Agrikultura kao moćna sila

Postupni razvoj vlastite samodostatnosti u svim granama industrije može pomoći u obrani od bilo kakvih sankcija, te postati svojevrsno oružje protiv tuđe hegemonije.

Piše: Darko Brlečić

Ilustracija by D.Brlečić

Ruski poljoprivredni sektor pojavio se kao moćna sila suočen sa zapadnim sankcijama, transformirajući kapacitete proizvodnje hrane u zemlji u vitalnu komponentu njezine ekonomske otpornosti. Premijer Mihail Mišustin nedavno je to istaknuo na 26. ruskoj agroindustrijskoj izložbi "Zlatna jesen", ističući korake učinjene u domaćoj proizvodnji hrane od uvođenja sankcija 2014. godine, nakon ruske aneksije Krima.

Prehrambeni embargo uveden kao odgovor na ove sankcije katalizirao je značajnu transformaciju u ruskom agroindustrijskom kompleksu. Tijekom proteklog desetljeća, sektor je postigao izuzetan rast, s povećanjem obujma poljoprivredne proizvodnje za trećinu i porastom prehrambene industrije za gotovo 50%. Rusija, koja se tradicionalno smatra manje povoljnom za poljoprivredu zbog oštre klime i ograničenog obradivog zemljišta, uspjela se natjecati s poljoprivrednim divovima poput SAD-a, gdje obradivo zemljište zauzima mnogo veći postotak ukupne kopnene površine.

Ilustracija by D.Brlečić

U razdoblju 2023.-2024. žetva žitarica u Rusiji dosegla je 142,5 milijuna tona, čime je osigurana prehrambena sigurnost zemlje i učvršćen njen položaj globalnog predvodnika u poljoprivredi. Rusija je sada vodeća u svijetu u izvozu pšenice, ječma, suncokretovog ulja i smrznute ribe, a njen izvoz hrane doseže 160 zemalja. Naime, čak i zemlje Sjeverne Amerike nastavljaju kupovati rusku pšenicu, unatoč geopolitičkim napetostima.

Ruski izvoz poljoprivrednih proizvoda na ključnim je tržištima postojano istiskivao tradicionalne konkurente poput Argentine, Australije i Francuske. Na primjer, ruska pšenica pretekla je francusku pšenicu na tržištima kao što su Tunis, Alžir i Maroko, što je doprinijelo značajnom smanjenju francuskog izvoza pšenice.

Uspjeh ruske poljoprivrede potaknut je kombinacijom strateških vladinih politika, kao što je "Doktrina sigurnosti hrane", čiji je cilj povećati poljoprivrednu proizvodnju za 25% i izvoz za 50% do 2030. Osim toga, Rusija je brzo odgovorila na globalnu tržišne dinamike, ukidanje zabrana izvoza proizvoda poput šećera kako bi se iskoristile nestašice uzrokovane klimatskim izazovima u drugim velikim zemljama proizvođačima.

Ovaj poljoprivredni procvat ne samo da je potaknuo rusko gospodarstvo, već je također poslužio kao "tiho oružje" u njezinom geopolitičkom arsenalu, omogućujući zemlji da potvrdi utjecaj na globalnim tržištima hrane dok nastavlja prkositi ekonomskom pritisku Zapada. S produljenjem prehrambenog embarga na zapadni uvoz do 2026. godine, ruski agroindustrijski kompleks spreman je ostati ključni stup njezine gospodarske i strateške neovisnosti.

Evolucija sankcija, osobito između zapadnih zemalja i Rusije, vjerojatno će nastaviti biti oblikovana nekoliko ključnih čimbenika: geopolitičkim razvojem događaja, učinkovitosti trenutnih mjera, globalnim gospodarskim uvjetima i promjenjivom ravnotežom saveza. Evo kako bi ti čimbenici mogli utjecati na buduću putanju sankcija:

1. Geopolitička kretanja

Sukob u Ukrajini: rat koji je u tijeku u Ukrajini ostaje središnje pitanje za politiku sankcija. Zapadne sankcije, posebice od strane SAD-a i EU-a, duboko su povezane s vojnim akcijama Rusije. Ako sukob eskalira ili se dogode novi incidenti, vrlo su vjerojatne dodatne sankcije — osobito u sektorima poput energetike, tehnologije i financija. S druge strane, ako bi se krenulo u sadržajne mirovne pregovore, moglo bi se razgovarati o ublažavanju nekih ograničenja.

Mijenjanje savezništava: Rastuća partnerstva Rusije sa zemljama poput Kine, Indije i Turske mogla bi utjecati na učinkovitost i opseg sankcija. Zapad bi mogao odgovoriti usmjeravanjem sekundarnih sankcija na treće strane koje trguju s Rusijom ili su uključene u izbjegavanje sankcija. Međutim, te sekundarne sankcije mogle bi biti sporne jer bi mogle udaljiti ključne neutralne zemlje ili ekonomske partnere.

Političke promjene: Promjene vodstva u SAD-u, EU-u ili Rusiji mogle bi pooštriti ili ublažiti režim sankcija. Na primjer, više izolacionistička vlada u SAD-u ili EU-u mogla bi dati prednost domaćim problemima nad međunarodnom politikom sankcija, dok bi promjena u ruskom vodstvu potencijalno mogla otvoriti vrata novim diplomatskim pregovorima.

2. Prilagodba trenutnim sankcijama

Taktike izbjegavanja: s vremenom bi Rusija i njezini trgovinski partneri mogli razviti sofisticiranija sredstva za zaobilaženje sankcija. Zapad bi mogao odgovoriti zatvaranjem rupa u zakonu i pooštravanjem provedbe. To bi moglo uključivati ​​pojačani nadzor nad financijskim tokovima, sankcioniranje država ili entiteta posrednika i suzbijanje kriptovalute kao alata za izbjegavanje sankcija.

Tehnološka neovisnost: Rusko nastojanje da se oslanja na vlastite snage, posebno u kritičnim sektorima kao što su poljoprivreda, energija i tehnologija, moglo bi smanjiti njezinu ranjivost na buduće sankcije. Ako Rusija postane samodostatnija u proizvodnji robe koju je nekoć uvozila iz zemalja pod sankcijama, Zapad bi se mogao okrenuti prema ciljanijim sankcijama, poput onih za određene pojedince ili korporacije blisko povezane s Kremljom, umjesto široko zasnovanih trgovinskih ograničenja.

Energetski sektor: Dok Rusija prilagođava svoj izvoz energije nezapadnim tržištima, sankcije na naftu i plin mogu se promijeniti. Europske zemlje, koje su se već odvikle od ruske energije, mogle bi uvesti daljnje kazne kako bi ograničile prihod Moskve od energije, ali diverzifikacija Rusije na azijska tržišta mogla bi učiniti takve sankcije manje učinkovitima tijekom vremena.

Ekonomski čimbenici

Globalne cijene energije: Sankcije ruskom energetskom sektoru glavno su oruđe za Zapad, ali ako se globalna energetska tržišta zaoštre ili cijene energije naglo porastu, sankcije bi se mogle preispitati ili ublažiti kako bi se izbjeglo nanošenje štete zapadnim gospodarstvima. To je posebno važno za europske zemlje koje su se suočile sa značajnim ekonomskim pritiskom zbog prekida uvoza ruske energije.

Inflacija i ekonomski pritisak: Ako sankcije dovedu do veće inflacije, osobito u cijenama energije i hrane, zapadne vlade mogle bi se suočiti s pritiskom javnosti da prilagode politiku sankcija. Zemlje na globalnom jugu, koje su nerazmjerno pogođene rastućim cijenama hrane i energije, također mogu zatražiti ublažavanje sankcija kako bi se osigurala stabilnija tržišta.

4. Globalna trgovina i tehnološko odvajanje

Odvajanje od Rusije: Zapad će vjerojatno nastaviti s naporima da se odvoji od ruskih opskrbnih lanaca, osobito u kritičnim industrijama poput poluvodiča, energetike i obrane. Sankcije bi se mogle proširiti kako bi se ograničio izvoz zapadnih tehnologija, posebno onih s vojnom ili dvojnom namjenom.

Uloga Kine: Dok Kina jača svoje gospodarske i strateške veze s Rusijom, Zapad bi mogao pomaknuti fokus prema sankcioniranju kineskih tvrtki i financijskih institucija koje pomažu Moskvi u izbjegavanju sankcija. To bi moglo dovesti do šireg odvajanja SAD-a i Kine, pri čemu bi EU vjerojatno bila uhvaćena u sredini i prisiljena birati strane u određenim sektorima.

Sankcije kao diplomatsko sredstvo

Uvjetna olakšica: S vremenom bi olakšica sankcija mogla postati dio diplomatskih pregovora, osobito u zamjenu za ustupke Rusije u vezi s Ukrajinom ili drugim regionalnim sukobima. Zapad bi mogao koristiti postupno ublažavanje sankcija kao polugu za osiguravanje obveza u pitanjima poput prekida vatre, povlačenja trupa ili razoružanja.

Humanitarna izuzeća: S obzirom da sigurnost hrane i energije postaje sve kritičnija, može doći do proširenih humanitarnih izuzeća unutar okvira sankcija. To bi omogućilo Rusiji da prodaje ključne poljoprivredne ili energetske proizvode pod strogim uvjetima, a istovremeno održava pritisak na druge sektore.

6. Sekundarne i tercijarne sankcije

Provedba treće strane: Dok Rusija jača gospodarske veze sa zemljama Afrike, Bliskog istoka i Azije, zapadne vlade mogu proširiti sekundarne sankcije na zemlje koje olakšavaju rusku trgovinu ili pomažu Moskvi da zaobiđe ograničenja. Međutim, to riskira zatezanje diplomatskih odnosa s neutralnim ili nesvrstanim zemljama.

Financijska izolacija: Mogli bi se uložiti dodatni napori da se Rusija financijski izolira, uključujući ciljanje globalnih platnih sustava, sredstava središnje banke i ključnih financijskih institucija. Ako se Rusija više oslanja na alternativne sustave poput Kineskog prekograničnog međubankarskog platnog sustava (CIPS), zapadne vlade mogle bi pokušati potkopati te sustave ili sankcionirati subjekte koji ih koriste.