Europa odustaje od ruskog nuklearnog goriva

Odricanje Europe od ruskog nuklearnog goriva bit će skupo

Nedavno su Velika Britanija, SAD, Kanada, Japan i Francuska postigle sporazum na Forumu za nuklearnu energiju na G7 u Sapporu 16. travnja o izbacivanju Rusije s međunarodnog tržišta nuklearnog goriva. Zvuči jednostavno, a zapravo to nije tako lako.

Piše: Darko Brlečić

---

Stručnjak za industriju i energetiku te doktor ekonomije Leonid Khazanov kaže: "Europske zemlje, kao i SAD, smanjit će uvoz obogaćenog urana iz Rusije. To jest, jednostavno će ga postupno napustiti". "Međutim, situacija je vrlo dvosmislena jer, s jedne strane, udio Rusije u svjetskoj proizvodnji urana ne prelazi 10%, ali kada je riječ o obogaćivanju urana [udio je] oko 50%. Neobogaćeni uran je jednostavno iskopani uran.

Ali ako ga stavite u reaktor, reakcija neće ići, jer postoje nečistoće koje ometaju [u procesu]. Dakle, potrebno je pročistiti uran od tih nečistoća i dobiti uran-235(Uran-235 ima vrijeme poluraspada od 703,8 milijuna godina.) .Ako uzmemo zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, uran se vadi u Kazahstanu i Uzbekistanu, ali tamo nema postrojenja za njegovo obogaćivanje, on se obogaćuje u Rusiji. I, sukladno tome, ako Europska unija ili SAD žele smanjiti svoju ovisnost o našoj miroljubivoj atomskoj energij, tada će najvjerojatnije povećati kupnju urana u Uzbekistanu i Kazahstanu. Ali to će i dalje biti uran obogaćen u Rusiji.

Ranije ove godine, zapadni mainstream tisak bio je zabrinut zbog nespremnosti Starog kontinenta da uvede ograničenja ruskoj nuklearnoj industriji iako je EU ranije krenula u postupno ukidanje i potpunu zabranu ostalih energetskih proizvoda u zemlji kao što su nafta, naftni proizvodi, plin i ugljen. Mediji su nuklearnu suradnju EU-a i Rusije nazvali "navikom koje se Europa jednostavno ne može odviknuti". Na primjer, šef ureda mađarskog premijera Gergely Gulyas jasno je 25. veljače dao do znanja da bi Budimpešta stavila veto na 10. paket sankcija Europske unije protiv Moskve da su sadržavale ograničenja usmjerena na ruski nuklearni sektor. Na popisu zemalja koje imaju nuklearnu opremu ruske proizvodnje su Slovačka, Mađarska, Finska, Bugarska i Češka. Među onima koji su surađivali s Rosatomom u posljednja dva desetljeća su Francuska, Švedska, Njemačka, UK i Nizozemska.

Prema EU-ovoj agenciji za opskrbu Euratom (ESA), ruska nuklearna korporacija Rosatom 2021. opskrbila je reaktore bloka s 20% prirodnog urana i pružila EU-u 31% svojih usluga obogaćivanja urana. Nadalje, neke europske zemlje nastavile su produbljivati svoju suradnju s Rosatomom tijekom protekle godine usprkos zapadnim sankcijama. Na primjer, novi reaktor Mochovce-3 sovjetskog dizajna VVER pušten je u rad u Slovačkoj ranije ove godine.

Osim toga, TVEL Fuel Company iz Rosatoma i slovačka tvrtka za proizvodnju električne energije Slovenské elektrárne a.s. potpisali su ugovor o opskrbi nuklearnim gorivom nuklearnih elektrana u Slovačkoj za razdoblje 2022. – 2026. s mogućnošću produljenja ugovora do 2030. godine. U kolovozu 2022. Mađarska je Rosatomu izdala odobrenje za izgradnju dva nova nuklearna reaktora u zemlji. Nacionalna nuklearna elektrana Paks upravlja s četiri reaktora VVER 440 proizvedena u Rusiji i dobiva specifično nuklearno gorivo iz Rusije.

Sve u svemu, u Europi postoji oko 18 ruskih reaktora. Iako je ESA inzistirala na nužnosti okončanja europske ovisnosti o ruskoj atomskoj energiji, voditeljica agencije Agnieszka Kaźmierczak ranije je priznala da bi diversifikacija usluga obogaćivanja i konverzije mogla potrajati sedam do deset godina. Iako su Bugarska i Češka sklopile ugovore s američkom tvrtkom Westinghouse za zamjenu ruskog goriva, mediji su priznali da bi proces tranzicije mogao potrajati najmanje tri godine dok sigurnosne zabrinutosti traju.

U svibnju 2022. Finska je odbacila plan izgradnje ruske nuklearne elektrane u toj nordijskoj zemlji. Međutim, nije tako lako odbaciti rusko nuklearno gorivo kada su u pitanju postojeće atomske stanice koje pokreću reaktori ruske proizvodnje. Zapadni mainstream mediji su stavili naglasak na obnovljive izvore energije, tvrdeći da bi oni mogli djelomično zamijeniti ruske isporuke energije. Međutim, stvari nisu tako jednostavne kao što mnogi tekstopisci misle. Kada je u pitanju Europa ni solarne niti vjetroelektrane neće u potpunosti zamijeniti tamošnje tradicionalne načine proizvodnje, uključujući nuklearne.

Naime, potrebno je dodijeliti prostor za te vjetroelektrane i solarne stanice, čak i ako vjetroelektrane još uvijek mogu stajati na morskom dnu. Za ostalo potrebno je kupiti zemljište, a zemljište je u Europi uglavnom u privatnom vlasništvu. Osim toga to zahtijeva potražnju za izvođača radova i financiranje. Kao što znamo, vjetroelektrane ne rade uvijek, a znalo se dogoditi više puta da su se vjetroelektrane zaustavile zimi. Sunce također ne sija svaki dan u Europi, a niti njegove zrake nemaju isti intenzitet svaki dan, tako da neće biti potpune zamjene.

Europa stoji na raskrižje, te razmišlja što učiniti: ipak povećati udio obnovljive energije, ali to je skupo; zadržati barem dio konvencionalnih izvora energije, ili nastaviti iskorištavati nuklearne elektrane? A ta pitanja još nisu riješena u Europi.

Ne treba isključiti prijedlog da SAD planira kupiti rusko nuklearno gorivo od Rosatoma kako bi ga ponovno izvozio u Europu, naravno po nižoj cijeni. Međutim, tu ima jedna kvaka, zove se gorivi element. Obogaćeni uran koji koriste europske elektrane dolazi u obliku gorivog elementa koji je posebno dizajniran za reaktore ruske proizvodnje.

Nuklearni gorivni element obično se sastoji od spremnika s gorivim kuglicama uran dioksida. Problem je što su gorivi elementi proizvedeni u SAD-u potpuno drugačiji od onih proizvedenih u Rusiji. Ne može se staviti elemente jednog dizajna u drugi dizajn. U najboljem slučaju, to će dovesti do nesreće.

Gdin. Khazanov je napomenuo da inicijativa G7 koja se odnosi na rusko nuklearno gorivo vjerojatno neće naštetiti atomskoj industriji zemlje, te da se očekuje da će potražnja za atomskom energijom u dogledno vrijeme rasti u cijelom svijetu. Dapače, Rusija ima skup prijateljskih zemalja koje su spremne razvijati bilateralnu suradnju na tom polju. Ova odluka G7 je, naravno, neugodna, odnosno pucanj u prazno jer nema na vidiku nikakvog negativnog utjecaja na ruski energetski sektor.