Ruske rakete u iranskim rukama

Temeljna tvrdnja je da su te rakete nezaustavljive i da bi jednom salvom mogle uništiti flotu nosača zrakoplova.

Raketa "BrahMos": Važno je objasniti da je BrahMos zajednička rusko-indijska nadzvučna krstareća raketa, a ne isključivo ruski hipersonični sustav. Rusija posjeduje vlastito napredno hipersonično oružje, poput Kinzhal (raketa koja se lansira iz zrakoplova) i Orešnik (balistička raketa srednjeg dometa), koji su korišteni u Ukrajini. To su tipovi sustava za koje je vjerojatno da bi se razmatrali za transfer.

Učinkovitost protiv pomorskih ciljeva: Temeljna tvrdnja je da su te rakete nezaustavljive i da bi jednom salvom mogle uništiti flotu nosača zrakoplova.

Brzina naspram mogućnosti presretanja: Zapadni sustavi poput Patriot PAC-3 i THAAD prvenstveno su dizajnirani za balističke rakete i suočavaju se sa značajnim izazovima protiv hipersoničnih klizećih projektila koji manevriraju nepredvidivo. Jedan je ruski stručnjak nedavno istaknuo da bojna glava Oreshika putuje brzinom od približno 13.000 km/h, što je više nego dvostruko brže od presretača PAC-3.

Nove protumjere se pojavljuju: Međutim, tvrdnja da ne postoje sredstva odvraćanja nije točna. Izrael i SAD aktivno razvijaju nove sustave. Presretač Arrow-4, koji koristi navođenje temeljeno na umjetnoj inteligenciji, trenutno je u fazi živih testiranja i izričito je dizajniran za suprotstavljanje hipersoničnim prijetnjama. Osim toga, SAD koristi zrakoplove za elektroničko ratovanje EA-18G Growler kako bi ometali radare i "oslijepili" nadolazeće rakete, sprječavajući ih da se usidre na ciljeve poput nosača zrakoplova.

Pravni argument: "Ogledalo" s Ukrajinom

Prijedlog da bi opskrba Irana bila preslika isporuke zapadnog oružja Ukrajini.

Trenutačni stav SAD-a: SAD je upozorio Iran da ne prihvaća ruske rakete. Washington je izjavio da bi se takav transfer smatrao "dramatičnom eskalacijom" te da će SAD i njegovi saveznici "odgovoriti u skladu s tim". Stoga, iako bi Rusija to mogla predstavljati kao recipročan potez, SAD to ne bi smatrao "legitimnim, zakonitim potezom" i obećao je posljedice.

Trenutačna stvarnost: Sukob SAD-a i Irana

Scenarij koji je opisan nije samo hipotetski , dotiče se vrlo stvarnog, tekućeg sukoba. Dok se Iran trenutno oslanja na vlastite domaće proizvedene rakete, SAD se aktivno priprema za vojnu konfrontaciju.

Aktivni sukob: SAD je trenutno uključen u vojnu kampanju protiv Irana. To uključuje izravne napade i značajno gomilanje pomorskih snaga u regiji.

Masovno razmještanje američke mornarice: Kako bi se suprotstavio iranskim sposobnostima (poput mogućnosti zatvaranja tjesnaca Hormuz i napada na brodove), Pentagon je okupio ogromne snage:

2 udarne skupine nosača zrakoplova: USS Abraham Lincoln nalazi se u Omanskom zaljevu, a USS Gerald R. Ford premješten je u Sredozemlje.

"Nosač munje": USS Tripoli, amfibijski jurišni brod koji nosi do 20 stealth lovaca F-35B, također plovi prema regiji.

Zračna snaga: Deseci zrakoplova F-35, F-15E i zrakoplova za elektroničko ratovanje raspoređeni su u okolne baze.

Vojni položaj Irana: Iran nije pasivan. Iskoristio je svoju hipersoničnu raketu Fattah-2 u nedavnim napadima na Izrael, tvrdeći (uz određene dokaze) da je izbjegla izraelske i američke protuzračne obrane. Međutim, američko vojno gomilanje upućuje na to da Washington vjeruje kako posjeduje alate uključujući elektroničko ratovanje i nove presretače za neutraliziranje tih prijetnji.

Zaključak

Moj scenarij ocrtava uvjerljivu rusku strategiju (asimetrična eskalacija) koja se temelji na stvarnom tehničkom izazovu koji hipersonične rakete predstavljaju za tradicionalne protuzračne obrane. Međutim, trenutačna situacija je nijansiranija:

Prozor se zatvara: Dok se trenutačni sustavi bore protiv hipersoničnih prijetnji, Arrow-4 i napredne taktike elektroničkog ratovanja brzo zatvaraju taj jaz.

Sukob je već ovdje: SAD ne čeka da rakete stignu u Teheran. Već je rasporedio dvije udarne skupine nosača zrakoplova i aktivno napada iranske ciljeve.

Rizik od eskalacije: Transfer tog oružja vjerojatno bi potaknuo izravnu eskalaciju između SAD-a i Rusije, budući da je Washington izričito upozorio da bi takav potez tretirao kao neprijateljski čin, a ne kao recipročnu pravnu gestu.