Kineska monopolizacija 'pogonskih goriva' guši američku, britansku i francusku vojsku

Autor: Prakash Nanda

Prilagodio: Darko Brlečić

Kineska monopolizacija 'pogonskih goriva' guši američku, britansku i francusku vojsku; Uzbunjeni Zapad traži opcije

Iako su nabavke sofisticiranih vojnih platformi poput borbenih zrakoplova i nosača zrakoplova privukle veliku globalnu pozornost, mnogo jeftiniji i osnovni ratni materijal, poput baruta, postaje sve teže pronaći. Barut, tehnički opisan kao pogonsko gorivo, ključan je za funkcioniranje mnogih vojnih operacija i oružja. Nestašica ovog materijala može značajno utjecati na vojne sposobnosti, što ističe važnost osiguravanja stabilnih lanaca opskrbe za sve vrste vojnog materijala, ne samo onog najskupljeg i najsofisticiranijeg.

Ovdje se Kina pokazuje kao globalna prijetnja budući da monopolizira opskrbu nitrocelulozom, sirovinom koja se proizvodi od kineskih pamučnih vlakana.

Kina je navodno zaustavila isporuke pamuka za proizvodnju barutnog praha, što je potaknulo vodeće vojne sile, uključujući Sjedinjene Države, Rusiju i Francusku, da traže alternativne izvore i postanu samodostatne. Ova situacija naglašava osjetljivost globalnih lanaca opskrbe i potrebu za diversifikacijom izvora ključnih vojnih materijala. Zemlje sada ulažu napore kako bi osigurale kontinuitet u opskrbi vitalnih komponenti za vojnu proizvodnju i smanjile svoju ovisnost o vanjskim dobavljačima.

Stručnjaci pogonska goriva opisuju kao pirotehnička punjenja koja kombiniraju zapaljive i oksidirajuće tvari. To im omogućuje da reagiraju bez vanjske opskrbe kisikom i tako generiraju velike količine plinova izgaranja u kratkom vremenu. Ovi plinovi izgaranja mogu pokrenuti projektil kroz cijev pištolja, puške, automatskog topa ili pištolja. Također mogu pokretati kopnene, zračne ili morske projektile na kruto gorivo vođenih i nevođenih tipova.

Međutim, tijekom ratova ili vojnih vježbi, topništvo čini glavninu potrošnje pogonskog goriva. Drugim riječima, nedostatak pogonskih goriva ili baruta nepovoljno utječe na vatrenu moć zemlje.

Ova teška lekcija je sasvim očita u ratu u Ukrajini koji je u tijeku. Nestašica je ozbiljno ugrozila ukrajinsku vojnu kampanju.

Studija Kraljevskog instituta za obrambene i sigurnosne studije u Ujedinjenom Kraljevstvu procijenila je da su ruske trupe ispalile ukupno oko 20 milijuna topničkih i minobacačkih granata 2022. i 2023. Zbog nedostatka zaliha, potrošnja streljiva ukrajinskih branitelja trebao bi biti oko četvrtine ovoga.

Toliko da je 2. ožujka, na skupu saveznika Kijeva u Parizu, francuski predsjednik Emmanuel Macron priznao: “Svi smo postali svjesni potrebe da se suočimo s nedostatkom nekih komponenti, posebno baruta. Danas stvarno nedostaje puder.”

Amos Dossi, viši istraživač u Centru za sigurnosne studije (CSS) na ETH Zürich, kaže da bi Ukrajina trebala oko pet tvornica baruta srednje veličine s godišnjim kapacitetom od 2000 tona, kako bi pokrila potražnju za barutom. Ukrajina nema takvu proizvodnu bazu i sada se uz europske i sjevernoameričke proizvođače oslanja čak i na argentinske.

Međutim, ni Amerika ni sami europski saveznici nisu zadovoljni svojim zalihama baruta.

Od danas, SAD je neto uvoznik nitroceluloze. Zato su republikanski članovi Kongresa najavili zakon kojim će potaknuti Bidenovu administraciju da provede inventuru opskrbnog lanca američkog baruta i ponudi prijedloge kako bi se osiguralo da će dovoljno biti dostupno vojsci i prosječnom potrošaču (korisnicima oružja).

Senator James E. Risch, republikanac iz Idaha, i zastupnik Tom Emmer, republikanac iz Minnesote, predvode napore. Kao što Emmer kaže: “Kako se prijetnje sigurnosti naše zemlje razvijaju, važnije je nego ikada poduzeti proaktivne mjere za osiguranje našeg lanca opskrbe streljivom. Ovdje se ne radi samo o povećanju naše vojne spremnosti, već i o potpori američkoj proizvodnji i osiguravanju da građani Minnesote i Amerikanci koji poštuju zakon mogu ostvariti svoja prava iz Drugog amandmana (pravo na nošenje oružja)”.

U prijedlogu zakona stoji da je "Kongres i dalje zabrinut zbog domaće opskrbe i proizvodnje nitroceluloze" i zabrinut da bi kvar u opskrbnom lancu "mogao ograničiti proizvodnju streljiva za velike i male kalibre, naštetiti komercijalnom tržištu i izložiti ratnike riziku." Stoga bi zakon zahtijevao izvješće u roku od 180 dana o izvorima proizvodnje nitroceluloze, nitroglicerina i kiseline, te preporuke za proširenje proizvodnje i sprječavanje zastoja u opskrbnom lancu.

Čak i Rusija pokušava lokalizirati proizvodnju topničkog baruta iz vlastitih sirovina kako bi smanjila ovisnost o inozemnim isporukama. Započela je komercijalnu proizvodnju baruta od alternativnih sirovina, poput drvne i lanene pulpe.

Zanimljivo je da je The Wall Street Journal 29. ožujka izvijestio da Rusija još uvijek proizvodi malo nitroceluloze, glavne komponente artiljerijskih baruta, te da se više oslanja na sirovine iz inozemstva. Prema izvješću, u prvoj godini ruske invazije na Ukrajinu, uvoz ovih proizvoda porastao je za 70% u 2022. Do sredine 2023. uvezeno je 3039 tona, gotovo dvostruko više nego 2021.

Prema izvješću, gotovo polovica trenutnog ruskog uvoza nitroceluloze ide preko male turske tvrtke Noy. Preko te tvrtke Rusija kupuje nitrocelulozu proizvedenu u SAD-u, Njemačkoj i Tajvanu.

Rečeno je da su njemačke podružnice International Flavors & Fragrances sa sjedištem u New Yorku prodale najmanje 80 tona nitroceluloze tvrtki Noy, koja je zatim poslala proizvode u Rusiju.

Tajvanski TNC Industrial proizveo je više od 500 tona nitroceluloze, koju je Noy prošle godine isporučio u Rusiju. Osim toga, ruski uvoznik Analytical Marketing Chemical Group primio je nitrocelulozu iz Tajvana u posljednje dvije godine u vrijednosti od gotovo 700.000 dolara. Na web-stranici organizacije navodi se da je redoviti partner ruske tvornice baruta Kazan.

Što se Europe tiče , Europska komisija računa da će blok proizvoditi dva milijuna granata godišnje, a za to subvencionira tvornice čiji je cilj povećanje proizvodnje baruta. Komisija želi da europski proizvođači baruta diversificiraju svoje izvore opskrbe (uglavnom Kina) sirovinama, ali alternativni izvori baruta, poput Indije i Tajlanda, pokazali su se neprikladnima. Dakle, radi se na ulaganju u nova rješenja poput drvne celuloze.

Prema izvješćima, postojeća postrojenja u Europi moderniziraju se za povećanje proizvodnje. To uključuje lidere na europskom tržištu Rheinmetall (Njemačka), Eurenco (Francuska), KNDS (Belgija) i Nammo (Norveška) i relativno nove kao što su Karlskoga (Švedska), Aschau (Njemačka), Wimmis (Švicarska), Pardubice (Češka) , i Granada (Španjolska).

Nova postrojenja planiraju se, između ostalog, u Mađarskoj i Rumunjskoj. U Bergeracu (Francuska) reaktivira se povijesni objekt u velikim razmjerima. Očigledno, postoje prijedlozi za pretvorbu tvornica u istočnoj Europi (koje su prethodno proizvodile prema standardima bivšeg Sovjetskog Saveza) u NATO standarde.

Međutim, kao što Amos Dossi s pravom ističe, nadogradnja i instaliranje novih postrojenja u zapadnom svijetu nije tako jednostavno, s obzirom na čimbenike propisa o zaštiti okoliša, energije i troškova rada, kao i izraženih poteškoća u pronalaženju odgovarajućih proizvodnih lokacija i kvalificiranih radnika.

Naravno, najbolji način za rješavanje situacije je osigurati da konvencionalni ratovi ne ovise o vatrenoj moći, osobito o topništvu. To se može učiniti ako se moderno oružje, poput dronova na električni pogon, laserskog oružja i elektromagnetskih pušaka, pokaže dovoljno dobrim umjesto pušaka i projektila velikog kalibra.

Međutim, takva je situacija daleko jer se ne može predvidjeti u kojoj mjeri napredak u otkrivanju i praćenju ciljeva, kao i električna propulzija, može doprinijeti istiskivanju konvencionalnog topništva.

Stoga će topništvo ostati važno u doglednoj budućnosti. To znači da će barut ostati u velikoj potražnji. Stoga će uklanjanje uskih grla u lancu proizvodnje i opskrbe (što znači suočavanje s kineskim faktorom) biti veliki izazov za svaku vladu u osiguravanju nacionalne sigurnosti.

https://www-eurasiantimes-com.