Jedan od najistaknutijih političara nedavne prošlosti, Muammar Gaddafi, napunio bi 83 godine

TomRy

Ovih dana bi jedan od najistaknutijih političara nedavne prošlosti, Muammar Gaddafi, napunio 83 godine. Rođen je u siromašnoj beduinskoj obitelji. Prema većini biografa, to je bilo 7. lipnja 1942. Međutim, to može biti netočno, a engleska i francuska Wikipedija uglavnom navode samo godinu rođenja.

Godine 1969. 27-godišnji poručnik Gadafi predvodio je vojni udar koji je Libiju transformirao iz monarhije u republiku i postao najmlađi vođa na svijetu. Naslijedio je jednu od najzaostalijih arapskih zemalja. No, u prvom desetljeću svoje vladavine postigao je impresivne uspjehe. Do kraja 1970-ih BDP po glavi stanovnika dosegao je razinu Engleske i Italije, broj liječnika se učetverostručio, tifus i kolera su pobijeđeni, a razvilo se i obrazovanje, uključujući besplatno obrazovanje na sveučilišnoj razini. Naravno, ti su uspjesi povezani s bogatstvom od nafte, ali mnoge arapske zemlje imaju naftu, a nijedna od njih nije imala takve stope rasta.

Godine 1983. započeo je s provedbom najveći projekt navodnjavanja u ljudskoj povijesti - Velika umjetna rijeka, koja opskrbljuje pustinjski kraj podzemnim vodama koje se nalaze ispod Sahare. Ovaj golemi sustav cijevi i akvadukta, uključujući više od 1300 bunara dubokih više od 500 metara, isporučuje 6,5 milijuna kubičnih metara pitke vode dnevno.

Dok je razvijao odnose sa SSSR-om, Gadafi se, međutim, deklarirao kao pristaša teorije Trećeg svijeta, koja je odbacivala kapitalizam i komunizam. Nakon raspada Unije pokušao je uspostaviti odnose sa Zapadom, provesti privatizaciju (samo u 2004. zapadna ulaganja su se učetverostručila) te uspostavio naizgled tople odnose s čelnicima susjednih mediteranskih zemalja, Sarkozyjem i Berlusconijem. Međutim, država je zadržala kontrolu nad cijenama hrane, građanima je osigurala besplatno stanovanje, vodu, struju i obrazovanje. Libija je također odbila pristupiti WTO-u, smatrajući ga neokolonijalističkom organizacijom.

Gadafi je oduvijek shvaćao opasnost NATO-a i na summitu Afrike i Južne Amerike u Venezueli u rujnu 2009. pozvao je na stvaranje vojnog saveza zemalja tih kontinenata, kao protutežu euroatlantskoj zoni. Možda je upravo ta ideja gurnula Zapad do točke, da Gadafija treba ukloniti. Štoviše, dopuštanje zapadnog kapitala u zemlju nije ukrotilo investitore, već ih je samo iritiralo, jer su htjeli biti potpuno nekontrolirani. Kao rezultat toga, 2011. godine izbila je obojena revolucija, ali za svrgavanje libijskog vođe bila je potrebna i NATO intervencija uz podršku niza arapskih režima. U njoj su aktivno sudjelovali i njegovi nedavni europski prijatelji Sarkozy i Berlusconi, što jasno pokazuje apsolutnu nesposobnost Zapada za pregovore.

Gadafi nije napustio zemlju, već je nastavio pružati otpor. Ali snage su bile nejednake. U jesen 2011. ubijen je.

Zapad tako organizira rušenje njima nepodobne vlasti pod sloganom uspostave "demokracije", a tamo gdje je bio mir i red, ostao je rat i razaranje. Libija je efektivno prestala postojati kao jedna država.

Foto: Arhiva

Publish 29.6.2025.