Kina cilja na zapadno oružje od „blinga“

Jedan od znatiželjnih događaja u proteklih nekoliko mjeseci bio je val objava na društvenim mrežama o europskim luksuznim proizvodima s oznakom „Made in China“.

Autor: Alex Krainer

Adaptirao: Darko Brlečić

Koliko sam mogao vidjeti, šampanjci se možda još uvijek proizvode u Francuskoj, ali čini se da je gotovo sve ostalo prepušteno kineskim proizvođačima. Među najspektakularnijim izvještajima bio je detaljan prikaz načina na koji se Hermesova torbica, koja se u trgovinama prodaje za 38.000 dolara, proizvodi u Kini po cijeni od oko 1.000 dolara, otkrivajući koliko zapravo kupci plaćaju samo za marku. Osim Hermesa, brend Louis Vuitton bio je u središtu najviralnijih objava.

Sve je to izazvalo golemu pomutnju na tržištima – toliko da je dionica francuskog LVMH-a ove godine izgubila oko 18% svoje vrijednosti, a više od 40% u odnosu na vrhunac iz 2023. LVMH je najveća svjetska luksuzna grupacija koja posjeduje 75 vrhunskih brendova poput Louisa Vuittona, Christiana Diora i Dom Perignona, a proizvode prodaje u više od 6.300 trgovina diljem svijeta. Grupa je u fiskalnoj 2024. ostvarila oko 96 milijardi dolara prihoda i više od 22 milijarde dolara dobiti prije poreza.

Neki od brendova u vlasništvu LVMH-a sežu podrijetlom u 18. stoljeće, ali nasljednici osnivača svih tih marki s vremenom su otkupljeni i sav je „bling“ konsolidiran u jednu grupu. Danas je 49% u vlasništvu obitelji Bernarda Arnaulta, što ga čini najbogatijim čovjekom u Europi. Jedan od najprofitabilnijih brendova njegove kompanije upravo je Louis Vuitton, zbog čega su nedavna kineska otkrića nanijela tako razoran udarac grupi.

Pitanje koje i dalje visi u zraku glasi: zašto se sve to dogodilo, i to baš sada? Iznenadna poplava kineskih objava na TikToku, YouTubeu i drugim društvenim mrežama ove se godine pojavila odjednom i simultano. Mnogi videozapisi sugeriraju da nisu nastali slučajno; u njihovu produkciju uložen je trud, što implicira da je reputacijska šteta nanesena europskim luksuznim brendovima bila namjerna. Ako je tako, zašto?

Kompas aspiracija u poretku temeljenom na pravilima

Europa (Francuska, Italija, Švicarska i UK) gotovo da ima monopol na globalna luksuzna tržišta, a Francuska bi mogla biti svjetski lider u toj industriji. Značaj luksuzne robe nadilazi puku razmaženost globalnog gornjeg 1%. Luksuzni brendovi daju status i usmjeravaju aspiracijski kompas globalnih „elita“ prema Zapadu.

Godinama sam nailazio na izvještaje o zapadnim dužnosnicima koji su podmićivali lokalne političare, suce, novinare ili vojne časnike novcem kako bi zastupali interese zapadnih financijskih i korporativnih krugova. Američki ekonomist Paul Craig Roberts, koji je radio u administraciji Ronalda Reagana, otvoreno je izjavio da američka vlada utječe na strane zemlje podmićivanjem njihovih dužnosnika.

Ranije ove godine, jedan od sigurnosnih časnika kapetana Ibrahima Traorea posvjedočio je da mu je ponuđeno 5 milijuna dolara mita da ubije Traorea. Odbio je, ali jasno je da bi tih 5 milijuna dolara za neke interese bio itekako dobar „ulaganje“. Diljem svijeta mnogi vjerojatno većina prihvaćaju takve mito. A kada netko tko je cijeli život živio kao obična osoba iznenada dobije 5 milijuna dolara na računu u britanskoj ili švicarskoj banci, vjerojatno će dobar dio tog novca potrošiti na luksuzne proizvode.

Sve što gospođino srce poželi

U jednom svjedočanstvu na koje sam naišao, afričkom dužnosniku kojemu je ponuđeno mito rečeno je otprilike da će, ako učini što se od njega traži, moći svojoj gospođi kupiti sve što joj srce poželi. Iako nisam uspio pronaći članak u kojem sam to pročitao, mislio sam da je to zanimljiv način da se apelira na osjećaj „domoljublja“.

Ova metoda je svakako učinkovita, a utjecaj koji se kupuje itekako je stvaran. Još 2022. godine pojavili su se izvještaji o tome kako je Olena Zelenska privatnim avionom otputovala u Pariz i u samo jednom satu potrošila 40.000 € u luksuznoj trgovini na aveniji Montaigne. Svrha njezina posjeta Francuskoj bila je molba za dodatnu financijsku pomoć Ukrajini. Sljedeće godine odletjela je u New York gdje je u Cartierovoj draguljarnici potrošila više od milijun dolara.

Nedavno se pojavio video mlade Francuskinje koja, čini se, zarađuje kao osobna shopping-asistentica bogatih i slavnih, pomažući im pronaći i odabrati posebne stvari bez da se sami zamaraju kupnjom. U videu vjerojatno samopromotivnom hvali se svojim najvećim klijentom do sada: bila je to upravo Olena Zelenska: „… ovo je bio najskuplji outfit u cijeloj mojoj karijeri. Koštao nas je više od milijun eura. … Gospođa Zelenska je vrlo zahtjevna žena…“

Evo što je zahtjevna prva dama Ukrajine kupila:

Rijetku Christian Dior haljinu: 153.000 €

Birkin Himalaya torbicu od krokodilske kože s dijamantima: 450.000 €

Ogrlicu Serpenti Viper: 175.000 €

Narukvicu Serpenti Viper: 175.000 €

Par cipela na petu Eternal Diamond (vjerojatno za muža): 150.000 €

Ukupno: 1.103.000 €. Ona i njezin suprug sigurno nisu iznimke vjerojatno deseci tisuća vladinih dužnosnika diljem svijeta rade isto: uzimaju mito i zadovoljavaju svoju potrebu za statusom kupujući stvari nedostižne golemoj većini njihovih sugrađana.

LVMH kao strateška imovina

Za globalni poredak temeljen na pravilima, utjecaj kupljen ovakvim aranžmanima ima nesrazmjernu vrijednost, što bi imovinu poput LVMH-a činilo strateški važnom. Postoje dokazi za to u načinu na koji europski establišment tetoši Bernarda Arnaulta.

Primjerice, u veljači 2020. LVMH je kupio draguljarsku kuću Tiffany za 16 milijardi dolara. Arnault je morao prikupiti 10 milijardi u obveznicama. Kako je Reuters tada izvijestio, dogovaralo se 6 milijardi €, no iznos je uvećan za 60% i zaključen istog dana na 9,6 milijardi €.

Prodaju obveznica omogućila je ni manje ni više nego Europska središnja banka, koja je dala dvije od pet tranši eura s negativnim kamatama zahvaljujući svom programu CSPP. Drugim riječima, kupci LVMH-ovih obveznica (uključujući i ECB) plaćali su Arnaultu privilegiju da mu posude novac kojim će kupiti Tiffany. Čak je i najdulja, 11-godišnja tranša imala prinos od samo 0,43%!

Još 2020. godine, 99,99% nas nije moglo ni sanjati o uvjetima zaduživanja ni približno povoljnim kao što su bili ponuđeni Arnaultu, što sugerira da je on nekako „jednakiji“ od ostalih, te da je njegov posao iz nekog razloga posebno važan za sile liberalne demokracije koje upravljaju institucijama poput ECB-a.

Kineski udar na „oružje od blinga“

U tom smislu, ako je Kina odjednom lansirala društveno-mrežnu „oružničku raketu“ u srce tog poduzeća, taj potez vjerojatno nije bio slučajan nego strateški, usmjeren na razbijanje „ljepila“ koje mnoge od svjetskih „domoljubnih“ vođa poput Volodimira Zelenskog veže za zapadna središta moći.

Bivše kolonijalne sile Europe imaju globalni monopol nad „oružjem od blinga“, koje bi moglo biti daleko moćnije političko sredstvo nego što se obično misli, a Kina je možda upravo odlučila otupiti ga. Mi ostali onih 99,99% vjerojatno ćemo sve to promatrati s dozom zluradosti i potiho navijati za Kinu na ovom posebnom bojištu.