Douglas Macgregor: Izbjegavanje Armagedona

SAD moraju razmotriti poticanje prekida vatre prije nego što upadnu u još jedan komplicirani sukob velikih razmjera.

Autor: Douglas Macgregor

Prilagodio: Darko Brlečić

Douglas Macgregor, pukovnik (u ret.), viši suradnik The American Conservative, bivši savjetnik ministra obrane u Trumpovoj administraciji, odlikovani ratni veteran, i autor pet knjiga, posve je siguran. U Ukrajini su sve strane dijelile interes u izbjegavanju uporabe nuklearnog oružja, a suprotno zapadnjačkom narativu, ciljevi Moskve su vjerojatno bili ograničeni na uništenje neprijateljskih ukrajinskih snaga ("denacifikacija") i uspostavu neutralne ukrajinske države.

Na Bliskom istoku situacija je sasvim drugačija.

Bliski istok danas se jako razlikuje od Bliskog istoka 1973. Tehnologije su promijenile vođenje ratovanja, ali što je još važnije, promijenila su se i društva i države islamskog svijeta. Egipat, Sirija, Irak, Libanon, Iran i Turska razlikuju se po karakteru od onoga što su bili 1970-ih. Nijedna od država koje graniče s Izraelom neće tolerirati promjene stanovništva koje uvode veliki broj palestinskih Arapa u njihova društva. Europljani ih još manje žele. Iranski nacionalni čelnici već su pozvali islamske i arapske zemlje da formiraju ujedinjenu frontu protiv Izraela, ali utjecaj Irana u ovim stvarima ograničeniji je nego što većina Amerikanaca shvaća. Iranska vojna moć uvelike je ograničena na iransko korištenje posredničkih milicija poput Hezbollaha i njihovu suradnju s Pasdaranom, iranskom Korpusom čuvara islamske revolucije. Iran jednostavno nije u stanju dodati vrhunske konvencionalne vojne snage na takvu frontu. Teheranska vlada također zna da uporaba iranske zastrašujuće snage teatralnih balističkih projektila protiv Izraela riskira gotovo sigurnu izraelsku nuklearnu osvetu.

Vlade Egipta, Iraka, Saudijske Arabije, Emirata i Libanona se vrlo vjerojatno protive općem ratu protiv Izraela, ali bi ih njihovo bijesno stanovništvo lako moglo uhvatiti u zamku. Na društvenim mrežama dijele se scene slavlja diljem Bliskog istoka na kojima se vide ljudi koji mašu palestinskim i Hamasovim zastavama, plešu i pjevaju na ulicama. Turski predsjednik Erdogan ponudio se da posreduje između Hamasa i Izraela, ali sam Erdoğan je upozorio da rat neće tek tako prestati "za tjedan ili dva". Međutim, Turska, nacija s više od 80 milijuna stanovnika, jedini je akter u regiji s društvenom kohezijom, borilačkom – vojnom kulturom i vojnom moći da predvodi sunitske arapske države u sukobu s Izraelom.

U regionalnom ratu Turska može izvesti velike vojske i zračne snage opremljene modernim oružjem, s discipliniranim i odlučnim borcima. Pojava regionalnog saveza sunitskih muslimana pod vodstvom Ankare i financiranog od strane Katara oživljava bauk naprednog konvencionalnog ratovanja za IDF, oblik ratovanja koji je poznat samo nekolicini današnjih vođa IDF-a. I Židovi i muslimani nastavljaju živjeti unutar civilizacijskih sukoba koji definiraju Jeruzalem od Prvog svjetskog rata.

S američkom mornaričkom snagom u moru, Washington je sigurno spreman upasti u sukob ako se proširi, ali uporaba američke pomorske moći neće ga okončati. Iako je to neukusno vladajućoj političkoj klasi u Washingtonu, Bidenova bi administracija trebala razmisliti o preuzimanju vodstva u podršci prekidu vatre, čak i ako to znači suradnju s Turcima, Egipćanima i Rusima kako bi se osigurao dolazak humanitarne pomoći. U Ukrajini je Washington podcijenio rusku odlučnost i vojnu moć. Washington ne bi trebao ponoviti ovu grešku podcjenjujući potencijal za regionalni muslimanski savez koji bi mogao ugroziti postojanje Izraela. Ne treba odbaciti mogućnost da Izrael završi kao Ukrajina, piše Douglas Macgregor.

https://moderndiplomacy.eu/