Od 11. rujna do 7. listopada: Lažni 'Rat protiv terorizma' propada

Godinama su SAD provodile izraelski regionalni program destabilizacije koristeći fantomske teroriste kao opravdanje za 'Rat protiv terorizma'. Ali 7. listopada 2023. ubio je beskrajni ratni projekt Washingtona – okretanjem prekidača američki protivnici sada su okrenuli 'Dugo'. Rat protiv Izraela.

Autor::Pepe  Escobar

Prilagodio: Darko Brlečić

Kolonizacija ... je najbolji posao u koji se kapital jedne stare i bogate zemlje može uključiti ... ista pravila međunarodnog morala ne vrijede ... između civiliziranih naroda i barbara.

– John Stuart Mill, citirala Eileen Sullivan u “Liberalism and Imperialism: JS Mill’s Defence of the British Empire,” Journal of the History of Ideas, sv. 44, 1983.

Događaji od 11. rujna 2001. imali su namjeru nametnuti i učvrstiti novu izuzetnu paradigmu mladom 21. stoljeću. Povijest je, međutim, odlučila drugačije.

Gledano kao napad na domovinu SAD-a, 11. rujna 2001., odmah je generirao Globalni rat protiv terorizma (GWOT), pokrenut u 23 sata istoga dana. Taj izraz koji je Pentagon isprva nazvao "Dugi rat", administracija Baracka Obame kasnije je dezinficirala kao "Overseas Contingency Operations (OCO)".

Rat protiv terorizma koji su proizvele SAD potrošio je ozloglašenih osam trilijuna dolara koji se ne mogu pratiti na poraz fantomskog neprijatelja, ubio više od pola milijuna ljudi – velikom većinom muslimana – i razgranao se u ilegalne ratove protiv sedam država s muslimanskom većinom. Sve se to nemilosrdno opravdavalo “humanitarnim razlozima” i navodno podržavalo “međunarodna zajednica” – prije nego što je i taj izraz preimenovan u “međunarodni poredak temeljen na pravilima”.

Cui Bono? (tko će biti na dobitku) ostaje glavno pitanje vezano za sva pitanja vezana uz 11. rujna 2001. Čvrsta mreža vatreno izraelskih neokonzervativaca strateški raspoređenih po obrambenim i nacionalnim sigurnosnim strukturama od strane potpredsjednika Dicka Cheneya – koji je služio kao tajnik obrane u administraciji oca Georgea W. Busha – krenuli u akciju kako bi nametnuli dugo planirani program Projekta za novo američko stoljeće (PNAC). Taj dalekosežni plan čekao je na pravi okidač - "novi Pearl Harbor" - da opravda niz operacija promjene režima i ratova u većem dijelu zapadne Azije i drugih muslimanskih država, preoblikujući globalnu geopolitiku u korist Izrael.

Notorno otkriće američkog generala Wesleya Clarka o tajnoj zavjeri Cheneyevog režima da uništi sedam velikih islamskih zemalja tijekom pet godina, od Iraka, Sirije i Libije pa sve do Irana, pokazalo nam je da je planiranje već napravljeno unaprijed. Ovi ciljani narodi imali su jednu zajedničku stvar: bili su odlučni neprijatelji okupacijske države i čvrsti pobornici prava Palestinaca.

Sladak dogovor, iz perspektive Tel Aviva, bio je da će Rat protiv terorizma natjerati SAD i njegove zapadne saveznike da vode sve ove serijske ratove za profitiranje Izraela u ime "civilizacije" i protiv "barbara". Izraelci nisu mogli biti sretniji ili samodopadniji zbog smjera u kojem ovo ide.

Nije ni čudo da je 7. listopada 2023. zrcalna slika 11. rujna 2001. Sama okupacijska država to je reklamirala kao vlastiti "11. rujna" Izraela. Paralela ima na više načina, ali svakako ne na način na koji su Izraelci i kabala ekstremista koji vode Tel Aviv očekivali.

Sirija: prekretnica

Zapadni Hegemon ističe se u konstruiranju narativa i trenutno se valja u močvarama rusofobije, iranofobije i sinofobije koje je sam stvorio. Diskreditacija službenih, nepromjenjivih narativa, poput onog o 11. rujnu, ostaje ultimativni tabu.

Ali lažni narativni konstrukt ne može trajati vječno. Prije tri godine, na 20. godišnjicu rušenja tornjeva blizanaca i početka rata protiv terorizma, svjedočili smo velikom raspletu na raskrižju središnje i južne Azije: talibani su ponovno bili na vlasti, slaveći svoju pobjedu nad Hegemonom u uznemireni vječni rat.

Do tada je opsesija "sedam zemalja u pet godina" - s ciljem stvaranja "Novog Bliskog istoka" - već bila izbačena iz tračnica u cijelom spektru. Sirija je bila prekretnica, iako bi neki tvrdili da su listići čaja već bili bačeni kada je libanonski otpor porazio Izrael 2000., zatim ponovno 2006.

Ali razbijanje neovisne Sirije otvorilo bi put Hegemonu – i Izraelu – Svetom gralu: promjeni režima u Iranu.

Američke okupacijske snage ušle su u Siriju krajem 2014. pod izlikom borbe protiv “terora”. To je bio Obamin OCO na djelu. Međutim, u stvarnosti, Washington je koristio dvije ključne terorističke skupine – Daesh, poznat i kao ISIL, poznatiji kao ISIS, i Al Qaeda, poznat i kao Jabhat al-Nusra, poznat i kao Hayat Tahrir al-Sham – da pokušaju uništiti Damask.

To je uvjerljivo dokazao deklasificirani dokument Američke obrambene obavještajne agencije (DIA) iz 2012., koji je kasnije potvrdio general Michael Flynn, šef DIA-e kada je procjena napisana: “Mislim da je to bila namjerna odluka [Obamine administracije]” kada je dolazi do pomoći, a ne do borbe protiv terora.

ISIS je zamišljen da se bori protiv iračke i sirijske vojske. Teroristička skupina bila je izdanak Al-Qaede u Iraku (AQI), zatim preimenovana u Islamsku državu u Iraku (ISI), zatim preimenovana u ISIL, i konačno ISIS, nakon što je prešla sirijsku granicu 2012.

Ključna stvar je da su i ISIS i Nusra front (kasnije Hayat Tahrir al-Sham) bili tvrdokorni ogranci salafijsko-džihadističke Al-Qaide.

Ulazak Rusije na sirijsko kazalište na poziv Damaska ​​u rujnu 2015. bio je pravi preokret. Ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio je zapravo krenuti u pravi rat protiv terorizma na sirijskom teritoriju prije nego taj teror stigne do granica Ruske Federacije. To je uhvaćeno standardnom formulacijom u Moskvi u to vrijeme: udaljenost od Alepa do Groznog je samo 900 kilometara.

Rusi su, uostalom, već bili podvrgnuti istoj marki i modusu operandi terora u Čečeniji 1990-ih. Nakon toga su mnogi čečenski džihadisti pobjegli, samo da bi se na kraju pridružili lukavim skupinama u Siriji koje financiraju Saudijci.

Pokojni, veliki libanonski analitičar Anis Naqqash kasnije je potvrdio da je legendarni zapovjednik iranskih snaga Quds Qassem Soleimani bio taj koji je uvjerio Putina, osobno, da uđe na sirijsko ratište i pomogne poraziti terorizam. Ovaj strateški glavni plan, pokazalo se, trebao je smrtno oslabiti SAD u zapadnoj Aziji.

Američki sigurnosni establišment, naravno, nikada ne bi oprostio Putinu, a posebno Soleimaniju, što su porazili njihove zgodne džihadističke pješake. Po naređenju predsjednika Donalda Trumpa, iranski general protiv ISIS-a ubijen je u Bagdadu u siječnju 2020., zajedno s Abu Mahdijem al-Mohandesom, zamjenikom vođe iračkih Jedinica za narodnu mobilizaciju (PMU), širokog spektra iračkih boraca koji su se udružili u poraziti ISIS u Iraku.

Ukopavanje ostavštine od 11. rujna

Soleimanijev strateški tour de force uspostavljanja i koordiniranja Osovine otpora protiv Izraela i SAD-a bio je u izradi godinama. U Iraku su, na primjer, PMU-ovi gurnuti na čelo otpora jer se iračka vojska – obučena od strane SAD-a i pod kontrolom SAD-a – jednostavno nije mogla boriti protiv ISIS-a.

PMU-ovi su stvoreni nakon fetve Velikog ajatolaha Sistanija u lipnju 2014. – kada je ISIS započeo svoje divljanje po Iraku – preklinjući “sve građane Iraka” da “obrane zemlju, njen narod, čast njenih građana i njena sveta mjesta.”

Nekoliko PMU-ova imalo je potporu Soleimanijevih snaga Quds - koje će, ironično, do kraja desetljeća Washington uvijek žigosati kao glavnog "terorista". Paralelno, što je ključno, iračka vlada je ugostila obavještajni centar protiv ISIS-a u Bagdadu, koji vodi Rusija.

Zasluge za poraz ISIS-a u Iraku uglavnom su pripale PMU-ovima, upotpunjenim njihovom pomoći Damasku putem integracije PMU jedinica u Sirijsku arapsku vojsku. To je ono o čemu se radilo u pravom ratu protiv terorizma, a ne o onoj pogrešno nazvanoj američkoj konstrukciji zvanoj "Rat protiv terorizma".

Što je još bolje, izvorno zapadnoazijski odgovor na teror bio je i ostao nesektaški. Teheran podržava sekularnu, pluralističku Siriju i sunitsku Palestinu; Libanon ima savez Hezbollaha i kršćana; Iračke PMU imaju sunitsko-šijitsko-kršćanski savez. Podijeli pa vladaj jednostavno se ne može primijeniti na domaću antiterorističku strategiju.

Onda je ono što se dogodilo 7. listopada 2023. podiglo etos regionalnih snaga otpora na potpuno novu razinu.

Jednim brzim potezom uništio je mit o izraelskoj vojnoj nepobjedivosti i njegovu toliko hvaljenom nadzoru i obavještajnom primatu. Čak i dok se zastrašujući genocid diljem Gaze nastavlja nezaustavljivo (s mogućim čak 200.000 smrtnih slučajeva civila, prema Lancetu), izraelska ekonomija se uništava.

Jemenska strateška blokada Bab al-Mandeba i Crvenog mora bilo kojem brodskom brodu povezanom s Izraelom ili odredištu je majstorski potez učinkovitosti i jednostavnosti. Ne samo da je već bankrotirao izraelsku stratešku luku Eilat, nego je također, kao bonus, ponudio spektakularno poniženje talasokratskog Hegemona, s Jemencima koji su de facto porazili američku mornaricu.

U manje od godinu dana, usklađene strategije Osovine otpora u biti su zakopane dva metra pod lažnim Ratom protiv terorizma i njegovim umakom od više trilijuna dolara.

Koliko god je Izrael profitirao od događaja nakon 11. rujna, akcije Tel Aviva nakon 7. listopada brzo su ubrzale njegov rasplet. Danas, usred masovne globalne većinske osude izraelskog genocida u Gazi, okupacijska država stoji kao parija - kaljajući svoje saveznike i razotkrivajući licemjerje Hegemona svakim danom.

Za Hegemona to postaje još alarmantnije. Prisjetite se upozorenja dr. Zbigniewa "Velike šahovske ploče" Brzezinskog iz 1997.: "Imperativ je da se ne pojavi nijedan euroazijski izazivač sposoban dominirati Euroazijom, a time i izazvati Ameriku."

Na kraju, sav kombinirani zvuk i bijes 11. rujna, Rata protiv terorizma, Dugog rata, operacije Ovo-i-to tijekom dva desetljeća, metastazirao je u točno ono čega se “Zbig” pribojavao. Ne samo da se pojavio puki "izazivač", već i punopravno rusko-kinesko strateško partnerstvo koje postavlja novi ton za Euroaziju.

Washington je odjednom potpuno zaboravio na terorizam. Ovo je pravi "neprijatelj" - sada se smatra dvije glavne "strateške prijetnje" SAD-a. Ne Al-Qaeda i njezine mnoge inkarnacije, slabašni plod CIA-ine mašte, rehabilitirane i sanirane u prethodnom desetljeću kao oni mitski "umjereni pobunjenici" u Siriji.

Ono što je još jezivije jest da se konceptualno besmisleni rat protiv terorizma koji su neokonzervativci iskovali odmah nakon 11. rujna sada pretvara u rat terora (kurziv moj), utjelovljujući očajničku akciju Zdravo Marijo koju CIA i MI6 "suprotstavljaju ruskoj agresiji" u Ukrajini.

I to će sigurno metastazirati u močvaru sinofobije jer te iste zapadne obavještajne agencije uspon Kine smatraju "najvećim geopolitičkim i obavještajnim izazovom" 21. stoljeća.

Rat protiv terorizma je razotkriven; sada je mrtav. Ali pripremite se za serijske terorističke ratove Hegemona koji nije navikao da ne posjeduje narativ, mora i tlo.

https://thecradle.co/