Politikant, političar, državnik

Piše TomRy, kolumnist

Godina 2024. će ostati zapamćena po izborima koji izravno utječu na život i kvalitetu života stanovnika Republike Hrvatske, te njihove budućnosti. To su izbori za Hrvatski Sabor, Euro parlamentarni izbori i izbori za predsjednika Republike.

   Parlamentarni izbori za Sabor će se odlukom Predsjednika Zorana Milanovića održati u srijedu 17.travnja o.g. Biračko tijelo, opterećeno iseljavanjem i povećanom smrtnošću ima na raspolaganju još nekoliko dana da prouči programe stranaka i koalicija koje pretendiraju na ulazak u Sabor i participaciju u vlasti. Najmanju dilemu će imati članstvo vladajuće stranke koje očekuje kontinuitet u radu i vlasti „svojih”, dakle pobjedu. Pridružuje se umanjena vojska birača socijaldemokrata, koja isto glasa po inerciji i lojalnosti, također očekujući pobjedu, ili respektabilnu opoziciju. Treće biračko tijelo su birači koji očekuju pobjedu revolucionarnim „trećim putem”, ili bar plasman svojega izbora kao treću snagu u hrvatskom parlamentu. Četvrta, i to najbrojnija grupacija izborno sposobnih građana su osobe koje nisu izlazile na dosadašnje izbore i nemaju namjeru ni ubuduće glasati. Zahvaljujući apstinenciji četvrte navedene grupacije, izlaznost na prošle parlamentarne izbore je bila 46,86%, pa je tako HDZ osvojio 66 mandata, sa samo 16,7% ukupnog broja birača. Uz pomoć strateških, koalicijskih partnera i „žetona”, HDZ je od relativne većine postao apsolutni politički identitet.

   Nekoliko dana prije izbora, u jeku predizborne kampanje, glasačkom tijelu je potpuno vidljivo stanje u stavove stranaka koje sudjeluju u utrci za parlament. Iako je baš svima osim vladajućih, zajednički nazivnik „rušenje osuđene korumpirane stranke sa vlasti”, razlike među njima su na prvi pogled nepremostive. Prepoznaju se oni kojima je najmanje na umu dobrobit stanovnika ove države, pretpostavljajući svoj vlastiti sitni interes općem dobru. Jer, biti u tihoj opoziciji je izuzetno zahvalan položaj, bez odgovornosti, uz dobra primanja i povlastice koje idu saborskom zastupniku, bez obaveze da se za vrijeme četverogodišnjeg mandata izusti i jedna jedina riječ. U kampanji vrlo glasni, uz populističke pozive na anti korupciju, pravednost, standard, nova radna mjesta, ratom izborenu domovinu, a po potrebi euroatlantske vrijednosti, zelenu agendu, ljudska prava (što god se pod time podrazumijevalo). Dakle politikanti, politički uhljebi na najnižem nivou državnih jasala.

   U zemlji koja svoju suverenost može potkrijepiti samo himnom, zastavom, službenim novogovorom i jezičnim lokalizmima, sportskom reprezentacijom i zemljopisnim položajem na karti Europe, teško je prepoznati sličnost sa budućnošću o kojoj govore predstavnici kandidata za Sabor. Rasprodana podržavljena društvena imovina, nedostatak zakona o porijeklu imovine, monetarna ovisnost, vojna zavisnost, strateška dohodovna struktura koja omogućuje državnu samodostatnost u stranim rukama: banke, telekomunikacije, mediji, osiguravajuća društva, trgovački prodajni centri, proizvodnja hrane, vodni resursi i energetika, se samo može dodati uništenoj industriji i poljoprivredi sa domaćom proizvodnjom hrane. U ovu nerazumnu situaciju u položaj EPP/ HDZ kmeta i NATO vazala, od devedesetih godina prošlog stoljeća, zemlju su vodili i doveli izabrani hrvatski političari. Na žalost, političke stranke na vlasti su stvaranjem svoje izborne baze godinama stvarale vojske uhljeba koje nisu bile na državnim jaslama, ali im je indirektno omogućeno raspolaganje državnim interesima i materijalnim sredstvima.

   Ulaskom u dvadeset i prvo stoljeće je počela blijediti ideološka podjela na ljevicu i desnicu u politici, a profilirala se podjela na suvereniste i globaliste, a tu ideološka podjela više nije bila važna. Nema većih globalista od ljevice i/ili desnice, odnosno nema većih suverenista od ljevice i/ili desnice, potpuno relativno i ovisno od države do države i društvene klime u istima. Hrvatska nije izuzetak. Suverenistički stavovi se počinju prepoznavati unutar EU, jer EU nije ispunila očekivanja koju su promovirali osnivači i u ogromnom je porastu u Uniji.

   Republika Hrvatska ima 3 773 283 birača na izbornom popisu , što je za gotovo pola milijuna više od izborno sposobnih osoba nastanjenih u hrvatskoj državi. Najveći broj nerezidencijalnih su birači kojima je Hrvatska rezervna domovina, a nastanjeni su u BiH i Srbiji sa neznatnim brojem glasova iz Njemačke i ostatka EU i svijeta. Oni su na svim izborima do sada bili jezičac na vagi koji je donosio sigurne glasove današnjoj vladajućoj garnituri.

   Prema anketi Nove TV od 11.travnja o.g. za EPP/HDZ bi glasalo 44% birača. Ne može se znati koliko su kandidati stranke i koalicije upoznati sa time, iako proklamiraju cilj rušenja hadezeovske vlasti, a trebali bi znati. Predizborne koalicije su pokazale razjedinjenost hrvatske opozicije, bez obzira na zajednički nazivnik, mentalitet politikanata radi štetu budućnosti ove zemlje. Egoizam i sitni osobni interesi šefova stranaka će biti kažnjeni za sljedeće četiri godine, ne oni osobno, već cijela zemlja. Kada na izborni dan u večernjim i noćnim satima budu čitani rezultati izbora, jedino rješenje za budućnost zemlje je široka postizborna koalicija, primirenog ega i sa jasnim ciljem slanja EPP/HDZ u opoziciju. Vrijeme je da velika većina poštenih, nekorumpiranih, pametnih i odgovornih građana Hrvatske

prestane biti „stoka sitnog zuba”.

   Osoba koja uspije sa uspjehom iznijeti ove teške izbore, koja uspije ujediniti cjelokupnu opoziciju na suverenističkim osnovama u postizbornoj fazi, sa nemjerljivim iskustvom borbe protiv europarlamentarnih spletki i vrati ponos i dostojanstvo svim žiteljima Lijepe naše, zaslužuje stati na čelo vlade i biti, u pravom smislu te riječi, državnik.

Publish 11.4.2024.

Foto:   https://pravoipravda.hr/fotografije-pravo-i-pravda/