Odluka Europske komisije o zamrzavanju ruskih deviznih rezervi

TomRy

Ilustracija Tvrtko Maras

Strateška i istovremeno nezakonita odluka Europske komisije o zamrzavanju ruskih deviznih rezervi, na taktičkoj razini ima dva važna obilježja

Prvo obilježje je pretvaranje ruskih deviznih rezervi u, za Evropu, bezvrijednu knjigovodstvenu zabilješku. Naime, ruski novac imao je vrijednost međunarodnog priznanja. Priznanja da Rusija, kroz evidentirane financijske instrumente (novac, obveznice...), ima u bilo kojoj zemlji svijeta pravo kupovine roba i usluga po cijeni koja se u datom trenutku nudi i koju cijenu Rusija može platiti koristeći novac položen u evropskoj bankarskoj instituciji. Do ove odluke, Evropa je mogla i sama Rusiji isporučiti neke robe, i naplatiti ih sada opljačkanim novcem, pa tim novcem u Rusiji kupiti ruske robe i usluge. Sada Evropa više nema taj trgovački potencijal, a korištenje opljačkanog novca može se upotrijebiti za "kupovinu" resursa koje Evropa već ima, pa bi si i sama mogla doštampati novac, da sama sebi plati te resurse i pokloni ih Ukrajini. Koliko god zvučalo besmisleno, doista je tako.

Drugo taktičko obilježje je gubitak mogućnosti EU da koristi ogromne resurse Rusije. Naime, svaki pokušaj izravne kupovine ruskih roba i usluga od strane EU država, sada je opterećen legalno prisutnim dugom EU prema Ruskoj Federaciji. Trgovina EU s Rusijom će se ipak, vjerojatno, nastaviti kao do sada, ali preko posrednika koji drže ukliješten zapadni financijski sustav, dakle preko cionističkih posrednika i krupnih američkih financijskih špekulanata.

Strateške posljedice odluke Europske komisije

Prva strateška posljedica bit će postupno odumiranje značaja zapadnog monetarnog sustava, što može zvučati pozitivno, jer se time smanjuju imperijalistički potencijali angloameričkog imperijalizma, ali ima i svoju opasnu komponentu. Angloamerički imperijalizam će svoje ciljeve pokušati ostvarivati s mnogo više nervoze, nasilja i političkog pritiska, suočen s manjom ekonomskom moći.

Druga strateška posljedica je da tzv. EU u političkom smislu više nije neće biti unija nego satrapija, grupa okupiranih država kojima je suprotno zakonima pod kojima su ujedinjene, izbijeno je pravo veta na ključne odluke. Od sada nadalje, zemlje članice mogu računati na izbor između dvije vrste političkog smjera: jedan politički smjer je prihvaćanje mišljenja "EU većine" bez pogovora, iako ta većina zapravo nije demokratska većina stvorena željama i potrebama većine stanovništva na području tzv. EU, nego diktat političkog vodstva nametnutog medijskim i socijalnim inženjeringom u zemljama članicama. Drugi politički smjer je suprotstavljanje "većinskim" odlukama, što će dovesti do pritisaka i destabilizacije vlasti, uključujući pokušaje fizičke eliminacije, kako su to iskusila rukovodstva Mađarske i Slovačke.

Treća strateška posljedica je da će Evropa postati područje ekonomske eksploatacije vlastitih naroda, zbog ostvarivanja ciljeva angloameričkog imperijalizma. Obzirom na prilično slične geopolitičke okolnosti, opet se može očekivati da iskorištavanje evropskih nacija počne dobivati diktatorska, konkretno nacistička obilježja, kada dovede do previše surovog pada standarda stanovništva u pojedinoj zemlji. Ne ponavljajući Hitlerovu grešku, eurokokainski kupleraj će, kao što se već i vidi na praktičnim primjerima, pristupati zloupotrebi političkog procesa na razini pojedine zemlje, koristeći nepostojeću autonomiju pojedine zemlje za spretne simulacije političkog procesa i manipulacije kroz kvislinška politička rukovodstva. Kao prilikom tzv. demokratizacije Ukrajine, politička rukovodstva će u sve većoj mjeri biti nametana silom, ako ne drugačijom, onda izbornim nasiljem kakvo su, na primjer, iskusile Moldavija i Rumunjska.

Zaoštravanje ovih procesa, odnosno zaoštravanje pritisaka angloameričkog imperijalizma i cionističkih struktura kroz politički sustav EU, s ciljem ostvarivanja globalne dominacije zapadnih patoloških "elita", nužno vodi u novi svjetski rat. Patološke strukture na vlasti u Americi, EU, Australiji, i nekim zemljama "saveznicama", zajedno s cionističkim strukturama, ne mogu odustati od svojih ambicija, jer su te bolesne ambicije sastavni dio njihove psihopatologije.

Jedini mogući način sprečavanja crnih perspektiva je temeljita demontaža zapadnih političkih struktura mirnim putem, ali uz jaki obavještajni i propagandni rad potpomognut s istoka. Potrebno je razviti širok politički konsenzus građana zapadnih zemalja, koji će srušiti simulirani politički proces izgrađen na Zapadu, a to se bez podrške izvana više ne može učiniti, baš kao što se nije moglo ni u Hitlerovoj Njemačkoj.

Razvoj ratnog stroja angloameričkog imperijalizma ne može se zaustaviti sprečavanjem isporuka energenata ili rijetkih metala, ni ekonomskim sankcijama. Na primjeru Hitlera i njegovih nacističkih bandi, vidjelo se kako je odsustvo resursa potrebnih za pokretanje svjetskog rata nadoknađeno fanatizmom, razvijenim ideološkim prevarama, i u konačnici, žrtvovanjem Nijemaca. Kako danas izgledaju spomenute ideološke prevare, može se najbolje vidjeti u dosadašnjoj medijskoj kampanji protiv Rusije, ali i neprijateljskoj propagandi usmjerenoj protiv ostalih zemalja poput Irana, Kine i Indije, protiv zemalja koje vlastite političke odluke donose u okvirima vlastitog političkog procesa, tj. unutar vlastitih granica.

Da li na današnjoj civilizacijskoj razini istočne zemlje prepoznaju svoju odgovornost? Da li Rusija, Kina, Iran i ostali znaju odabrati i primijeniti metode utjecaja na zapadna društva, zbog sprečavanja svjetskog rata? Jesu li te države voljne aktivirati za to potrebne resurse? Imaju li uopće koherentan ideološki okvir, koji bi doveo do uravnoteženog razvoja ljudskog roda?

Odgovori na ta pitanja su doista odgovori na samo pitanje opstanka.

Izvor: Tvrtko Maras

Publish 13.12.2025.