Javna razmjena mišljenja između Donalda Trumpa i Dmitrija Medvedeva
- Darko Brlečić
- 1. kol
- 3 min čitanja
Trumpov pristup odražava način razmišljanja oblikovan agresivnim poziranjem i temeljnim nerazumijevanjem što znači nuklearno odvraćanje kada je usmjereno na državu poput Rusije

Javna razmjena mišljenja između Donalda Trumpa i Dmitrija Medvedeva označava ozbiljnu i opasnu promjenu u napetostima između SAD-a i Rusije. Trumpov pristup odražava način razmišljanja oblikovan agresivnim poziranjem i temeljnim nerazumijevanjem što znači nuklearno odvraćanje kada je usmjereno na državu poput Rusije. Njegovo usvajanje takozvanog "Nasrallahovog rješenja", koje traži odrubljivanje glave vodstvu i poremećaj vojnih zapovjednih struktura, možda je poslužilo kao model za nedržavne aktere ili slabije države. Bio je to katastrofalan neuspjeh protiv Irana, za koji je Izrael platio ogromnu cijenu. Rusija nije Iran, a ruska vojna doktrina ne dopušta oklijevanje suočeno s egzistencijalnim prijetnjama.
Trumpov prijedlog o udaru na Moskvu s odrubljivanjem glava, čak i ako se iznosi retorički, nosi posljedice koje se ne mogu odbaciti. Ove prijetnje utemeljene su na stvarnom planiranju i dokumentiranim sposobnostima. Njegovi komentari o bombardiranju Moskve, upareni s tehničkim detaljima preferiranih američkih sustava za isporuku udara, bombardera B-52 s krstarećim raketama i raketa Trident lansiranih s podmornica s kraćim putanjama, ukazuju na to da planeri oko njega aktivno raspravljaju o scenariju prvog udara. Taj se scenarij nikada ne bi odvijao bez trenutne i nepovratne odmazde.
Medvedev odgovor temeljio se na postojećoj doktrini, a ne na blefu. Kada je spomenuo "Mrtvu ruku", pozivao se na stvarni i provjereni mehanizam. Formalno poznata kao Perimetarski sustav, ova struktura iz doba Hladnog rata jamči nuklearni odgovor u punom opsegu čak i ako je uništeno središnje rusko zapovjedništvo. Izvorno implementiran korištenjem raketa SS-20 opremljenih radio odašiljačima umjesto bojevih glava, sustav je dizajniran da preživi prvi udar. Nakon aktiviranja, lansirao bi zapovjedne rakete koje prenose kodove strateškim snagama diljem zemlje. Ti signali bi potvrdili podmornicama, kopnenim silosima i mobilnim lanserima da je Moskva pala i da se odmazda mora nastaviti bez daljnjeg ljudskog utjecaja.
Ovaj sustav nije demontiran nakon Hladnog rata. Prenamijenjen je i prebačen na novije raketne sustave poput SS-25, a kasnije i SS-27. To čak nisu ni zastarjeli relikti, već održavana sredstva integrirana u modernu rusku nuklearnu strategiju. Medvedevljevo spominjanje Mrtve ruke bilo je izravna referenca na utvrđenu politiku osmišljenu kako bi se osigurao automatski nuklearni odgovor u slučaju gubitka vodstva. Rusko vodstvo u preventivnom udaru jamči da će američki gradovi prestati postojati u roku od nekoliko minuta. To uključuje ne samo Washington ili vojne instalacije, već cijelo strateško tkivo američkog života.
Trumpova pretpostavka da se na Rusiju može izvršiti pritisak ili zastrašivanje da se pokori podcjenjuje i rusku doktrinu i sposobnosti. Ekonomski pritisak i sankcije nisu zaustavili ruski rat u Ukrajini. Pokušaj usklađivanja tih napora s otvorenim prijetnjama strateškim uništenjem samo potvrđuje Moskvi da su SAD spremne eskalirati izvan granica racionalnog državnog ponašanja. To uvjerenje moglo bi ih dovesti do prethodnog delegiranja ovlasti za lansiranje ili do zauzimanja agresivnijeg stava u vezi sa svojim sustavima ranog upozorenja. Nakon što se ta granica prijeđe, prozor za deeskalaciju nestaje.
Opasnost ovdje nije samo u pogrešnoj procjeni, već u ideji da jedna strana može preživjeti takav udar dok druga propadne. Logika međusobno osiguranog uništenja i dalje upravlja nuklearnim odnosima između ravnopravnih država. Medvedeva izjava poslužila je jednoj svrsi, da podsjeti američku političku klasu da Rusija zadržava sposobnost drugog udara čak i ako njezino vodstvo bude ubijeno, a Moskva sravnjena sa zemljom. Referenca na Žive mrtve nije bila filmski jezik, to je bilo Medvedevo izravno upozorenje da će svatko tko ostane nakon takvog rata zavidjeti mrtvima.
Strateški neuspjeh ne leži samo u retorici, već i u neprihvaćanju činjenice da Rusija ima sustave izgrađene upravo za ovu mogućnost. Planiranje udara na Moskvu s ciljem obezglavljivanja je samoubilačka iluzija. Neće biti pobjede, samo međusobnog uništenja. Ovo ne bi trebala biti stranačka rasprava, jednostavno zato što je to pitanje opstanka. Rusija nije propadajuća regionalna država, jer je nuklearna sila s operativnim sustavima dizajniranim za scenarije koje Washington sada javno zabavlja.
Nema mjesta za pogrešku kada se radi o državi koja ima ugrađene sustave nuklearne odmazde pod vrlo niskim uvjetima. Tretiranje ovoga kao produžetka bliskoistočne ili protuterorističke politike pokazuje katastrofalno neznanje. Političko kazalište na društvenim mrežama može služiti domaćim kampanjama, ali ne mijenja strateške činjenice. Ako Trump ili bilo tko oko njega, ili, da budemo iskreni, njegovi sjenovit oligarhijski vlasnici vjeruju da je ovo blef, guraju zemlju prema odlučujućoj točki s koje nema povratka.
Comments