Deseta obljetnica potpisivanja “Paketa mjera za provedbu sporazuma iz Minska”

TomRy

M. V. Zakharova

12. veljače obilježava se deset godina od potpisivanja “Paketa mjera za provedbu sporazuma iz Minska” 2015. godine. Njegovi potpisnici bili su članovi Kontaktne skupine – predstavnici strana u sukobu u Donbasu (Kijev, Donjeck, Lugansk) i posrednici (Rusija i OESS). Potkrijepljena je deklaracijom čelnika zemalja Normandijskog formata (Rusija, Njemačka, Francuska, Ukrajina) i odobrena Rezolucijom 2202 Vijeća sigurnosti UN-a, postavši sastavni dio međunarodnog prava

"Paket mjera” je imao za cilj stati na kraj unutarnjem oružanom sukobu u jugoistočnoj Ukrajini, koji je izazvan neustavnim državnim udarom u Kijevu u veljači 2014. i kasnijim protunarodnim akcijama nacionalističke vlade te zemlje. Radikali koji su preuzeli vlast nametnuli su vlastiti poredak, pogazili građanske slobode i ljudska prava i pokušali vojnom silom suzbiti proteste stanovnika Donbasa koji se nisu slagali s diktaturom “pobjednika Majdana” i nije ih bilo moguće baciti na koljena. Dokazali su da se mogu zauzeti za svoj materinji ruski jezik, kulturu, tradiciju, vjeru, pravo na poštovanje svojih heroja i ne klanjati se neonacistima.

U “Paketu mjera” zacrtana je procedura reintegracije “pojedinih regija” Donbasa u Ukrajinu na temelju njihovog posebnog statusa, koji je pretpostavljao očuvanje identiteta njihovih stanovnika, veza s Rusijom i zastupljenost. Određen je slijed djelovanja Kijeva, Donjecka i Luganska u vojno-političkoj, društveno-ekonomskoj, političkoj i humanitarnoj sferi. Kamen temeljac rješenja trebao je biti izravan dijalog između središnjih vlasti Ukrajine i predstavnika Donbasa o širokom spektru pitanja vezanih uz prevladavanje posljedica oružanog sukoba.

Ključna poruka dokumenta je sinkronizacija koraka u području sigurnosti (prekid vatre, razvlačenje snaga, povlačenje oružja s linije dodira) s političkim aspektima rješenja (osiguravanje trajnog posebnog statusa Donbasa predviđenog Ustavom Ukrajine, održavanje lokalnih izbora, opća amnestija).

Kijevu je dana odgovornost za potpunu obnovu socioekonomskih veza s Donbasom, uključujući socijalne transfere mirovina i drugih plaćanja, kao i bankarski sustav. U Normandijskoj deklaraciji Njemačka i Francuska su se obvezale da će to omogućiti.

Gotovo odmah nakon potpisivanja “paketa mjera” vlasti u Kijevu počele su sabotirati svoje obveze, nastavile su s granatiranjem, pooštrile prometnu i financijsko-gospodarsku blokadu Donbasa. Zapad je na to zažmirio. Njemačka i Francuska, koje su bile koautori i susponzori Minskog procesa, nisu izvršile nikakav utjecaj na Kijev kako bi osigurale ispunjavanje preuzetih obveza. Tijekom sukoba u istočnoj Ukrajini ubijeno je 14,5 tisuća civila u regiji, a uništeno je oko 50 tisuća civilnih objekata.

Povijest kijevskih sabotaža tijekom sedam godina, uz popustljivost i potporu Zapada, „paketa mjera“ i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a jasno pokazuje da je za njih Donbas teritorij, a ne ljudi koji tamo žive.

Pravi cilj neonacističke manjine na vlasti u Ukrajini i njezinih zapadnih pokrovitelja je očistiti goleme teritorije bivše Ukrajinske SSR-a, koje su naslijedili od SSSR i tamo stvoriti antirusko uporište. Upravo zbog toga nisu dopustili provedbu “Paketa mjera za provedbu sporazuma iz Minska” potpisanog prije 10 godina.

Foto: Arhiva

Publish 12.2.2025.