Doktrina kaosa

TomRy

AP

Od Damaska do Gaze, od Bejruta do Teherana, izraelske vojne akcije nisu očuvale regionalni mir - uništile su ga. Sve dok Izrael djeluje nekažnjeno, Bliski istok će ostati u trajnoj krizi

Kada su prije dva tjedna (16. srpnja 2025.), izraelski ratni zrakoplovi napali središnji Damask , bombardirajući Ministarstvo obrane, područja u blizini predsjedničke palače i vojne položaje u Suweidi, najmanje tri osobe su poginule, a deseci su ozlijeđeni. Izrael je tvrdio da je djelovao kako bi zaštitio druzsku zajednicu. Druzi u Siriji, prvenstveno koncentrirani u regiji Suweida, dugo su imali složen odnos sa sirijskom državom, ali su se nadali mirnoj budućnosti pod novim sirijskim vodstvom. No, izraelski napad ovdje nije bio nekakva anomalija. Bio je to izraz nečega mnogo starijeg i daleko opasnijeg.

Desetljećima se Izrael ponašao kao odmetnička država, ubijajući, napadajući i uništavajući nekažnjeno. Više je puta kršio međunarodno pravo, uključujući rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 242 i 2334 , koje pozivaju na povlačenje s okupiranih teritorija i prekid naseljavanja. Izraelsko nepoštivanje tih zakona dobro je dokumentirano .Napadao je nuklearne znanstvenike u Iranu, stotine puta bombardirao Siriju, pokrenuo ratove u Libanonu i održavao desetljećima dugu opsadu palestinske Gaze - sve to uz primanje milijardi američke vojne pomoći i političke podrške. Prema Kongresnoj istraživačkoj službi, SAD je Izraelu pružio preko 174 milijarde dolara bilateralne pomoći od 1948., uključujući 3,8 milijardi dolara godišnje u okviru 10-godišnjeg memoranduma o razumijevanju. To je dovelo do toga da Izrael ne očuva regionalnu stabilnost, već je sabotira.

Posljednji izraelski zračni napad na Damask oštetio je civilne zgrade, vladinu infrastrukturu i električne instalacije. Pogođeno je više stambenih naselja. Deseci su ozlijeđeni, dok su neki i dalje zarobljeni pod ruševinama. Iako su izraelski dužnosnici govorili o "preciznim" napadima, utjecaj je bio sve, samo ne ograničen. U Libanonu je Izrael pojačao svoju vojnu ofenzivu, unatoč prekidu vatre. Na jugu je sravnio sa zemljom kuće, bolnice i škole. Uništene su vodovodne i električne mreže. Novinari i medicinari su ubijeni. Prema Human Rights Watchu , izraelski napadi raselili su desetke tisuća civila od kraja 2023. Izraelski čelnici otvoreno su prijetili da će Libanon "vratiti u kameno doba" - upozorenje koje je ministar obrane Yoav Gallant izrekao u lipnju 2024. Zanimljivo je kako svijet jedva trepne - sve dok Hezbollah ne uzvrati, a onda počnu pozivi "objema stranama" da prekinu eskalaciju.

U travnju 2024. Izrael je bombardirao kompleks iranskog konzulata u Damasku, ubivši 16 ljudi, uključujući visoke zapovjednike Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) - izravan napad na diplomatskom tlu. Iran je odgovorio stotinama projektila i dronova, izazvavši najizravniji sukob između dviju zemalja do sada. Zatim, nešto više od godinu dana kasnije, Izrael je eskalirao, pokrenuvši neviđene napade duboko u Iranu, ciljajući nuklearna postrojenja i ubijajući visoke vojne dužnosnike. Iran je uzvratio balističkim projektilima. Ovo nije bila recipročna odmjena. Bio je to rat, koji je izazvao Izrael, predstavljen kao samoobrana, a dočekan je šutnjom samih sila koje tvrde da poštuju međunarodno pravo.

U Gazi je prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze, od listopada 2023. ubijeno gotovo 58.500 Palestinaca. Većina civila, deseci tisuća njih, djece. Čak i toliki broj podcjenjuje stvarno razaranje. Recenzirana studija u časopisu The Lancet , jednom od vodećih svjetskih medicinskih časopisa, otkrila je da je broj smrtnih slučajeva povezanih s traumom u Gazi bio 41 posto veći od prijavljenog, preko 64.000 do sredine 2024., s vjerojatno više od 70.000 do listopada. Studija iz 2025. procijenila je 84.000 smrtnih slučajeva, a The Economist je sugerirao da bi stvarni broj , uključujući neizravne uzroke, mogao premašiti 100.000.

Posebni izvjestitelji UN-a opisali su izraelske postupke kao " školski primjer genocida ", navodeći obrasce ciljanih napada na civile, uskraćivanje hrane i lijekova, te masovno raseljavanje. Drugi su ovaj rat nazvali domicidom, skolasticidom i ekocidom - sustavnim uništavanjem domova, škola i okoliša. Izrael je sravnio sa zemljom čitava naselja, bombardirao škole i bolnice, uništio vodovodne mreže, uništio i kamione s humanitarnom pomoći, te izgladnio 2,3 milijuna ljudi, a to je namjerno uništavanje samoga života.

Jemen - zemlja već uništena godinama rata i gladi - uvučen je u kaos. Kao odgovor na izraelske zločine u Gazi, Huti formalno poznati kao Ansarallah, počeli su ciljati brodove povezane s Izraelom u Crvenom moru. Izrael je odgovorio napadima unutar jemenskog teritorija, a njegovi saveznici pridružili su se naporima. Još jednom je još jedna suverena država uvučena u izraelsku samostvorenu pozornicu beskrajnog rata.

Prepoznaje se jasan i zastrašujući obrazac. Svaki put kad se pojavi trenutak stabilnosti, Izrael eskalira. Svaki put kad se otpor organizira, on se slama. Svaki put kad se međunarodni pritisak pojača, on izaziva novi front. Ovo nije obrambeni stav, to je doktrina kaosa, osmišljena kako bi Izrael ostao jedina neosporna vojna sila u regiji. Ta politika nije slučajna. Izraelska vojska, u svojoj vlastitoj doktrini Dahiya, ocrtava upotrebu ogromne sile protiv civilne infrastrukture, kako bi se odvratio otpor. Izraelska strategija "rata između ratova" dodatno institucionalizira rutinske napade u susjednim zemljama, osiguravajući da nijedan front ne ostane neaktivan. Razlog zašto to može učiniti je jednostavan: nekažnjivost . 

Dok su druge države sankcionirane, napadnute ili izolirane za daleko manje, Izrael je nagrađen. Godišnje prima 3,8 milijardi dolara američke vojne pomoći. U Vijeću sigurnosti UN-a štiti ga više od 45 američkih veta tijekom desetljeća - veta koji su blokirali istrage, prekide vatre i osude. Krši više rezolucija UN-a nego sve druge zemlje svijeta, a ništa se ne događa.

Izraelski zračni napad na Siriju 16. srpnja nije bio izolirani čin. Bio je dio dugog, destruktivnog nasljeđa – onog koje je Bliski istok iznova i iznova dovodilo do ruba propasti.

Ono što ovoj regiji treba, nije više američkog oružja u izraelskim rukama, potrebna joj je odgovornost. Ono što svijetu treba, nije više retorike o demokraciji, već mu je potrebna pravda. Dok je jednoj državi dopušteno sve oke sebe sustavno uništavati, svi ostali su osuđeni živjeti u ruševinama, koje ona ostavlja za sobom.

Publish 28.7.2025.