Predsjednik Gruzije

Piše TomRy

 Predsjednički izbori u Gruziji održani su prema novoj shemi - 14. prosinca šef države na mandat od 5 godina po prvi put nije izabran izravnim glasovanjem svih građana zemlje, već elektorskim kolegijem, koji je uključivao 300 ljudi: 150 novoizabranih zastupnika jednodomnog parlamenta (ovaj put u omjeru 89 - iz većine, 61 - iz oporbe, koja je predala zastupničke mandate), 20 članova Vrhovnog vijeća Autonomne Republike Abhaz (u egzilu), 21 član Vrhovnog vijeća Autonomne Republike Adžarije i 109 predstavnika tijela lokalne samouprave, koje prema kvotama Središnjeg izbornog povjerenstva, nominiraju političke stranke u skladu s načelom razmjerne geografske zastupljenosti prema rezultatima posljednjih izbora za lokalnu samoupravu.

   Novi predsjednik Gruzije bio je kandidat vladajuće stranke Gruzijski san, član parlamenta od 2016. godine, 53-godišnji Mikheil Kavelashvili, koji je kao jedini kandidat dobio 224 glasa. Kavelashvili je poznati nogometaš, napadač, 6-struki prvak Gruzije u sastavu Dynamo Tbilisi, prvak Rusije u sklopu Spartak-Alanije; igrao za Manchester City, švicarski Grasshopper i razne švicarske klubove, a sportsku karijeru završio je 2006. godine. Godine 2022., dok je bio saborski zastupnik, napustio je vladajuću stranku Gruzijski san i postao suosnivač pokreta Snaga naroda koji je formirao zastupničku skupinu kao dio parlamentarne većine. Skupina je davala oštre antizapadne izjave, a 2023. godine predložila je prijedlog zakona o stranim agentima, koji je, unatoč uličnim prosvjedima, usvojen 2024. godine. U isto vrijeme, “Snaga naroda” postaje politička stranka, a Mihail Kavelašvili preuzima mjesto njenog političkog tajnika. Kao rezultat parlamentarnih izbora 26. listopada, Mikheil Kavelashvili je po treći put postao zastupnik na listi stranke Gruzijski san koja ga je 27. studenog kandidirala za predsjednika Gruzije. Politički kredo je "vratiti instituciju predsjedništva u ustavni okvir i ujediniti društvo oko nacionalnih interesa, identiteta, vrijednosti i neovisnosti Gruzije".

  Gruzija u potpunosti postala parlamentarna republika, u kojoj je predsjednik šef države i vrhovni zapovjednik. Uz suglasnost vlade, on predstavlja Gruziju na međunarodnoj razini, potpisuje zakone koje usvaja parlament, izdaje dekrete o pomilovanju i može staviti veto na određeni zakon, koji parlament može nadjačati većinom glasova.

   Dakle, predsjednik Gruzije je izabran, ali ga oporba ne smatra legitimnim, jer su ga izabrali elektori od kojih je njih 89 pobijedilo na parlamentarnim izborima koje su “namještali Rusi”, tvrde oporba i čelnici zemalja/struktura EU , dana 26. listopada 2024. godine. Ali ovi izbori su održani po američkom modelu, prvi put se glasovalo elektronički i tu su opremu također isporučili i konfigurirali Amerikanci, izbore je promatralo oko 4 tisuće međunarodnih promatrača iz Europe i SAD-a. Nekoliko sati nakon završetka predsjedničkih izbora, njemačke, francuske i druge televizijske postaje novog predsjednika Gruzije prozvale su “takozvanim” i “proruskim kandidatom”, jer bi kao "vjerojatno" oporba pobijedila na parlamentarnim izborima. Europska unija bi pobjedu takvog i svog kandidata pozdravila gromoglasnim pljeskom.

Mikheil Kavelashvili se ni po čemu ne uklapa u europske standarde - obiteljski čovjek, otac četvero djece, privrženik tradicionalnih gruzijskih vrijednosti, i domoljub.

Poanta je drugačija. Iskoristivši činjenicu da su u Ukrajini digli glavu neonacisti, praunuci banderovskih policajaca koji su se borili na Hitlerovoj strani, čelnici Njemačke i Francuske kao da su željeli provesti Hitlerov plan - odvojiti Kavkaz od Rusije i tamo uspostaviti svoju dominaciju. Hitler je ovo nazvao autonomnom regijom pod kontrolom Reicha - Reichskomisarijatom s glavnim gradom u Tbilisiju, koja je trebala uključivati ​​Armeniju, Gruziju, Azerbajdžan, kao i sve republike sjevernog Kavkaza. Za upravljanje okupiranim Kavkazom Hitler je čak imenovao carskog namjesnika na Kavkazu, Reich komesara Arna Schickedanza, porijeklom iz baltičkih država koji je dobro poznavao ruski jezik.

   Današnji čelnici Njemačke i Francuske su za razliku od Hitlera, odlučili svoj plan ostvariti tuđim rukama, a u tom planu Gruziji i Gruzijcima je dodijeljena uloga svete žrtve. Gruzija, o kojoj Europa i Amerika ne znaju ništa, a većina je ni ne može pronaći na karti, trebala je otvoriti “Drugu frontu” protiv Rusije i podijeliti sudbinu Ukrajine ili Sirije. Zahvaljujući vladajućoj stranci “Gruzijski san” i njezinom čelniku Bidzini Ivanishviliju to se nije dogodilo, a novi vrhovni zapovjednik Gruzije, koji je prema Ustavu predsjednik Mikheil Kavelashvili, nikada neće podržati takav korak. Istodobno, Plan je predviđao promjenu tradicionalnih vrijednosti Gruzijaca (obitelj, kršćanstvo, kultura, veze s Rusijom), što je novi gruzijski predsjednik Mikheil Saakashvili davno počeo uspješno provoditi.

No, jesu li Gruzijci, Azerbajdžanci, Rusi, Armenci, milijuni djedova i pradjedova svih naroda SSSR-a stigli do Berlina da bi se njihovi unuci vratili u Europu na “mala vrata”, odnosno preko LGBT osoba?!

Prosvjedi u nekim gruzijskim gradovima, na koje ih je pozvala bivša predsjednica Salome Zourabishvili kada je shvatila kako će izgubiti na izborima i vratit se natrag u Francusku, još traju. Danas je većina tih prosvjednika u Gruziji ponosna na svoju “naprednu” netradicionalnu seksualnu orijentaciju, rusofobiju i bogohuljenje! Hoće li oni svakog 9. svibnja brinuti o grobovima heroja, svojih djedova i pradjedova i donositi cvijeće na spomen obilježja? Hm?!?

Foto: Arhiva

Publish 19.12.2024.