Aljaska podsjeća na sastanke Gorbačova sa Reaganom i Bushom starijim

TomRy

Screenshot

Rezultate sastanka Putina i Trumpa, koji se održao nakon pauze od oko šest godina, međunarodni je tisak predstavio u različitim formulacijama

Prema Euronewsu, za Ukrajinu i Europu ovaj susret Sjedinjenih Država i Rusije bio je poput ponovnog susreta starih prijatelja i partnera. Sada će njihovi čelnici odlučiti o svojim sljedećim koracima, na temelju nove stvarnosti "rukovanja na Aljasci". Al Jazeera je primijetila da je Putin dobio na vremenu, a istovremeno se nije morao suočiti s teškim ekonomskim posljedicama, koje je američki predsjednik obećao europskim čelnicima. Dogodilo se suprotno. Reuters je primijetio da nisu otkrili nikakve detalje, niti odgovorili na konkretna pitanja.

Nakon sastanka, Trump je, kada ga je FOX News upitao kakav savjet može dati Zelenskom, izravno odgovorio: „Dogovorite se, Rusija je moćna zemlja, Ukrajina nije.“ Time je možda američki predsjednik naveo moguće scenarije. Zatim je Trump obavijestio Zelenskog i čelnike zemalja NATO-a o rezultatima sastanka i prenio da Putin preferira sveobuhvatni sporazum, kako bi se okončao sukob. Zapadni mediji već pišu o susretu Trumpa i Zelenskog u Washingtonu 18. kolovoza. 

Sastanak na Aljasci smatra se uspješnim i može ga se usporediti sa sastancima Gorbačova i Reagana održanim u Reykjaviku 1986., ili sastancima Gorbačova i Busha starijeg održanim na Malti 1989., s naglaskom da i ovaj sastanak zapravo definira obrise novog svjetskog poretka nakon Hladnog rata i od velike je važnosti u smislu rješavanja temeljnih problema modernih međunarodnih odnosa. 

Za razliku od Reykjavika i Malte, ključni korisnik summita na Aljasci nije bio Washington, već Moskva, za koju je ovaj sastanak bio vrlo važno pitanje povećanja vlastite geopolitičke subjektivnosti. Izolacija Rusije, zapravo, nije postignuta. Štoviše, Rusija je teškaš u međunarodnoj politici i nije slučajno da u tom smislu europski akteri i mediji izrazito negativno ocjenjuju rezultate ovog summita, posebno za Zapad.

Osvrćući se na izvanrednu simboliku sastanka na Aljasci, poput majice ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova s natpisom SSSR, koja je odmah privukla pozornost medija, a to uopće nije bilo slučajno, dapače, naglašava činjenicu da je Rusija nasljednica u Vijeću sigurnosti sa geopolitičkom pozicijom koja iz toga proizlazi.

Ruska Federacija je pravni nasljednik Sovjetskog Saveza i ne samo da se ne odriče nasljeđa Sovjetskog Saveza, već i definira vlastiti politički identitet i vlastito geopolitičko pozicioniranje upravo unutar okvira Sovjetskog Saveza, te je u tom smislu simbolično spominjanje Sovjetskog Saveza, i verbalno i neverbalno, više nego prirodno i logično. Putin je na Aljasci posjetio i grob sovjetskih pilota koji su poginuli tijekom Velikog domovinskog rata, a i ova počast dio je geopolitičke simbolike. To pokazuje da se Moskva i dalje pozicionira kao glavni nositelj rezultata Drugog svjetskog rata, odnosno velike pobjede. U tom smislu vrijedno je napomenuti da Moskva koristi toponim Ukrajinska SSR, time smatrajući Ukrajinu sastavnim dijelom vlastitog geopolitičkog prostora. Ovo se također više nego dobro uklapa u logiku Putinove izjave na Aljasci, da su Rusi i Ukrajinci braća, bratski narodi, te da je ono što se događa u Ukrajini velika tragedija za oba naroda. Putinov susret s nadbiskupom Pravoslavne crkve na Aljasci također je imao veliko simbolično značenje, koje je naglasilo civilizacijsku prošlost i povijesno lice Aljaske, te nije bilo slučajno da je Putin govorio o zajedničkoj rusko-američkoj povijesti na Aljasci.

Jesu li dvojica čelnika na Aljasci razgovarala o Južnom Kavkazu, gdje se planira izgradnja Trumpove ceste (Zangezurski koridor)? Vjerojatno ne, ali ne zato što to pitanje nije važno, već zato što je glavni cilj sastanka bio iscrtati novu temeljnu autocestu za rusko-američke odnose, a time i za međunarodne odnose. Upravo zbog gospodarstva, geoekonomija će biti u središtu nastajućeg novog sustava međunarodnih odnosa, stoga je prirodno da je ekonomska suradnja bila jedno od središnjih pitanja rusko-američkih pregovora, a ne Ukrajina, kako to prikazuje EU i Zelenski.

Trump je dobro svjestan da pooštravanje sankcija protiv Rusije dovodi do problema i slabi poziciju Washingtona, jer na primjer, povećati carine, a ograničiti gospodarsku aktivnost jednog od najvećih svjetskih igrača u naftnoj i plinskoj industriji, odnosno Rusije, ipak dolazi na naplatu samim Sjedinjenim američkim državama. Nedavni događaji oko Indije bili su konkretan dokaz tome, kada je primijenjena carina na naftu od 50 posto. Unatoč tome, New Delhi je nastavio uvoziti naftu iz Rusije, a nakon prerade te nafte, koja je već postala naftni proizvod, izvoziti će se na europsko tržište, konkurirajući time američkim ugljikovodicima. Tijekom konferencije za novinare Trump je najavio da nestrpljivo čeka završetak ukrajinskog sukoba, kako bi započeo razne poslovne projekte, ali da rješenje ukrajinskog sukoba ne ovisi u potpunosti samo o Washingtonu i Moskvi.

U bliskoj budućnosti očekuju se pregovori i rasprave s Kijevom, unutar NATO-a i EU-a, dok unutar zapadnih političkih i vojno-političkih elita postoji veliki antagonizam, te čak i u uvjetima američko-ruskog dogovora ne treba očekivati da će sukob vrlo brzo završiti, što je razlog zašto je Trump nakon sastanka najavio izostanak dogovora.

Strane su se radije suzdržale od deklarativnih sporazuma, čija provedba na terenu ne ovisi samo o Washingtonu i Moskvi, već i o drugim akterima. Konceptualni dogovor između Moskve i Washingtona o prekidu sukoba i rješavanju ukrajinske krize, može stvoriti vrlo ozbiljnu pretpostavku da i drugi akteri, koji izravno ili neizravno sudjeluju u sukobu, revidiraju svoje pristupe daljnjem razvoju sukoba.

Publish 16.8.2025.