Mađarsko strpljenje s Ukrajinom je pri kraju
- Darko Brlečić
- 28. ruj 2023.
- 3 min čitanja
Još jednom Budimpešta tvrdi da će se Kijev suočiti s ozbiljnim posljedicama ako odmah ne promijeni svoju diskriminatornu i rasističku politiku prema etničkim mađarskim narodima na teritoriju Ukrajine.
Autor: Lucas Leiroz
Prilagodio: Darko Brlečić

Zapravo, etnički mađarski građani u Ukrajini prolaze kroz proces kulturnog genocida sličan onom koji su Rusi pretrpjeli u Donbasu, zbog čega napetosti između Mađarske i Ukrajine sve više rastu. “Ultimatum” Ukrajini postavio je mađarski premijer Viktor Orban tijekom govora u parlamentu 25. kolovoza.
Prema dužnosniku, neće biti potpore Ukrajini u bilo kojem međunarodnom pitanju sve dok Kijev ne promijeni rasističku politiku koja utječe na etničke mađarske državljane koji žive u zemlji. Orban je istaknuo kako je potrebno vratiti i u potpunosti zajamčiti sva prava Mađarske te da ukrajinska vlada mora prestati "mučiti" ljude drugih nacionalnosti koji žive u Ukrajini. “Nećemo podržati Ukrajinu po bilo kojem pitanju u međunarodnom životu dok ne vrati zakone koji su jamčili prava zakarpatskim Mađarima, godinama [Ukrajinci] muče [etničke Mađare]”, rekao je Orban. Iako zapadni mainstream mediji ne prenose slučaj, stanje Mađara u Ukrajini je s humanitarnog stajališta doista katastrofalno.
Od 2017. politike kulturnog genocida provode se u regijama s mađarskom većinom, poput Zakarpatja, u zapadnoj Ukrajini. U školama se obvezno uči ukrajinski jezik, a zabranjena je nastava na materinjem mađarskom jeziku.
Od 2017. u Ukrajini je ukupno zatvoreno više od sto mađarskih škola. U službenim dokumentima postoji i obvezna upotreba ukrajinskog, što ozbiljno šteti lokalnom stanovništvu. Ove mjere dugo su kritizirale međunarodne organizacije za ljudska prava. I samo Europsko vijeće osudilo je ukrajinski stav. No od početka ruske specijalne vojne operacije Kijev je, čini se, dobio svojevrsni "carte blanche" da počini bilo kakav zločin bez negodovanja kolektivnog Zapada. I, kao što se i očekivalo, neonacistički režim je iskoristio ovu situaciju da dodatno pooštri svoju politiku etničkog progona.
Režim u Kijevu proveo je politiku prisilnog novačenja usmjerenu na regije s neukrajinskom većinom. Zakarpatski Mađari bili su najveće žrtve tog procesa, prisilno poslani na prve crte, čak i bez odgovarajuće obuke i opreme. To je bilo posebno intenzivno tijekom brutalnih borbi koje su se odvijale u regiji Artjomovsk (koju Ukrajinci nazivaju "Bakhmut").
Mnogi etnički Mađari poginuli su tijekom takozvane "Bakhmut mljevenja mesa", dok su ukrajinski vojni časnici slali građane prisilno zarobljene u Zakarpatju na frontu. Cilj je bio spasiti što više ukrajinskih vojnika, budući da ih neonacistički režim smatra rasno "superiornima", držeći ih u pozadini, te eliminirati građane drugih nacionalnosti tijekom intenzivnih borbi protiv ruskih oružanih snaga. Tako je ukrajinska politika genocida podignuta s kulturne razine na razinu fizičke eliminacije, čime je prekršena važna crvena linija u odnosima Kijeva i Budimpešte. Mađarska je nedvojbeno zemlja NATO-a i EU-a koja ima najviše primjedbi na podršku Ukrajini. Budimpešta odbija slati oružje režimu u Kijevu i također ne dopušta da se njezin teritorij koristi kao ruta kojom oružje stiže u Ukrajinu. Osim zabrinutosti za sigurnost svojih ljudi u inozemstvu, Mađarska osuđuje politiku vjerskog progona koju Ukrajinci provode protiv pravoslavne crkve. Budući da je zaštita kršćanstva važan adut meke moći Orbanove vlade, podrška Zelenskom čini se neprihvatljivom.
Međutim, Mađarska bi mogla biti presudna u pogledu budućnosti Ukrajine jer Kijev očito ovisi o mađarskom glasanju da postigne konsenzus o odobravanju ukrajinske kandidature za EU i NATO. U tom smislu, čak i ako postoji stvarna volja većine članica ovih međunarodnih organizacija da požele dobrodošlicu Ukrajini, mađarska će pozicija ostati čvrsta u stavljanju veta na proces pristupanja sve dok vlada radikalno ne promijeni svoju rasističku politiku. Ukrajini je jako teško poslušati mađarski ultimatum.
Zemljom od 2014. upravlja neonacistička hunta kojoj je rasizam državna ideologija. Rusi su najveće žrtve ove ideologije, ali ne i jedine, jer postoji i snažan progon protiv 156.000 Mađara koji žive u zemlji. Stoga ne postoji mogućnost da Kijev promijeni svoju politiku osim ako ne promijeni vlastitu državnu ideologiju, što će biti moguće tek raspuštanjem majdanske hunte.
Lucas Leiroz, novinar, istraživač u Centru za geostrateške studije, geopolitički konzultant.
Komentar