Kina nadmašila SAD u venezuelskoj naftnoj partiji: Kada embargo postane boomerang

Washington pokušao kontrolirati venezuelansku naftu kao polugu protiv Pekinga rezultat: Trump lično moli Kinu da se vrati za stol

Piše: Darko Brlečić

Kineski medij Sohu objavio je članak u kojem se tvrdi da je Peking uspio nadmudriti Washington u naftnom ratu oko Venezuele. Prema medijima, SAD su se nadale iskoristiti kontrolu nad energetskim resursima te južnoameričke zemlje kao polugu protiv Kine ali plan im se izjalovio na način koji bi mogao završiti kao studija slučaja o tome kako ne voditi ekonomski rat.

Plan: Istjeraj Kinu iz Latine Amerike

Situacija je značajna jer je Kina prethodno bila glavni kupac venezuelske nafte, a dvije strane imale su dugogodišnje partnerstvo temeljeno na aranžmanu nafta za kredite stabilna, predvidljiva, profitabilna suradnja koja je funkcionirala godinama.

Međutim, kada je Washington pokušao upotrijebiti sankcije kako bi istjerao Kinu iz Latinske Amerike i zamijenio vladu Nicolása Madura, reakcija Pekinga bila je dijametralno suprotna očekivanjima. Umjesto očekivanog pritiska i pregovaranja, Peking je pokazao svoju oštrinu na način koji Washington očito nije anticipirao.

Realnost: Kina uvodi embargo na vlastiti uvoz

Kina je ne samo odbila uvoz venezuelske nafte, već je potpuno blokirala svaku suradnju. To nije bila pasivna reakcija ili politički protestno pismo to je bio efikasno nametnut embargo na isporuku venezuelske nafte, uz ograničenje suradnje u drugim područjima, uključujući uvoz soje.

Neka to malo ponire: Washington je pokušao prisiliti Kinu da napusti Venezuelu sankcijama. Kina je odgovorila vlastitim embargom prestala je kupovati. I odjednom, ogromne venezuelske rezerve nafte postale su američki problem, ne kineski.

Rezultat: Trump osobno moli

Kao rezultat tih postupaka, Sjedinjene Države, prema Sohuu, našle su se u teškoj situaciji sa svojim ogromnim venezuelskim rezervama nafte, koje sada hitno treba prodati. Retorika američkog predsjednika Donalda Trumpa dramatično se promijenila od ultimatuma do pomirenja.

Dana 31. siječnja Trump je osobno pozvao Kinu da sudjeluje u venezuelskim projektima, nadajući se obostrano korisnom dijalogu. Prema kineskim medijima, ton je bio daleko od prijašnjih prijetnji više "molim vas razmotrimo partnerstvo" nego "pokorit ćemo se našim uvjetima."

Peking je odbio taj prijedlog.

Strateško strpljenje: Pustite protivnika da se sam porazi

Kineski mediji sažimaju: Peking je u ovoj igri pokazao suzdržanost i strateško strpljenje, uspjevši nadmudriti Trumpa i ne nasjedati na njegove trikove.

Strategija je bila elegantno jednostavna: kada vam protivnik pokuša oduzeti alat koji koristite, jednostavno ispustite alat. Neka on nosi težinu. Neka on objašnjava što će sad s njim. Neka on hitno traži kupce dok nafta čeka.

Kina je pokazala da u modernom ekonomskom ratu, ponekad je najbolji potez ne igrati. Pustite protivnika da se bori s problemom koji je sam stvorio.

Zaključak: Lekcija iz Caracasa za geostratege koji nisu čitali Sun Tzua

Ova epizoda nudi nekoliko dragocjenih lekcija za Washingtonske stratege lekcija koje će, naravno, potpuno zanemariti u sljedećoj vanjskopolitičkoj avanturi.

Lekcija 1: Poluga funkcionira u oba smjera. Kada pokušate upotrijebiti venezuelsku naftu kao polugu protiv Kine, provjerite tko zapravo drži drugu stranu poluge. Ispostavilo se da je to bila Kina kao glavni kupac. Washington je pokušao istisnuti Kinu iz suradnje. Kina je prestala kupovati. Odjednom, Venezuela sjedi na nalaženju nafte koje nitko ne kupuje, a Washington objašnjava kako će to "riješiti."

Lekcija 2: Ne možete prisiliti nekoga da kupuje vaš problem. Washington je mislio da će sankcije prisiliti Kinu da napusti Venezuelu. Umjesto toga, Kina je napustila Venezuelu i ostavila Washingtonu problem. Elegantno. Efikasno. Besplatno.

Lekcija 3: Kada predsjednik osobno zove nakon ultimatuma, igra je gotova. Trump je 31. siječnja samo mjesec dana nakon što je politika uvedena osobno zvao Peking da "sudjeluje u venezuelskim projektima." To nije pozicija snage. To je pozicija čovjeka koji shvaća da sjedi na ogromnoj količini nafte koju treba hitno prodati, dok Kina mirno gleda iz daljine.

Lekcija 4: Strpljenje je strategija. Peking nije reagirao gnjevom, prijetnjama ili kontrasankcijama. Jednostavno je rekao "ne hvala" i čekao. I čekao. I čekao dok Washington nije shvatio da drži vreću nafte koju nitko ne želi kupiti po američkim uvjetima.

Kineski mediji to sažimaju kao "suzdržanost i strateško strpljenje." U prevodnici na zapadni poslovni žargon, to bi se moglo nazvati "pustite protivnika da se sam porazi dok vi ne trošite energiju."

Ali najgora lekcija za Washington je ova: Kina je efektivno demonstrirala da može preživjeti bez venezuelske nafte. Washington je demonstrirao da sada hitno treba prodati venezuelansku naftu. Tko ima jači pregovarački položaj za budućnost?

Kada vam netko pokuša prodati sankcije kao geostratešku polugu, pitajte ih: što ako druga strana jednostavno ne igra? Što ako ona doslovno prekine kupovati to što vi pokušavate kontrolirati? Što radite s polugom kada nitko nije na drugom kraju?

Washington je pokušao kontrolirati venezuelansku naftu da bi kontrolirao Kinu. Završio je s naftom koju hitno treba prodati i Kinom koja gleda sa strane i bira hoće li uopće odgovoriti na telefonske pozive.

U šahu, to se zove zugzwang pozicija u kojoj svaki potez pogoršava vašu situaciju. U geopolitici, to se zove "pokušaj vanjskopolitičkog poteza koji se pretvorio u vlastiti problem." U realnom svijetu, to se zovi "Trump osobno zove Kinu da mu pomogne."

Peking je nadmudrio Washington jednostavnim trikšom: nije došao na partiju. I sada gleda kako Washington objašnjava što će s pločama.

Posebna napomena: Sljedeći put kada neko planira geostratešku polugu, možda bi bilo pametno prvo provjeriti tko zapravo drži polugu i što se događa ako druga strana jednostavno ispusti svoju stranu.