Hoće li blok Malija, Nigera i Burkine Faso preoblikovati Sahel?

Otkad su se povukle iz ECOWAS-a, zemlje koje su prošle kroz državni udar osnovale su novu banku, TV postaju i zajedničke vojne snage

TomRy

Predsjednik Burkine Faso, kapetan Ibrahim Traore uz predsjednika Malija, generala Assimija Goitu, tijekom drugog summita Saveza država Sahela (AES) u Bamaku, Mali, 23. 12. 2025. [Informacijski centar vlade Malija putem AP-a]

Francuski novinar Nicolas Haque je završetak 2025. godine obilježio putopisnom reportažom u Bamako, kombinirajući subjektivnost i objektivnost, pišući u prvom licu. Redaktirani tekst:

Bio je kraj prosinca, a upravo smo uzeli let Air Burkine iz Dakara u Senegalu preko Sahela, gdje je oluja političkih previranja i oružanih sukoba posljednjih godina uznemirila regiju. „Dobrodošli u Bamako!“ Vodič, čuvar i ljudi povezani s malijskom vladom čekali su nas na aerodromu u Bamaku. Ljubazni, nasmijani – i oprezni.

Mali se nalazi u središtu zbivanja. Nakon dva vojna udara 2020. i 2021. godine, zemlja je prekinula veze sa svojim bivšim kolonijalnim vladarom, Francuskom, protjerala francuske snage, povukla mirovnu misiju Ujedinjenih naroda i pokrenula svoje saveze. Uz Burkinu Faso i Niger, kojima sada također vladaju vojne vlade koje podržavaju ruski plaćenici, u rujnu 2023. formirala je Savez država Sahela (AES). Zajedno se regionalna skupina povukla iz šireg bloka Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS), optužujući je da služi stranim interesima, a ne afričkim.

Ovog mjeseca, čelnici triju zemalja okupili su se u Bamaku na Konfederalnom summitu šefova država AES-a , drugom takvom sastanku od osnivanja saveza. A mi smo bili tamo da ga medijski pokrijemo.

Čelnici triju zemalja inaugurirali su novu Sahelsku investicijsku i razvojnu banku namijenjenu financiranju infrastrukturnih projekata bez oslanjanja na zapadne zajmodavce; novi televizijski kanal izgrađen oko zajedničkog narativa i predstavljen kao da daje glas narodu Sahela; te zajedničku vojnu snagu namijenjenu djelovanju preko granica, protiv naoružanih skupina. Bio je to trenutak za slavlje postignuća, više nego za potpisivanje novih sporazuma.

Pravi razlog susreta je opasnost koju treba što prije otkloniti. U ovom slojevitom terenu podjele i identiteta, naoružane skupine pronašle su prostor, ne samo za manevriranje, već i za rast. Jama'at Nusrat al-Islam wal-Muslimin (JNIM), podružnica Al-Qaide, proširila se iz ruralnog Malija, pokrećući napade diljem regije i dosežući obalu Benina, iskorištavajući slabu prisutnost države i dugo neriješene pritužbe.

Dok se naš avion spuštao prema Bamaku, gledao sam beskrajno prostranstvo zemlje, pitajući se koliki je njegov dio sada pod kontrolom podružnica Al-Qaide. Iz zračne luke, naši čuvari su nas brzo vozili kroz grad. Motocikli su krivudali oko nas, ulični prodavači su prodavali svoju robu, a malijski pop je treštao iz zvučnika. U početku se ovo nije činilo kao opsada glavnog grada. Pa ipak, od rujna, naoružane skupine provode blokadu oko Bamaka, blokirajući gorivo i robu, izjavljuje vojna vlada.

Vozili smo se pored benzinskih postaja gdje su se dugi redovi protezali do kasno u noć. Život se nastavlja čak i kada gorivo nestane. Ljudi strpljivo sjede, čekajući svoj red, dok kruže glasine da su vlasti sklopile tajne dogovore s istim skupinama za koje su tvrdile da se bore, samo kako bi grad nastavio funkcionirati.

Motocikli u redu u blizini zatvorene benzinske postaje, usred stalne nestašice goriva uzrokovane blokadom koju su početkom rujna u Bamaku, Mali, nametnule skupine povezane s Al-Kaidom [Stringer/Reuters]

Naši čuvari su nas odvezli do Trga Sahelskog saveza, novostvorenog javnog prostora izgrađenog u čast ujedinjenja triju zemalja i njihovih naroda.

Na putu su malijske snage jurile, prema prvoj crti koja se čini sve bližom, gdje su naoružani ljudi povezani s JNIM-om posljednjih mjeseci postavili kontrolne točke, koje ometaju trgovačke rute do glavnog grada. U rujnu 2024. također su izveli koordinirane napade unutar Bamaka, pogodivši školu vojne policije u kojoj su smještene elitne jedinice, obližnja naselja i vojni aerodrom na periferiji grada. Ipak, Bamako nastavlja, kao da se rat odvija u dalekoj zemlji.

Na Trgu Sahel Alliance okupilo se nekoliko stotina mladih ljudi koji su pljeskali dok su malijske snage prolazile, uz glasnu glazbu, kvizovima na pozornici i obećanjem voditelja o simboličnim nagradama. Pitanja kviza su bila jednostavna: Navedite zemlje AES-a? Navedite vodeće? Djeci je dan mikrofon. Uvježbavala su se imena vođa saveza: Abdourahamane Tchiani iz Nigera. Ibrahim Traore iz Burkine Faso. Assimi Goita iz Malija. Ponavljalo se iznova i iznova. Točni odgovori osvojili su nagradu: majicu s otisnutim licima vođa saveza. Moussa Niare, dvanaestogodišnjak iz Bamaka, čvrsto je držao majicu s licima trojice vojnih vođa:

„Okupili su se kako bi postali jedna zemlja, kako bi se međusobno držali za ruku i borili se protiv zajedničkog neprijatelja“, rekao nam je s punim samopouzdanjem, što je vladin pokušaj da javnosti prikaže novi savez koji potiče lojalnost među mladima.

Dok su Mali, Burkina Faso i Niger prošli kroz odvojene političke tranzicije, putevi koji su ih doveli u zajednički savez slijedili su sličan obrazac. Između 2020. i 2023. godine, svaka je zemlja doživjela smjenu svog demokratski izabranog vodstva od strane vojske, a preuzimanje vlasti predstavljeno je kao nužne korekcije.

U Maliju je pukovnik Goita preuzeo vlast nakon višemjesečnih prosvjeda i usred tvrdnji da predsjednik Ibrahim Boubacar Keita nije uspio suzbiti korupciju, niti zaustaviti napredovanje naoružanih skupina.

U Burkini Faso, vojska je svrgnula predsjednika Rocha Marca Christiana Kaborea početkom 2022. godine, dok se nesigurnost pogoršavala; kasnije te godine, kapetan Traore proizašao je iz tog protuudara, obećavajući odlučniji odgovor na pobunu.

U Nigeru su vojnici pod vodstvom generala Tchiani pritvorili predsjednika Mohameda Bazouma u srpnju 2023., optužujući njegovu vladu kako nije uspjela zaštititi nacionalnu sigurnost , uz previše oslanjanja na strane partnere.

Ono što je započelo kao odvojena osvajanja vlasti, od tada je postao zajednički politički projekt, sada izražen kroz formalni savez. Okupljanje u Bamaku treba dati oblik njihovoj uniji.

Jedan od ključnih zaključaka summita AES-a bio je najavljeno pokretanje zajedničkog vojnog bataljuna usmjerenog na borbu protiv naoružanih skupina diljem Sahela. Ovo slijedi nakon višemjesečne eskalacije nasilja, dok regionalne vojske uz pomoć ruskih plaćenika uzvraćaju naoružanim skupinama koje izvode napade već više od desetljeća.

Pod prethodnim civilnim vladama, bivši kolonijalni vladar Francuska imao je snažnu diplomatsku i vojnu prisutnost. Francuske trupe, čija prisutnost u regiji datira još od postkolonijalne neovisnosti, sada se potiskuju, jer vojni vladari preoblikuju suverenitet kao politički i sigurnosni imperativ. Posljednje trupe napustile su Mali 2022. godine , ali na vrhuncu svoje moći Francuska je tamo imala više od 5000 vojnika. Kada su se povukli, zemlja je postala simbol strateškog neuspjeha za francuskog Emmanuela Macrona. Čak i prije toga, francuska diplomacija djelovala je bez sluha i u najboljem slučaju pokroviteljski, ne uspijevajući shvatiti težnje svojih bivših kolonija. Zajednička regionalna valuta, CFA franak, još uvijek vezan za francusku riznicu, postala je snažan simbol tog ogorčenja.

Sada su francuska državna televizija i radio zabranjeni u Maliju. U onome što je nekada bilo srce frankofonske Zapadne Afrike, francuski mediji postali su sinonim za uplitanje. Izgubljen je ne samo utjecaj, već i kredibilitet. Francuska se više nije smatrala jamstvom stabilnosti, već izvorom nestabilnosti. Diljem Sahela i šire, antifrancuski osjećaji rastu, često izraženi na samom francuskom jeziku – jezik kolonizatora sada je ujedno i jezik otpora.

Na kraju summita, malijski Goita se pripremao predati rotirajuće vodstvo AES-a Traoreu iz Burkine Faso.

Mladi, karizmatični i nova zvijezda panafrikanizma Traore, posebno je osvojio mladu publiku uz pomoć labavog sustava proruskih poruka i afrikanističkih aktivista. Na društvenim mrežama neumoljivo kruže kratki videozapisi: govori izrezani radi viralnosti, slike prkosa i slogani svedeni na fragmente koje je moguće dijeliti.

U međuvremenu, u Burkini Faso, novinari i akteri civilnog društva koji su kritizirali vojna pravila, mobilizirani su i poslani su na prvu crtu, u skladu s politikom novačenja koju je uveo Traore. Skupine za ljudska prava koje otvoreno govore o navodnim nepravilnostima kažu da su ušutkane ili marginalizirane. No, velik dio toga se odbacuje kao kolateral, cijena, tvrde pristaše konačno vraćenog suvereniteta.

Prije ceremonije, sastali smo se s malijskim ministrom financija. Isprva je bio samouvjeren, uvježban, siguran. Ali kada su ga pritisnuli o financiranju ambicioznih infrastrukturnih projekata koje su tri vlade planirale za Sahel, njegova je prisebnost oslabila i počeo je zamuckivati. Bio je to vladin dužnosnik nenaviknut na pitanja. Mikrofon je uklonjen. Kasnije, daleko od kamere, rekao mi je: „MMF neće odobriti kredite dok Mali ne izgladi svoje odnose s Francuskom.“ Glasnogovornik, iritiran mojim pitanjima, odveo me je u stranu. Dok je polako i pokroviteljski namještao ovratnik mog odijela, nije dovodio u pitanje organizaciju za koju sam radio. Dovodio je u pitanje moju francusku putovnicu; moju odanost. Rekao sam mu da sam odan istini. Nasmiješio se, kao da taj odgovor potvrđuje njegove sumnje. U svjetonazoru malijske vojne vlade – ljudi oblikovani godinama na frontu, koji žive s trajnim osjećajem prijetnje – novinari i kritičari, dio su problema. Stvaranje sigurnosti bio je izazov. Savez, objasnio je glasnogovornik, je bio rješenje za ono što nisu mogli pronaći unutar regionalnog tijela, ECOWAS-a.

Polustoljetna zapadnoafrička institucija je blok koji su te tri zemlje nekoć pomogle oblikovati. Sada, čelnici AES-a kažu da su se njegovi ostarjeli, demokratski izabrani predsjednici otuđili, više usredotočeni na međusobni ostanak na vlasti nego na suočavanje s krizama u regiji. Kao odgovor na to, promiču AES kao alternativu. Kako Sahelski savez raste, tako se gradi i nova infrastruktura.

Na novom televizijskom kanalu u Bamaku pripreme su bile u tijeku. Znak ON AIR je svijetlio. Najsuvremenije kamere stajale su na tronošcima poput uglačanog oružja. Direktor kanala, Salif Sanogo, rekao mi je da bi to bio „alat za borbu protiv dezinformacija“, način suprotstavljanja zapadnim, a posebno francuskim, narativima i „davanje glasa narodu Sahela, od strane naroda Sahela“. Kamere su kupljene u inozemstvu. Instalaciju je nadgledala francuska produkcijska kuća. Ironija je prošla nezapaženo. Kako bi obranio savez, ponudio je metaforu. „To je kao brak iz razuma“, rekao je. „Lakše je donositi odluke kada ste u braku s troje. Kada ste u braku s 15, to je kaos.“ Mislio je na 15 država članica ECOWAS-a.

Dvije godine nakon što su ušli u savez AES, kretali su se brže od regionalnog bloka koji su ostavili iza sebe. Zajednička vojna snaga sada povezuje njihove granice, predstavljena kao pitanje preživljavanja, a ne ambicije. Sporazum o međusobnoj obrani preoblikuje pučeve i vanjski pritisak kao zajedničke prijetnje, a ne nacionalne neuspjehe. Zajednička investicijska i razvojna banka Sahela, namijenjena financiranju cesta, energije i vađenja minerala bez obraćanja zapadnim zajmodavcima, nudi suverenitet, kažu, bez uvjeta. Zajednička valuta je u raspravi. Zajednički informativni kanal namijenjen je projiciranju jedinstvene naracije prema van, čak i kao prostor za ugovore o neovisnim medijima kod kuće. Nakon povlačenja iz Međunarodnog kaznenog suda, predložili su kazneni sud za Sahel, onaj koji bi sudio za teške zločine i kršenja ljudskih prava pod vlastitim uvjetima, a to je pravda dovedena u javnost. Ono što se oblikuje nije samo savez, već alternativna arhitektura, izgrađena brzo, promišljeno i pred očima svojih kritičara.

Dok je ECOWAS polako gradio norme, kroz izbore, posredovanje i konsenzus, AES gradi strukturu. Dok ECOWAS inzistira na strpljenju, AES inzistira na brzini.

Za pristaše, ovo je zakašnjelo samoodređenje, dostojanstvo vraćeno nakon desetljeća ovisnosti. Za kritičare, to je moć koncentrirana u uniformama, odgođena odgovornost, represija prikrivena kao emancipacija.

S pozornice na vrhu, dok je preuzimao vodstvo saveza, Traore je preobrazio neprijatelja: Ne al-Qaidu. Ne ISIL. Čak ni Francusku. Već njihove afričke susjede, prikazane kao unutarnji neprijatelji. Upozorio je na ono što je nazvao „crnom zimom“, govor koji je zaokupio prostoriju i proširio se daleko izvan nje, privlačeći milijune gledatelja na internetu.

„Zašto mi, crnci, pokušavamo njegovati mržnju među sobom“, upitao je, „i licemjerjem se nazivamo braćom? Imamo samo dva izbora: ili ćemo jednom zauvijek okončati imperijalizam ili ćemo ostati robovi dok ne nestanemo.“

Daleko od „crne zime“ summita, pod sunčanim nebom u Bamaku, život se nastavio svojim ritmom.

Izvor: Nicolas Haque je nagrađivani Al Jazeerin putujući dopisnik iz Dakara u Senegalu. Prije toga radio je u aktualnim događajima za ITN, C Vijesti na Kanalu 4, azijski programi BBC-ja i ABC News u Londonu. Član je Afričkog udruženja stranih novinara i magistrirao je antropologiju na Školi orijentalnih i afričkih studija u Londonu.

Publish 1.1.2025.