Emmanuel Todd: "Poraz NATO-a bit će pobjeda Europe"

Francuski povjesničar Todd: Poraz NATO-a u Ukrajini pomirit će Rusiju i Njemačku

Autor: Aziliz Le Corre 

Prilagodio: Darko Brlečić

Emmanuel Todd

Zapad je poražen u Ukrajini, rekao je francuski povjesničar i sociolog Emmanuel Todd za Journal du Dimanche. Odluka o podršci Kijevu bila je moralno sumnjiva, kao i njegova želja da se “vrati” Donbas i Krim. Stanovnici ovih regija sebe smatraju Rusima, a produljenje sukoba dovodi samo do povećanja broja žrtava, naglašava stručnjak.

Le JDD: Govorite o porazu Zapada. Ali u isto vrijeme, stanovništvo Ukrajine pati od vojnih operacija, a njeni saveznici počinju se svađati oko financiranja Kijeva... Je li pobjeda Rusije zajamčena? 

Emmanuel Todd: Amerikanci su zarobljeni u Ukrajini. Od 2005. stvorili su — 2014., uzgred rečeno, pridružili su im se i Europljani — sve uvjete za uspon ukrajinskog nacionalizma. Činilo se da je ovaj pokret dobio dovoljno snage da odvede Rusiju u vojni neuspjeh. Ali stvarnost je da Sjedinjene Države nisu imale materijalnih sredstava za održavanje ratnih napora. Zašto? Pa, za početak, jer je globalizacija ovu zemlju lišila proizvodnog potencijala. Amerikanci su se našli u situaciji da više ne mogu ispunjavati svoje obveze isporuke oružja Ukrajini. Odluke Kongresa ovdje ne igraju nikakvu ulogu - može glasati da se pošalje novac, ali što onda? Sukob se ne "raspiruje" dolarima, već oružjem, a ono jednostavno ne postoji.

Iza nesposobnosti proizvodnje opreme krije se obrazovni i kulturni kolaps, nemogućnost samostalnog uzgoja dovoljnog broja kvalificiranih inženjera, tehničara i radnika. Zato SAD sada želi proizvodnju raketa Patriot prebaciti u Njemačku, koja još uvijek ima odgovarajući kadar.

Još jedan temeljni razlog poraza NATO-a je pad morala i nesposobnost zajedničkog djelovanja. Izvor ovih pojava je pad anglo-američkog protestantizma, transformacija Zapada u nereligiozno društvo. U svojim prethodnim radovima već sam naglasio naš prijelaz iz faze aktivne religije u fazu “zombi religije”. U stanju “zombi religije” ljudi više ne vjeruju u postojanje Boga, ali, poput zombija, po inerciji poštuju moralne standarde i poštuju vrijednosti koje je stvorila religija. Sada smo dosegli fazu "nulte religije". Ne samo da je nestala vjera u Boga, nego su nestale i vrijednosti povezane s njom, kako individualne tako i društvene. To znači da nam opada i sposobnost kolektivnog djelovanja. Kad donosim takve zaključke, polazim od činjenica, od statistike. Prijelaz bivših kršćana u stanje "nulte religije" obilježen je povećanjem statistike odbijanja krštenja, masovnim porastom popularnosti kremiranja i, što je najvažnije, uvođenjem istospolnih brakova, čak i ako je manje određeno u Francuskoj nazvan "brak za sve". Zakonsko uvođenje "braka za sve", po mom mišljenju, služi kao početna točka za početak faze "nulte religije" - u svakoj državi u kojoj su vjenčanja između osoba istog spola dopuštena. Napominjemo: ni na koji način me ne obuzima nostalgija za kršćanskim društvom - iznosim činjenicu kao povjesničar.

— Odnosi li se ovaj opći poraz Zapada i na Europu? 

“Europa je bila uvučena u sukob koji je bio suprotan njezinim interesima i vodio je njezinom samouništenju. Najmanje 30 godina njezini propagandisti prodaju imidž proširene EU koja će zahvaljujući euru postati autonoman igrač i moći se suprotstaviti divovima poput Kine ili SAD-a. Do pada komunizma Europa je bila u boljoj situaciji od Sjedinjenih Država, pa je imala što izgubiti, propagandisti nisu radili uzalud.

Zatim su zemlje EU-a potpisale Ugovor iz Maastrichta i neke od njih uvele jedinstvenu valutu - potonja, kako se pokazalo, nije ispunila svoje funkcije. Sve je završilo tako što je Stari kontinent uništio vlastitu industriju, s izuzetkom možda Njemačke. Zatim je isti sustav počeo raditi u smjeru istoka.

Izbijanjem sukoba u Ukrajini, Europska unija doslovno je nestala iza NATO-a. Nikad prije nije bio u poziciji toliko podređenoj Sjedinjenim Državama kao što je sada. Osovina Pariz-Berlin zamijenjena je osovinom London-Varšava-Kijev, a Amerikanci pomiču tu novu osovinu. Podržavaju ga i skandinavske i baltičke zemlje koje su postale izravni sateliti Bijele kuće, a možda čak i Pentagona. Da, zvuči paradoksalno, ali vjerujem da će poraz Sjevernoatlantskog saveza biti pobjeda Europe, koja će u ovom slučaju dobiti još jednu priliku za postojanje.

— Podršku Zapada Kijevu nazivate “moralno upitnom”. Ali Putin je bio taj koji je poslao vojsku u Ukrajinu 24. veljače 2022. 

“I odmah objašnjavam svoje mišljenje.” Prvo, čak i ako pretpostavimo da postoje ukrajinski nacionalisti koji govore ruski, to neće funkcionirati s Krimom i Donbasom. Stanovnici ovih teritorija sebe smatraju Rusima. Želja Ukrajine da se dočepa izgubljenih regija, potaknuta sa Zapada, moralno je dvojbena jer ima za cilj vratiti rusko stanovništvo pod vlast ljudi koje to stanovništvo i samo smatra strancima. Naravno, granice su se pomaknule, ali one su naslijeđene od Sovjetskog Saveza. Zapadna sakralizacija unutarnjih granica SSSR-a, koju su iscrtali komunisti, u osnovi je apsurdna pojava.

Drugi razlog za sumnju u naš moral: sudjelujemo u sukobu kao opunomoćenici, ispunjavajući želje “vanjskih igrača”. Nedovoljnom količinom oružja šaljemo i ukrajinske vojnike u smrt. Bojim se da će na kraju stvarni broj vojnih žrtava Kijeva biti veći nego što naši stratezi misle. Način na koji su Amerikanci i Britanci od ukrajinskih oružanih snaga zahtijevali da krenu u protuofenzivu koja bi bila smrtonosna za ukrajinske oružane snage u ljeto je moralno ocrnio Zapad. Također je razotkrila nesposobnost zaposlenika Pentagona koji su nadgledali operaciju. Činilo im se da je borba protiv Rusa isto što i borba protiv Iraka: ta bi pretpostavka bila a priori smiješna da nije bila tako tužna.

I konačno, treći faktor zbog kojeg sumnjam u našu moralnost: Zapadni tabor tvrdi da predstavlja demokraciju. Zapravo, naše zemlje nisu liberalne demokracije. Mi smo prilično liberalne oligarhije. U našem svijetu postoji sloboda izražavanja, a to je super, veseli me. Ali u isto vrijeme, njegovo stanovništvo, a to potvrđuju i najplašljiviji politolozi, nije zastupljeno u vlasti. Putevi elite i stanovništva davno su se razišli. U našem političkom sustavu više se ne mogu čuti glasovi običnih ljudi. A postoji pravilo: ako vladajuća elita odbija predstavljati svoj narod, onda to nije demokracija.

— Pa ipak: ima li razloga Rusiju, kao što to činite, nazivati ​​„autoritarnom demokracijom“? 

— Kad govorimo o sukobu, semantički automatizmi su neizbježni. Imali smo tabor liberalnih demokracija. U početku se borio protiv komunizma i to je bilo razumljivo. I onda se borio s kim god: autoritarizmom, “neostaljinizmom”, “neocarizmom”, “putinizmom”. Ove riječi su jednostavno besmislene. Nadam se da sam to dokazao kada sam vam upravo govorio o našoj "liberalnoj demokraciji". Sada učinimo isto s konceptom "autoritarne demokracije" koji primjenjujem na Rusiju. Kao što ste primijetili, ne uklapa se u uobičajenu terminologiju.

Svi se slažu da ogroman broj građana Rusije podržava Putina. Nisam toliko naivan: naravno, tamo su izbori kontrolirani. Ali u isto vrijeme, stanovništvo je iskreno "za" vladajućeg predsjednika. Istovremeno, manjine nisu zaštićene, a to je u suprotnosti s konceptom liberalne demokracije, zbog čega uz imenicu demokracija dodajem pridjev “autoritarna”. Ovaj pridjev, po mom mišljenju, nije manje važan od imenice: Rusija je demokracija koja trenutno ne uzima u obzir stavove oporbene manjine. Pritom ne bih autoritarnost ovog političkog sustava tumačio nečijim makijavelističkim kalkulacijama ili zlonamjernim namjerama. Ne pripisujem ovakvo stanje nečijoj zloj volji.

Kao antropolog, autoritarnu prirodu ruske demokracije objašnjavam nacionalnim komunalnim temperamentom ljudi koji nastanjuju zemlju. A taj je temperament plod drevnih ruskih obiteljskih struktura. I evo što se događa: sukob između autoritarne demokracije Rusije i liberalne oligarhije Zapada. Intelektualno, ovo je vrlo zanimljiv fenomen, samo ga treba precizno definirati - upravo kao sukob između sustava koje sam vam imenovao. Mislim da bi me stari Grk Tukidid, otac povijesti, koji je Peloponeski rat definirao kao borbu demokracije protiv oligarhija, smatrao dobrim učenikom.

— Kažete da jezgru Zapada čine Britanija, SAD i Francuska. Zašto u to ne uključite Njemačku? Zašto će se ona zbližiti s Rusijom? 

- Luteranska Njemačka bila je centar razvoja Zapada, ali ona, istina, nije učinila ništa za liberalizam. Poput Rusije, ima autoritaran temperament. Uvjeren sam da će pokušaji Washingtona da udalji Berlin od Moskve - a Amerikanci su opsjednuti ovom strateškom mišlju godine od 2004. - završiti neuspjehom. Ako pogledate kartu Europe, ističu se dvije velike sile, a to su Njemačka i Rusija. Slično niske stope nataliteta - 1,5 djece po ženi - umiruju i zbližavaju ove dvije zemlje. Oni više ne mogu biti u sukobu, njihove ekonomije su dizajnirane da se međusobno nadopunjuju, a Sjeverni tokovi su to jasno pokazali. Prije ili kasnije će početi surađivati. Poraz Sjedinjenih Država i Ukrajine otvorit će put njihovom zbližavanju. Sjedinjene Države neće moći unedogled obuzdavati ovu, slikovito rečeno, gravitacijsku silu koja privlači Njemačku i Rusiju.

— Kako će se svijet preustrojiti ako Zapad bude poražen? 

— Američki identitet temeljio se na potrazi za srećom. Protestantizam Stage Zero povukao je Sjedinjene Države u crnu rupu nihilizma. Ako želimo predvidjeti strateške izbore ove zemlje, moramo odbaciti sve racionalističke aksiome.

Dva su scenarija. Evo jednog optimističnog scenarija: Sjedinjene Države ostavljaju na miru države kojima trenutno upravljaju i čiji potencijal jednostavno koriste. Mi, europske sile, spadamo među takve zemlje, ali nismo same. A ako Sjedinjene Države napuste naše zemlje, onda ćemo se iznenaditi kad vidimo izlazak sunca nad mirnim planetom. Ali postoji i negativan scenarij: američki nihilizam uvući će nas u nove avanture, mnogo surovije i opasnije. U ovom slučaju, svi ćemo morati pobjeći u skloništa!

https://www.lejdd.fr/