Licemjerje Zapada prema bijegu iz Gaze izaziva želudac

Na Zapadu će biti malo suosjećanja jer opet Izrael bombardira opkoljene Palestince, a ogromna patnja opravdana je izrazom 'izraelska odmazda'

Autor: Jonathan Cook

Prilagodio: Darko Brlečić

Trenutačni izljev simpatije prema Izraelu trebao bi izazvati povraćanje u svakome s malo srca. Ne zato što nije strašno što izraelski civili umiru i pate u tako velikom broju. Ali budući da su se palestinski civili u Gazi desetljeće za desetljećem suočavali s ponovljenim napadima Izraela, stvarajući mnogo više patnje, ali nikada nisu izazvali djelić zabrinutosti koju trenutačno izražavaju zapadni političari ili javnost.

Licemjerje Zapada prema palestinskim borcima koji ubijaju i ranjavaju stotine Izraelaca i drže još desetke talaca u zajednicama koje okružuju i unutar opkoljene Gaze je doista oštro. Ovo je prvi put da su Palestinci, zatvoreni u obalnoj enklavi, uspjeli nanijeti značajan udar Izraelu koji se može usporediti s divljaštvom s kojim su se Palestinci u Gazi više puta suočavali otkako su bili pokopani u kavezu prije više od 15 godina, kada je Izrael započeo svoju blokada s kopna, mora i zraka 2007. Zapadni mediji bijeg iz zatvora i napad Palestinaca iz Gaze nazivaju "bez presedana" - i najtužnijim obavještajnim neuspjehom Izraela otkako je zatečen nespreman tijekom rata Jom Kipur prije točno 50 godina.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu optužio je Hamas, koji nominalno vodi zatvor na otvorenom u Gazi, za pokretanje "okrutnog i zlog rata". Ali istina je da Palestinci nisu "započeli" ništa. Uspjeli su, nakon toliko borbe, pronaći način da povrijede svog mučitelja. Neizbježno je za Palestince, kao što je primijetio i Netanyahu, "cijena će biti visoka" - posebno za civile. Izrael će zatočenike najstrože kazniti za njihovu drskost. Gledajte koliko će malo suosjećanja i brige biti sa Zapada za mnoge palestinske muškarce, žene i djecu koje Izrael ponovno ubija. Njihova ogromna patnja bit će prikrivena i opravdana izrazom "izraelska odmazda".

Prave lekcije

Sve trenutne analize usmjerene na izraelske obavještajne "greške" odvlače pažnju od prave lekcije ovih događaja koji se brzo razvijaju

Nikoga nije bilo briga dok su Palestinci u Gazi bili podvrgnuti blokadi koju je nametnuo Izrael i koja im je uskraćivala osnovne životne potrepštine. Nekoliko desetaka Izraelaca koje borci Hamasa drže kao taoce blijede u usporedbi s dva milijuna Palestinaca koje Izrael drži kao taoce u zatvoru na otvorenom gotovo dva desetljeća. Nitko zapravo nije mario kada se pokazalo da je Izrael Palestince u Gazi stavio na "dijetu izgladnjivanja" - dopušten je unos samo ograničene količine hrane, sračunate na to da se stanovništvo jedva nahrani. Nitko zapravo nije mario kada je Izrael bombardirao obalnu enklavu svakih nekoliko godina, ubijajući stotine palestinskih civila svaki put. Izrael je to jednostavno nazvao "košenje travnjaka". Uništavanje golemih područja Gaze, čime su se izraelski generali hvalili kao vraćanje enklave u kameno doba, formalizirano je kao vojna strategija poznata kao "Dahijska doktrina".

Nikoga nije bilo briga kada su izraelski snajperisti gađali medicinske sestre, mlade i ljude u invalidskim kolicima koji su izašli prosvjedovati protiv njihovog zatvaranja u Izraelu. Mnoge tisuće su ostale kao amputirci nakon što su ti snajperisti dobili zapovijed da prosvjednike bez razlike upucaju u noge ili gležnjeve. Teško je podnijeti zabrinutost Zapada zbog smrti izraelskih civila od ruku palestinskih boraca. Nije li mnogo stotina palestinske djece umrlo u proteklih 15 godina u ponovljenim izraelskim bombardiranjima Gaze? Zar se njihovi životi nisu računali koliko i životi Izraelaca – i ako nisu, zašto nisu?

Nakon tolike ravnodušnosti toliko dugo, teško je čuti iznenadni užas zapadnih vlada i medija jer su Palestinci konačno pronašli način - odražavajući izraelsku nehumanu, desetljećima dugu politiku - da učinkovito uzvrate udarac. Ovaj trenutak skida masku i razotkriva neprikriveni rasizam koji se maskira kao moralna briga u zapadnim prijestolnicama.

Licemjerje destilirano

Destilacija tog licemjerja je Volodymr Zelenskiy, ukrajinski predsjednik. Tijekom vikenda objavio je poduži tweet osuđujući Palestince kao "teroriste" i nudeći Izraelu nepokolebljivu podršku. Ustvrdio je kako je "izraelsko pravo na samoobranu neupitno", dodavši: "Svijet mora biti ujedinjen i solidaran kako teror ne bi pokušao slomiti ili potčiniti život bilo gdje i u bilo kojem trenutku."

Inverzija stvarnosti oduzima dah. Palestinci ne mogu "podjarmiti život" u Izraelu. Oni nemaju takvu moć, čak i ako ih je nekoliko nakratko uspjelo pobjeći iz kaveza. Izrael je taj koji desetljećima pokorava život Palestinaca. Čini se da nisu svi oblici "terorizma" jednaki u očima Zelenskog ili njegovih pokrovitelja u zapadnim prijestolnicama. Svakako, ne državni terorizam Izraela koji je živote Palestinaca desetljećima zagorčavao.

Kako to Izrael ima „neupitno pravo“ da se „brani“ od Palestinaca čiji teritorij okupira i kontrolira? Kako onda Rusija nema jednako pravo da se "brani" kada napada ukrajinske gradove kao "odmazdu" za ukrajinske napade s namjerom da oslobodi svoj teritorij od ruske okupacije? Izrael, mnogo jača, ratoborna strana, sada pustoši Gazu "kao odmazdu", kako kaže BBC, za posljednji palestinski napad. Dakle, na temelju čega će Zelenskiy ili njegovi dužnosnici moći osuditi Moskvu kada ispali projektile "kao odmazdu" za udare Ukrajine na ruski teritorij? Kako, ako je palestinski otpor izraelskoj okupaciji Gaze terorizam, kako tvrdi Zelenskiy, nije li otpor Ukrajine ruskoj okupaciji jednako terorizam?

Nema skrovišta

Popuštajući Izraelu u njegovim prijevarama, izraelski saveznici su mu dopustili da čini još nečuvenije laži. Tijekom vikenda, Netanyahu je upozorio Palestince u Gazi da "sada odu" jer se izraelske snage spremaju "djelovati svom snagom". Ali Netanyahu zna, kao i njegovi zapadni pomagači, da stanovništvo Gaze nema kamo pobjeći. Nema skrovišta. Palestinci su zatvoreni u Gazu otkad ju je Izrael opkolio kopnom, morem i zrakom.

Jedini Palestinci koji mogu "napustiti Gazu" su naoružane frakcije koje su pobjegle iz svojih zatvora koje je nametnuo Izrael, a zapadni političari i mediji ih prokazuju kao "teroriste". Zapadne vlade koje su toliko užasnute palestinskim napadom na Izrael također su vlade koje šute dok Izrael isključuje struju zatvoru koji je Gaza - opet u navodnoj "odmazdi". Kolektivno kažnjavanje dva milijuna Palestinaca u Gazi, koji ovise o moći Izraela jer Izrael okružuje i kontrolira svaki aspekt njihovih života u enklavi, je ratni zločin. Začudo, zapadni dužnosnici shvaćaju da je ratni zločin kada Rusija bombardira elektrane u Ukrajini, gaseći svjetla. Viču da se ruski predsjednik Vladimir Putin odvuče na Međunarodni kazneni sud u Haagu. Pa zašto im je tako teško razumjeti paralele onoga što Izrael radi Gazi?

Hrabar bijeg

Dvije su neposredne i suprotne lekcije koje treba naučiti iz onoga što se dogodilo ovog vikenda. Prvi je da ljudski duh ne može biti zatvoren u kavez na neodređeno vrijeme. Palestinci u Gazi neprestano smišljaju nove načine da se oslobode svojih lanaca. Izgradili su mrežu tunela, većinu je Izrael locirao i uništio. Ispalili su rakete koje uvijek budu oborene sve sofisticiranijim sustavima presretanja. Oni su masovno prosvjedovali kod jako utvrđenih ograda, na vrhu kojih su bile topovske kule, kojima ih je Izrael okružio - samo da bi ih pogodili snajperisti. Sada su priredili smion bijeg. Izrael će enklavu vratiti u pokornost masivnim bombardiranjem, ali samo "kao odmazdu", naravno. Žudnja Palestinaca za slobodom i dostojanstvom neće biti smanjena. Pojavit će se još jedan oblik otpora, bez sumnje još brutalniji.

A najodgovornije strane za tu brutalnost bit će Izrael i Zapad koji ga tako ropski podržava, jer Izrael odbija prestati brutalizirati Palestince koje tjera da žive pod svojom vlašću.

Druga lekcija je da Izrael, kojemu su zapadni pokrovitelji beskrajno povlađivali, još uvijek nema poticaja da internalizira gornju temeljnu istinu. Retorika njegove trenutne vlade fašista i židovskih suprematista može biti posebno ružna, ali postoji široki konsenzus među Izraelcima svih političkih linija da Palestinci moraju i dalje biti potlačeni.

Zbog čega takozvana oporba neće oklijevati podržati vojno udaranje na dugo opkoljenu enklavu Gazu, ubijajući još više palestinskih civila kako bi ih "naučili lekciju", lekciju koju nitko u Izraelu ne može artikulirati osim tvrdnje da Palestinci moraju prihvatiti njihovu trajnu inferiornost i zatvor. Već su "dobri Izraelci" - oporbeni čelnici Yair Lapid i Benny Gantz - u pregovorima s Neyanyahuom da mu se pridruže u "hitnoj vladi jedinstva". Kakva "hitna"? Hitna situacija Palestinaca koji traže pravo da ne žive kao zatvorenici u vlastitoj domovini. Izraelci i zapadnjaci mogu nastaviti svoju mentalnu gimnastiku kako bi opravdali ugnjetavanje Palestinaca i uskratili im bilo kakvo pravo na otpor. Ali njihovo licemjerje i samoobmane stoje izloženi ostatku svijeta.

Jonathan Cook je autor triju knjiga o izraelsko-palestinskom sukobu i dobitnik posebne novinarske nagrade Marthe Gellhorn. Njegovu web stranicu i blog možete pronaći na www.jonathan-cook.net

https://www.middleeasteye.net/