Pad američke proizvodnje neizbježno znači prazan ratni arsenal

Jedna od očitih lekcija iz plime rata u Ukrajini jest da je globalistička ekonomija porazila globalistički intervencionizam, analizu daje Nathanael Blake suradnik časopisa The Federalist i postdoktorand u Centru za etiku i javnu politiku.

Teško je biti arsenal demokracije ako više ništa ne možete napraviti. Rat u Ukrajini izbezumio je mnoge ljude - Michael Rubin, luđak i viši suradnik na American Enterprise Institute, želi Ukrajini dati nuklearno oružje - ali bi nas također mogao naučiti nekim teškim, ali potrebnim lekcijama. Na primjer, dok se plima rata okreće protiv Ukrajine, čini se da globalistička ekonomija pobjeđuje globalistički vanjskopolitički intervencionizam.

Nathanael Blake

Ukrajinska razvikana ljetna ofenziva bila je razočaravajuća. Ili kao što je The New York Times delikatno obavijestio svoje čitatelje u izvješću o maloj ukrajinskoj pobjedi, napad se "kreće sporije od očekivanog" i pokazao je da su "nade Kijeva i zapadnih saveznika u brzu pobjedu bile nerealne". ... svaka milja njihove vožnje do rusko okupiranog teritorija bila bi naporna i izazovna.”

Rat je postao rat iscrpljivanja, i bez obzira na naše simpatije, to ide u prilog Rusiji. Vanjskopolitički realist John Mearsheimer nedavno je primijetio : "Rusi su bili u prednosti ove godine, uglavnom zato što imaju znatnu prednost u topništvu, koje je najvažnije oružje u iscrpljujućem ratu." Unatoč svim milijardama pomoći koje je Zapad poslao Ukrajincima, još im nedostaje streljiva; ne trebaju im F-16 i precizno oružje ni približno onoliko koliko im treba brdo staromodnih granata.

Postojao je stalan tok priča koje upozoravaju da ukrajinske snage nemaju dovoljno streljiva i da ih nadmašuju ruski neprijatelji. Ruska brzina paljbe je možda 10 puta veća od ukrajinske. Što je još gore, Sjedinjene Države i njihovi saveznici troše vlastite zalihe, a bore se i s opskrbom oružja drugim klijentima poput Tajvana. Iako postoji određeno preklapanje između sustava naoružanja koje trebaju i Ukrajina i Tajvan, temeljni problem je ograničen industrijski kapacitet Sjedinjenih Država.

Od naprednih sustava naoružanja do običnih topničkih granata koje Ukrajina treba na tisuće dnevno, Amerika ne može proizvesti dovoljno da bi zadovoljila potražnju. A nedostaje nam infrastruktura i resursi da brzo premostimo jaz. Sjedinjene Države nisu u stanju održati svoju ambiciju da budu "arsenal demokracije", bez obzira na to s koliko entuzijazma pristaše Ukrajine pokušavaju pružiti našu pomoć Ukrajincima na takav način. U međuvremenu, Rusija je u poziciji da polako izbori pobjedu i pripoji veći dio istočne Ukrajine. Da, vladat će nad ruševinama, ali će pobijediti i pritom nanijeti ponižavajući poraz Zapadu.

Tijek rata može se ponovno promijeniti, ali učimo tešku lekciju o ograničenosti vojne moći koja ne može podmiriti svoje potrebe za oružjem i materijalima. A oni koji najviše podržavaju davanje ekstravagantne vojne pomoći Ukrajini također su odgovorni za našu nesposobnost da je stvarno pružimo. Vennov dijagram onih koji su najželjniji dati Ukrajini mnogo oružja gotovo je savršen krug s onima koji su s entuzijazmom promicali globalizaciju — a posebno prepuštanje naše proizvodnje kineskim komunistima.

Da, još uvijek velikim dijelom izrađujemo vlastito oružje, ali opće loše stanje američke proizvodnje neizbježno implicira obrambenu industriju. Ne samo da je proizvodnja oružja konsolidirana, već su i njeni opskrbni lanci također povezani s globalizacijom i offshoringom. A u posljednje vrijeme, kao i za sve ostalo, materijali i komponente potrebne za oružje i opremu mogu biti zaglavljeni na brodu iz Kine, ako su uopće dostupni.

Nadalje, kako je američka proizvodnja opadala kao izvor zapošljavanja, tako se smanjio i broj kvalificirane radne snage koju obrambena proizvodnja treba zaposliti. Dakle, čak i kad bi bilo volje i novca da se brzo pokrene proizvodnja oružja, vjerojatno bi nedostajalo radnika, ali i infrastrukture.

Nesposobnost SAD-a da održi proizvodnju oružja na ratnoj razini loša je vijest za Ukrajinu. Međutim, taj sukob je periferan američkim interesima. Mnogo gore za nas mogao bi doći rat s Kinom, vjerojatno zbog Tajvana. SAD možda još uvijek prednjači u tehnologiji i obuci, iako to možda neće dugo potrajati pod probuđenim Pentagonom, ali kao što je rečeno, kvantiteta ima svoju kvalitetu. Ako ne možemo nadomjestiti svoje gubitke, izgubit ćemo.

Industrijska politika je obrambena politika. Sposobnost izgradnje ključna je za našu nacionalnu obranu, ali naši su vođe proveli desetljeća degradirajući naše proizvodne sposobnosti i jačajući one našeg rastućeg rivala. To je učinjeno u ime slobodne trgovine, ali trgovina s komunističkim režimom je neslobodna po definiciji. I dok istinska slobodna trgovina ima prednosti, dužnost je naših čelnika uravnotežiti te prednosti s drugim nacionalnim interesima, od kojih je obrana na prvom mjestu.

Ovu lekciju nas uče na račun ukrajinskih života. Nadamo se da ćemo to naučiti prije nego što i nas košta života Amerikanaca.

https://thefederalist-com.