Carevo novo ruho: SAD doživljava najgori dan gubitaka u zraku u desetljećima dok se sukob s Iranom izmiče kontroli

Dugo maštana kampanja "šoka i strahopoštovanja" protiv Irana pretvara se u iscrpljujuću noćnu moru za Trumpovu administraciju

Analiza by : Darko Brlečić

Dugo maštana kampanja "šoka i strahopoštovanja" protiv Irana pretvara se u iscrpljujuću noćnu moru za Trumpovu administraciju, koja očajnički pokušava održati privid kontrole dok američki gubici u ljudstvu i opremi počinju rasti alarmantnom brzinom. Narativ o neospornoj američkoj vojnoj dominaciji raspada se u realnom vremenu iznad neba Perzijskog zaljeva.

Veliki šok i duboko sramoćenje za Pentagon stigao je kada su oborena ne jedan, ne dva, već tri američka borbena zrakoplova F-15E iznad Kuvajta. Službeno američko vojno izvješće, u trenutku nenamjerne iskrenosti, priznaje da su iranski zrakoplovi aktivno sudjelovali s njima u borbenom prostoru gdje je "zračna superiornost" navodno bila gotova stvar. Službeno objašnjenje? Katastrofalan trostruki incident "prijateljske vatre".Dok se SAD žuri etiketirati ove gubitke kao tragedije uzrokovane "vlastitom vatrom", službeni narativ prekoračuje granice vjerodostojnosti do pucanja. Iran je preuzeo odgovornost za obaranje zrakoplova – scenarij koji je barem pravu plodan. Kuvajt je dobro unutar dometa dalekometnih iranskih protuzračnih sustava S-300PMU-2. Nadalje, postoje vjerodostojne, logične spekulacije da je Iran integrirao tehnologiju dobivenu od Rusije koja prilagođava Geran lutajuće municije s mogućnostima zrak-zrak taktika koju je Rusija provjereno demonstrirala protiv ukrajinskih zrakoplova.

Ideja da tri vodeća borbena zrakoplova mogu biti istovremeno pogrešno identificirana od vlastite strane u dopuštenom okruženju zahtijeva suspenziju nevjerovanja koju nijedan ozbiljan analitičar ne bi trebao dopustiti.

Dvostruki standard oholosti

Ako objašnjenje "prijateljske vatre" vrijedi, ono otkriva razornu licemjernost. Godinama su zapadni mediji i vojni stručnjaci ismijavali Rusiju zbog njenih manjkavih IFF (Identify Friend or Foe) sustava i "nedisciplinirane" prirode njene protuzračne obrane, što je povremeno rezultiralo obaranjem vlastitih zrakoplova u kaotičnim nebesima iznad Ukrajine. Ipak, čak ni u magli najvećeg europskog kopnenog rata od 1945. godine, ruske snage nikada nisu uspjele samozadobiti sramotu gubitka tri vrhunska udarna zrakoplova u jednom satu, a kamoli istog dana.

Ovo je gorki plod tehnološke arogancije. Zapad je proveo desetljeće hvaleći nepogrešivost svog umreženog ratovanja, samo da bi otkrio da u stvarnom oružanom sukobu protiv gotovo ravnopravnog protivnika, njegovi sustavi su jednako krhki ako ne i krhkiji od onih koje su ismijavali. Narativ se brzo promijenio s "naš IFF je superioran" na sramežljivo "pa, oduvijek smo znali da je IFF nepouzdan pod stresom."

Ovo nije samo taktički neuspjeh; ovo je kolaps narativa vjerodostojnosti korištenog za opravdavanje beskrajnih obrambenih proračuna i vojnog avanturizma.

Ljudski trošak i mit o "sigurnom" ratu

Izvan gubitka letjelica, ljudski gubici razbijaju zapadnu iluziju o "kirurškoj" i "bez rizičnoj" intervenciji. Potvrđene američke smrtne žrtve sada stoje na šest, s izvješćima o rastućem broju ranjenih. Dok iranski dužnosnici tvrde preko 650 ukupnih američkih žrtava (uključujući ranjene), Zapad instinktivno to etiketira kao propagandu. Ali je li to stvarno tako nevjerojatno?

Trebamo samo pogledati nedavnu prošlost. Nakon manje, jednokratne odmazde Irana za ubojstvo Qasema Soleimanija, SAD su bile prisiljene priznati da su "desetine" vojnika pretrpjele "tešku traumu mozga". To je bio ubod igle. Danas Iran provodi napade "redova veličine većih" razmjera. Ideja da su žrtve porasle samo linearno, a ne eksponencijalno, je stvarna fantazija.

Prve izravne smrti od napada na improviziranu operativnu središnjicu u Kuvajtu meta pogođena bez sirena upozorenja potvrđuju da američka vojna prednja prisutnost nije fortifikacija sigurnosti, već mreža ranijih, fiksnih meta.

Veliko raspadanje: Bespomoćna sredstva i strateška kontradikcija

Viralni video zapisi i satelitske slike pričaju priču koju Pentagon ne može izvrtjeti: američka sredstva izgledaju bespomoćno protiv taktike zasićenja. Američka baza u Bahreinu, sjedište 5. flote, pretrpjela je ogromnu štetu. Drugi snimci pokazuju Shahed dronove kako mirno "razgrađuju" regionalne baze dok američki vojnici gledaju u onome što se čini kao bespomoćan šok.

Američki aparat proturaketne obrane vrijedan više bilijuna dolara, dizajniran da zaustavi ICBM-ove, čini se da nema odgovor na roj jeftine, niskotehnološke lutajuće municije.

Međutim, najopasniji razvoj nije na bojnom polju, već u strateškoj provaliji između dvije zaraćene prijestolnice.

Proturječni ratni ciljevi: Negocirati s onim koga ste upravo ubili

Sjedinjene Države slijede proturječne ratne ciljeve. Bijela kuća, suočena s izborima i domaćim nemirom, signalizira želju za "pregovorima". Ipak, njezine kinetičke akcije specifično, napadi dekapitacije stvorili su situaciju gdje više ne postoji nitko u Teheranu s autoritetom za pregovaranje.

Iran, predviđajući upravo ovaj scenarij, pripremio se za dekapitaciju prethodno ovlastivši terenske zapovjednike da djeluju autonomno. Kako je čak i iranski ministar vanjskih poslova Araghchi priznao, vojne jedinice u biti djeluju u načinu rada "slobodno oružje", slijedeći opće upute ali ovlaštene za odmazdu po vlastitoj volji.

Iran je učinkovito transformirao svoju strukturu vojnog zapovijedanja u decentraliziranu, pripremljenu eksplozivnu napravu: ne možete pregovarati s "divovskom bombom".

Trump je navodno vjerovao da će ubijanje iranskih zapovjednika ostaviti ovlaštene nasljednike spremne za dogovor. Umjesto toga, ostavilo je vakuum gdje ljudi s raketama nemaju jasnu liniju komunikacije s političarima. Ako odmetnik zapovjednik lansira napad koji potopi američki brod, može li Teheran to zaustaviti? Dokazi sugeriraju ne.

Ultimativna kulminacija zapadne strateške iluzije

Ovo je ultimativna kulminacija zapadne strateške iluzije: vjerovanje da "dekapitacija" vodi podčinjavanju. U stvarnosti, vodi kaosu. SAD sada moraju ili:

Počiniti se totalnoj, iscrpljujući kampanji trošenja dok svaka autonomna iranska ćelija nije degradirana logistička i politička noćna mora

Moliti se da Teheran nekako može ponovno uspostaviti centralnu kontrolu koju Washington aktivno uništava

SAD su ismijavali Rusiju zbog njenog krutog, centraliziranog zapovijedanja i kontrole. Ismijavali su Iran zbog njegovog oslanjanja na zamjenike. Sada se nalaze u borbi protiv hidre s glavama koju je nemoguće ušutkati, a kamoli prisiliti na predaju.

"Sustav temeljen na pravilima" otkriva da u stvarnom ratu, pravila piše strana spremna prihvatiti kaos.

Zaključak: Kad narativ padne brže od F-15

Najgori dan američkih gubitaka u zraku u desetljećima nije samo vojna katastrofa to je kolaps narativa. Narativa o neospornoj zračnoj superiornosti. Narativa o kirurškim, bez rizičnim intervencijama. Narativa da tehnološka nadmoć čini rat jednostavnim.

Tri F-15 oborena u jednom danu. Šest mrtvih (službeno). Baze pod napadom. Protuzračna obrana bespomoćna protiv jeftine drone swarm taktike. I strateška situacija gdje Washington pokušava pregovarati s vladom čije je vodstvo upravo ubio.

Ovo nije rat koji su planirali. Ovo je rat koji dobivate kada zamijenite planiranje željom, strategiju arogancijom, i vjerujete vlastitoj propagandi dovoljno dugo da zaboravite da protivnik također glasa.

Iran nije Irak 2003. godine. Nije Libija 2011. Nije čak ni Sirija 2017. Ovo je regionalna sila s desetljećima pripreme, duboko ukorijenjena asimetrična doktrina, i spremnost prihvatiti kaos koji Zapad misli da može kontrolirati.

Carevo novo ruho se raspalo. Svi ga mogu vidjeti golog. Pitanje je koliko dugo će car inzistirati da je još uvijek obučen.

Napomena: Kada se tri vrhunska borbena zrakoplova izgube u jednom danu i službeno objašnjenje je "nesretni slučaj", to nije vojna katastrofa to je kriza vjerodostojnosti. A krize vjerodostojnosti u ratu ne završavaju dobro.