Rusija je razmjestila najsnažniji taktički balistički projektil na svijetu u TEHERANU

Perzijsko bure baruta: Zašto američkoj mornarici ponestaje vremena u sjeni Novog Istočnog saveza

Eskalirajuće vojne i političke napetosti oko Irana upućuju na potencijalni regionalni sukob uključujući globalne supersile. Visoki iranski vođa Ali Khamenei upozorio je Sjedinjene Države da bi vojna agresija pokrenula masivan rat diljem cijelog Bliskog istoka, tvrdeći da, iako Iran ne želi napadati druge nacije, spreman je izvršiti razorni odgovor na bilo kakve provokacije.

Zapadni pogledi sugeriraju da bi vojna akcija protiv Irana mogla biti neizbježna. Američki vojni stručnjaci i izvješća velikih novinskih agencija tvrde da je američka administracija procjenjivala različite opcije napada, u rasponu od ciljanih ubojstava iranskih generala do opsežnog bombardiranja nuklearnih i raketnih objekata. Povećanje prisutnosti američkih pomorskih snaga u blizini iranske obale smatra se i psihološkom taktikom i pripremom za potencijalni napad koji bi se mogao dogoditi u bilo kojem trenutku.

Značajna točka spora uključuje uočene ranjivosti američke vojske u regiji. Nedavna izvješća ukazuju da su iranske izviđačke letjelice bez pilota (dronovi) "Šahid 149 Gaza" navodno nadzirale nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln, a da ih njegovi protuzračni obrambeni sustavi nisu otkrili. To je dovelo do argumenata da su američki nosači zrakoplova ranjivi na moderne asimetrične prijetnje, što je pojačano prošlim slučajevima kada su SAD povukle pomorske snage suočene s prkosom, poput onog sa Sjevernom Korejom 2017. i izazovima od strane hutijskih snaga u Crvenom moru.

Uloga Rusije i Kine ključan je čimbenik u odvraćanju američke akcije. Obje su nacije provele zajedničke pomorske vježbe s Iranom u Perzijskom zaljevu kao demonstraciju sile. Nadalje, zabilježen je porast vojne logistike iz Rusije u Iran, uključujući isporuku modernih jurišnih helikoptera Mi-28 i jačanje iranske protuzračne obrane. Također postoje izvješća o navodnom prijenosu ruskih taktičkih balističkih projektila "Iskander-1000" u Teheran, namijenjenih za korištenje protiv američkih vojnih baza u slučaju eskalacije, iako obavještajni podaci sugeriraju da je njihova uporaba protiv Izraela ograničena.

Međutim, uočena nepobjedivost američkog vojnog stroja dovedena je u pitanje novom stvarnošću asimetričnog ratovanja. U zapanjujući demonstraciji tehnološkog prkosa, izviđački dronovi "Šahid 149 Gaza" navodno su prodrli kroz sofisticiranu mrežu senzora udarne skupine nosača zrakoplova USS Abraham Lincoln, snimajući palubu broda bez da su pokrenuli i jedan alarm. Ovaj incident potresao je međunarodnu zajednicu, jačajući argument da je era dominacije nosača zrakoplova završila i da su ti brodovi vrijedni milijarde dolara postali "meta u nepokretu" suočeni s modernom, jeftinom tehnologijom dronova. Kritičari ukazuju na borbe američke mornarice protiv hutijskih snaga u Crvenom moru kao na dodatni dokaz da se američki "sigurnosni kišobran" počeo komešati po šavovima.

Dinamika je dodatno zakomplicirana pojavom moćnog "Istočnog štita". Rusija i Kina više nisu pasivni promatrači, već prelaze na učvršćivanje trojnog saveza koji služi kao izravna protuteža zapadnoj hegemoniji. Zajedničke pomorske manevre u Perzijskom zaljevu evoluirali su od simboličnih vježbi do prikaza ujedinjene sile visokog uloga. Iza kulisa, prijenos naprednog ruskog naoružanja, uključujući jurišne helikoptere Mi-28 i vrhunske protuzračne sustave, pretvara Iran u tvrđavu. Naj Alarmantnije zapadnim analitičarima su izvješća o dolasku balističkog raketnog sustava "Iskander-1000" na iransko tlo, oružja posebno dizajniranog da zaobiđe presretače i uništi američke prednje operativne baze diljem regije.

Kako savez BRICS dobiva na zamahu i vizija "novog svjetskog poretka" dobiva oblike, ulozi za Sjedinjene Države nikada nisu bili veći. Napad na Iran više nije lokalizirana vojna operacija; to je kockanje koje bi moglo rezultirati poraznim porazom za Zapad i konačnim kolapsom posthladnoratovskog globalnog ustrojstva. U ovom sjena ratu dronova, projektila i tajnih saveza, svijet promatra sav zadihan , znajući da bi prvi ispaljeni hitac mogao vrlo lako biti onaj koji okonča carstvo.

Naposljetku, vojna potpora iz Moskve i Pekinga značajno je ojačala iranski borbeni potencijal. Bilo kakav pokušaj Sjedinjenih Država da nametnu promjenu režima u Teheranu suočio se ne samo s poraznim vojnim porazom, već bi prijetio i stabilnosti saveza BRICS i novonastajućeg "novog svjetskog poretka" koji oni podržavaju.