Prva izjava BASHARA AL ASSADA nakon što je smijenjen

'S ekspanzijom terorizma u Siriji, i njegovim dolaskom u glavni grad Damask u večernjim satima u subotu, 7. prosinca 2024., počela su se postavljati pitanja o sudbini i mjestu predsjednika, usred bujice konfuzije i priča daleko od istinu, koja je predstavljala potporu procesu instaliranja međunarodnog terorizma zataškanog kao sirijska oslobodilačka revolucija.

U kritičnom povijesnom trenutku u životu nacije, kada istina treba imati mjesta, postoji nešto što treba razjasniti kroz kratku izjavu. Ovakve okolnosti i potonji potpuni prekid komunikacije iz sigurnosnih razloga nisu dopustili da se ona napravi, a njene kratke potencije ne zamjenjuju pripovijedanje detalja o svemu što se dogodilo kasnije, kada se za to ukaže prilika.

Prije svega, nisam napustio državu planski kako se pričalo, niti sam je napustio u posljednjim satima bitaka, već sam u Damasku ostao ispunjavajući svoje obveze do ranih jutarnjih sati u nedjelju, 8. prosinca 2024. Uz širenje terorizma unutar Damaska, preselio sam se u koordinaciji sa svojim ruskim prijateljima u Latakiju kako bih odande pratio borbene operacije. Po dolasku u bazu Hmeimim u jutarnjim satima postalo je jasno da su se snage povukle sa svih bojišnih linija i da su pali posljednji položaji vojske, uz pogoršanje situacije na terenu u tom području, a napad na Ruse sama vojna baza eskalirana dronovima. U svjetlu nemogućnosti napuštanja baze u bilo kojem smjeru, Moskva je od rukovodstva baze zatražila da poradi na osiguravanju hitne evakuacije u Rusiju u nedjelju, 8. prosinca, dan nakon pada Damaska ​​i nakon pada posljednjeg vojne položaje i posljedičnu paralizu ostalih državnih institucija.

Tijekom tih događaja, pitanje azila ili ostavke nisam postavljao niti ja niti bilo koja osoba ili stranka, a jedina ponuđena opcija bila je nastavak borbe u obrani od terorističkog napada.

U tom kontekstu naglašavam da onaj tko je od prvog dana rata odbio zamijeniti spas svoje domovine za osobni spas, ili se cjenkati sa svojim narodom raznim ponudama i iskušenjima, isti je onaj koji je stajao uz časnike i vojnike. svoje vojske na prvoj crti bojišnice, desetke metara od terorista u najžešćim i najopasnijim žarištima sukoba, a ista je osoba koja nije odlazila ni u najtežim godinama rata. i ostao sa svojom obitelji i narodom suočiti se s terorizmom pod bombardiranjem i opasnošću da teroristi više puta napadnu glavni grad tijekom četrnaest godina rata. I ko god nije napustio nesirijski otpor u Palestini i Libanonu, i nije izdao svoje saveznike koji su bili uz njega, ne može biti ista osoba koja napušta svoj narod kojem pripada, ili izdaje njih i svoju vojsku.

Nikada nisam bio osoba koja traži pozicije na osobnoj razini, nego sam se smatrao nositeljem nacionalnog projekta koji je dobio podršku naroda koji je u njega vjerovao. Nosio sam do posljednjeg trenutka sigurnost volje tog naroda i njegovu sposobnost da sačuva svoju državu i obrani njezine institucije i izbore. Padom države u ruke terorizma, i gubitkom mogućnosti da bilo što pruži, pozicija postaje prazna i besmislena, te nema smisla ostati odgovoran na njoj. To ni na koji način ne znači napuštanje autentične nacionalne pripadnosti Siriji i njezinom narodu, fiksne pripadnosti koja se ne mijenja položajem ili okolnostima, pripadnosti ispunjene nadom da će se Sirija vratiti slobodna i neovisna.'