanovništva zemlje (procjenjuje se na 45,6 milijuna) još uvijek je osjetno osiromašeno, a ukupna stopa nezaposlenosti bila je 11,8% u 2023.

Južnoafrička Republika, Etiopija i Egipat (punopravni članovi BRICS+), te Alžir, Nigerija i Uganda (kao države partneri) imaju potencijal donijeti različite višestruke gospodarske i društvene prednosti na afrički kontinent i na novu razinu na strani BRICS+ asocijacije. U mnogim područjima, partnerstvo bi se moglo ostvariti od koristi Africi, iako afričke članice BRICS+ trebaju maksimalno iskoristiti partnerstvo u smislu potencijala dostupnih resursa, potencijalne korisnosti Afričke kontinentalne slobodne trgovine (AfCFTA) i novih poslovnih prilika. Posljednje, ali ne i najmanje važno, postoji i potreba za usklađivanjem ovih različitih vrsta partnerstva sa zajedničkim strateškim ciljevima Afričke unije.

Profesor Maurice Okoli suradnik je na Institutu za afričke studije i Institutu za svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose Ruske akademije znanosti. Također je stipendist i predavač na Sjeveroistočnom federalnom sveučilištu Rusije.

Profesor Chinedu Ochinanwata nigerijski je akademik i serijski poduzetnik. Profesor je digitalne ekonomije i inovacija, a trenutno radi kao pionirski direktor na Državnom sveučilištu Nasarawa, Keffi Enterprise Center. Potpredsjednik Afričkog razvojnog instituta za metodologiju istraživanja (ADIRM).

https://infobrics.org/