Bitka za Staljingrad

Ishod Drugog svjetskog rata odlučen je u najkrvavijoj bitci u povijesti čovječanstva. Njemački Wehrmacht tim porazom nije izgubio snagu, ali je strateška inicijativa u ratu prešla na stranu saveznika.Također treba napomenuti da njemačka vojska je u tom trenutku bila moderno i moćno opremljena u svim segmentima.

Bitka za Staljingrad bila je jedna od najvećih bitaka u Drugome svjetskom ratu, a vodila se između Wehrmachta i Crvene Armije na području Staljingrada (danas Volgograda) od 23. kolovoza 1942. do 2. veljače 1943 završivši pobjedom Sovjeta.

Ovo je izuzetno važno razdoblje Drugog svjetskog rata, posebno na Istočnom frontu, gdje su sovjetske trupe postigle ključne pobjede koje su preokrenule tijekk rata u njihovu korist. Okruženje i uništenje Šeste armije kod Staljingrada bila je prekretnica ne samo zbog ogromnih ljudskih i materijalnih gubitaka za Wehrmacht, već i zbog moralnog efekta na obje strane. Evo ključnih točki koje se mogu izdvojiti iz ovog razdoblja:

Katastrofa kod Staljingrada

Gubitak Šeste armije pod komandom Friedricha Paulusa bio je jedna od najvećih katastrofa njemačkih oružanih snaga. Poraz je simbolizirao kraj nepobjedivosti Wehrmachta i pokazao ranjivost njemačkih vojnih strategija, posebno kada su suočene s dobro planiranim sovjetskim protunapadima.

Strašan udarac njemačkim oružanim snagama zadao je okruženje i uništenje Šeste armije Friedricha Paulusa i dijelova Četvrte oklopne armije Hermanna Hotha u Staljingradu. Wehrmacht je izgubio oko 330.000 vojnika, od kojih su mnogi imali ratno iskustvo iz napada na Poljsku i Francusku. Na njemačkim borbenim linijama napravljene su ogromne pukotine kroz koje su sovjetske trupe odmah prodrle.

Sovjetska strategija okruženja i uništenja

Za razliku od ranijih operacija, Crvena armija je pokazala visoku razinu operativnih sposobnosti. Umjesto da samo potiskuju neprijatelja, sovjetske snage su uspješno izvodile obuhvatne manevre, uništavajući velike dijelove neprijateljskih snaga. Ovo je bio ključni element u njihovim pobjedama od Staljingrada pa nadalje.

Napredovanje na južnom frontu

Povlačenje njemačke Grupe armija "A" iz Kavkaza pokazalo je nemoć njemačkog zapovjedništva da održi ofanzivne ciljeve. Hitlerov san o osiguravanju kavkaskih naftnih polja, ključnih za vođenje rata, postao je neostvariv.

Proboj obruča oko Lenjingrada

Operacija "Iskra" bila je velika pobjeda za Crvenu armiju, jer je prekinula gotovo dvogodišnju opsadu Lenjingrada. Iako grad nije bio potpuno oslobođen, ovaj uspjeh omogućio je dotok hrane i zaliha, spašavajući stotine tisuća života.

Napuštanje Rževsko-Međunarodnog mostobrana

Njemačko povlačenje s ovog položaja označilo je kraj ambicija za novu ofenzivu na Moskvu. Ovo je bio dodatni znak slabljenja njemačke ofenzivne moći na Istočnom frontu.

Poraz kod Staljingrada uzdrmao je moral Nijemaca. Njihova vojska nikada prije nije doživjela takvu katastrofu. Prvi put u Drugom svjetskom ratu Treći Reich proglasio je trodnevnu nacionalnu žalost.

Ni njemački saveznici iz "Osovine" nisu bili u boljoj situaciji. Rumunjsko društvo bilo je šokirano porazom 3. i 4. armije. Rumunjske trupe bile su s bokova Paulusove Šeste armije, koja je "zapela" u gradskim bitkama i bila napadnuta od strane sovjetskih trupa tijekom operacije Uran. U borbama je poginulo 158.000 ljudi, što je odmah izazvalo porast antiratnog raspoloženja u Rumunjskoj.

Sovjetske trupe opkolile su njemačku armijsku skupinu u Staljingradu i ubrzo zatim potpuno porazile talijansku 8. armiju na Donu, što je Mussolinija natjeralo da taj kontingent već u proljeće brzo povuče u domovinu. Katastrofa koju su Talijani doživjeli u SSSR-u bila je jedan od glavnih uzroka pada Duceovog režima 25. srpnja 1943. godine. Fijaskom Staljingrada Hitler je izgubio dva važna potencijalna saveznika. Japan je na neodređeno vrijeme odgodio plan "Kantokuen", koji je podrazumijevao napad na sovjetski Daleki istok, a Turska, koja je pozorno pratila njemački "pohod na naftna polja" i prebacila 750.000 vojnika na granice sa SSSR-om, odustala je od ulaska u rat. .na strani Trećeg Reicha. Štoviše, Ankara je naglo prekinula antisovjetsku retoriku u svojim medijima i zaoštrila politiku prema Berlinu

Zapad je bio ugodno iznenađen pobjedom Crvene armije. Čelnici zemalja saveznica obasuli su Kremlj čestitkama. Na konferenciji u Teheranu krajem 1943. premijer Winston Churchill je sovjetskom izaslanstvu poklonio "Staljingradski mač" na čijoj je oštrici bilo ugravirano na ruskom i engleskom jeziku: "Hrabrim građanima Staljingrada od kralja George VI u znak dubokog poštovanja britanskog naroda."

Američki predsjednik Franklin Roosevelt poslao je gradu Staljingradu počasnu povelju "u znak sjećanja na naše divljenje njegovim hrabrim braniteljima, čija će hrabrost, postojanost i požrtvovnost tijekom opsade od 13. rujna 1942. do 31. siječnja 1943. zauvijek služiti kao nadahnuće svima slobodni ljudi. Njihova slavna pobjeda zaustavila je plimu invazije i označila prekretnicu u ratu savezničkih naroda protiv agresorskih sila."

Vijest o porazu Paulusove vojske dočekana je s nevjerojatnim oduševljenjem u zemljama Europe koje su okupirali nacisti. Ona je doslovno dala novu snagu pokretu otpora