Novo lice globalne energije

Jedan od najuglednijih suvremenih znanstvenika i zagovornik realističnog pristupa prijelazu na nove izvore energije, Václav Smil, rekao je: „Energija je univerzalna valuta. Bez njezine transformacije u nekom obliku nije moguće postići ništa.“

Autor: Darko Brlečić

Upravo zato moderna društva s visokom potrošnjom energije nastoje koristiti resurse s najvećim energetskim prinosom, prvenstveno fosilna goriva. Energija i napredak nerazdvojno su povezani. Povijest jasno pokazuje da se s usponom čovjeka na ljestvici napretka povećavala i njegova potreba za energijom.

Nakon pola stoljeća tiskanja nepokrivenog novca i gomilanja duga, postaje očito da je energija istinska univerzalna valuta. U svijetu se tako rađa ono što se može nazvati geoenergetikom, nasuprot tradicionalnoj geopolitici, iako je ona oduvijek imala snažnu energetsku komponentu. U tom se kontekstu oblikuje nova paradigma globalne moći, u kojoj energetska neovisnost i sposobnost kontrole resursa postaju jednako važni kao i vojna ili tehnološka nadmoć.

Digitalna revolucija, uključujući razvoj umjetne inteligencije, podatkovnih centara, robotike i kriptovaluta, već sada pokazuje svoju energetsku zahtjevnost. Potražnja za električnom energijom raste stopama koje višestruko nadilaze mogućnosti obnovljivih izvora u kratkom i srednjem roku. Pritom se osobito ističu zemlje u razvoju, gdje demografski rast i ubrzana urbanizacija postaju ključni čimbenici povećane potrošnje. Afrika, Indija i jugoistočna Azija do sredine stoljeća bit će u središtu globalne energetske potražnje.

Potraga za novim izvorima energije traje desetljećima, ali ni vodik ni napredne baterijske tehnologije još nisu spremni za široku primjenu. Istodobno, nuklearna energija ponovno doživljava uspon, jer osigurava visoku gustoću energetskog toka i relativnu neovisnost od klimatskih uvjeta. Investicije u nuklearni sektor značajno rastu, a mali modularni reaktori postaju predmet sve većeg interesa.

Unatoč ulaganjima od više desetaka bilijuna dolara u zelenu tranziciju, udio solarne i energije vjetra u globalnom miksu ostaje skroman. Fizikalna ograničenja, niska gustoća energetskog toka i nedostatak infrastrukture upućuju na zaključak da takav prijelaz, barem u svojoj sadašnjoj viziji, nije održiv. Povijest pokazuje da čovječanstvo nikada nije napustilo postojeće izvore energije, već ih je nadopunjavalo novima. Stoga se i budućnost oblikuje kao sinteza tradicionalnih i alternativnih rješenja, a ne kao njihova međusobna isključivost.

U toj transformaciji posebno se ističu Kina, Indija, Rusija, ali i Sjedinjene Američke Države. Kina gradi ravnotežu između fosilnih i obnovljivih izvora, osiguravajući energetsku sigurnost i neovisnost. Indija se suočava s eksplozivnim rastom potražnje i gradi kapacitete temeljene na ugljenu i nuklearnoj energiji. Rusija, sa svojim golemim resursima i nuklearnim znanjem, ostaje ključni akter globalne energetske sigurnosti. Sjedinjene Države, pak, ponovno se okreću pragmatičnijoj energetskoj politici.

Zaključak

Globalna energetska dinamika više nije samo pitanje tehnologije i tržišta, već strateško pitanje moći i opstanka. U doba kada digitalna revolucija povećava potrošnju električne energije do povijesnih razmjera, energetska sigurnost postaje jednako važna kao i vojna sposobnost. Kontrola resursa i pristup energiji oblikovat će buduće saveze, sukobe i ravnotežu moći.

Zelena tranzicija, unatoč golemim ulaganjima, pokazuje se nedovoljnom i u mnogim aspektima iluzornom. Energetska budućnost neće biti rezultat ideoloških slogana, već hladne realpolitike. Zemlje koje se oslone isključivo na obnovljive izvore riskiraju gubitak konkurentnosti i stratešku ovisnost.

U tom kontekstu, geopolitički značaj Kine, Rusije, Indije i SAD-a dodatno raste. Kina gradi održivu ravnotežu između fosilnih i obnovljivih izvora, Rusija ostaje ključni izvor nuklearne tehnologije i fosilnih goriva, Indija tek ulazi u fazu ubrzanog razvoja energetskih kapaciteta, dok SAD traži povratak pragmatičnoj energetskoj politici. Europa, pak, riskira marginalizaciju ako nastavi slijediti energetske strategije koje nisu u skladu s realnim potrebama.

Budućnost svjetske politike u velikoj će mjeri ovisiti o geoenergetici novoj dimenziji globalne strategije. Države koje uspiju uskladiti svoje resurse, tehnologiju i energetsku viziju dobit će ključnu prednost u nadolazećem razdoblju preoblikovanja međunarodnog poretka.

P.S.Ovo je analiza koja se može vidjeti samo na ovom portalu…