Sarkozy osuđen na 5 godina zatvora i odslužit će kaznu u zatvoru

TomRy

Reuters

Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy osuđen je (konačno) u četvrtak, danas 25.9.2025. na (samo) pet godina zatvora, nakon što je proglašen krivim za zločinačku zavjeru zbog pokušaja bliskih suradnika da prikupe sredstva za njegovu predsjedničku kandidaturu 2007. iz Libije tijekom vladavine pokojnog vođe Muammara Gaddafija

Čovjeka koji je potencirao i inicirao napad na Libiju 19.3.2011. u 15:20h, zračnim napadom na libijsko oklopno transportno vozilo i time povukao ostale članice NATO na koordiniranu agresiju na nesvrstanu Libiju, pariški sud je (Sarkozyja) oslobodio svih ostalih optužbi, uključujući korupciju i primanje nezakonitog financiranja kampanje. No, presuda znači da će bivši predsjednik provesti vrijeme u zatvoru čak i ako se žali, što je kazna puno stroža nego što se očekivalo.

Što je intrigantno u ovome sporu? Pojednostavljeno gledano, iako je Sarcozy bio vlast u velikoj državi, on sam je bio jedan mali aparatčik i kao takav je bio potpuno podoban za isturenu figuru puno većeg autoriteta kome je cilj bio uništenje samoga Gaddafija. "Korupcija", kao razlog o kojoj se danas govori je samo maska, u kojoj se Sarcozy okoristio, jer nije vratio posuđene milijune za svoju reizbornu kampanju, poslužila je kao povod da se pokrene NATO agresija, istina malo prerano zbog Sarcozyjeve nestrpljivosti. Pa, kako je Francuska prva započela, NATO se u večernjim satima uključuje, sa jednim jedinim ciljem, a to je eliminacija Muammara Gaddafija!

Zašto je Gaddafi sporan? Nije slučajno da rat NATO-a za rušenje libijske države započinje manje od dva mjeseca nakon summita Afričke unije koji je 31. siječnja 2011. dao zeleno svjetlo za stvaranje iste godine Afričkog monetarnog fonda. E-mailovi državne tajnice Obamine administracije Hillary Clinton, koje je tada istaknuo WikiLeaks, to dokazuju: Sjedinjene Države i Francuska željele su eliminirati Gadafija, prije nego što je iskoristio libijske zlatne rezerve za stvaranje panafričke valute alternative dolaru i valuti CFA franak (valuta koju je Francuska nametnula 14 svojih bivših kolonija). To dokazuje činjenica da su, prije no što su bombaši 2011. godine krenuli u napad, banke bile te koje su poduzele neprijateljske mjere: zaplijenile 150 milijardi dolara koje je libijska država uložila u inozemstvo, od čega je najveći dio nestao. U velikoj pljački stoji Goldman Sachs, najmoćnija američka investicijska banka, čiji je Mario Draghi bio potpredsjednik.

NATO zrakoplovstvo izvršilo je 30 000 misija, uključujući 10 000 napada, s više od 40 000 bombi i projektila. Čak i prije zračno-pomorske ofenzive, plemenski sektori i islamističke skupine neprijateljski raspoložene prema vladi, financirane su i naoružane u Libiji, a posebne snage, posebno katarski infiltratori, infiltrirane su kako bi širile oružane sukobe unutar zemlje.

Tako je srušena ova afrička država koja je, kako je dokumentirala Svjetska banka 2010. godine, održala “visoku razinu gospodarskog rasta”, s godišnjim rastom BDP-a od 7,5 %, i zabilježila “visoke pokazatelje socijalnog-obrazovnog razvoja” među kojima je bio i univerzalni pristup osnovnom i srednjem obrazovanju i to za više od 40 % sveučilišta. Unatoč razlikama, prosječni životni standard u Libiji bio je viši nego u drugim afričkim zemljama. Tamo je posao pronašlo oko dva milijuna useljenika, uglavnom Afrikanaca. Libijska država, koja je imala najveće rezerve nafte u Africi, plus ostale u prirodnom plinu, ostavila je ograničenu maržu stranim tvrtkama. Zahvaljujući izvozu energije, trgovinska bilanca Libije imala je godišnji suficit od 27 milijardi dolara. S takvim je resursima libijska država uložila oko 150 milijardi dolara u inozemstvo. Libijska ulaganja u Africi bila su presudna za plan Afričke unije o stvaranju tri financijske organizacije: Afrički monetarni fond sa sjedištem u Yaoundéu (Kamerun); Afrička središnja banka sa sjedištem u Abuji (Nigerija); Afrička investicijska banka, sa sjedištem u Tripoliju. Ta bi tijela poslužila za stvaranje zajedničkog tržišta i jedinstvene valute za Afriku.

AFP

Sarkozy, koji je oduvijek nijekao optužbe, optužen je da je 2005. godine, kada je bio francuski ministar unutarnjih poslova, sklopio dogovor s Gadafijem o dobivanju financiranja kampanje u zamjenu za podršku tada izoliranoj libijskoj vladi na međunarodnoj sceni.

Sudac je rekao da nema dokaza da je Sarkozy sklopio takav dogovor s Gadafijem, niti da je novac poslan iz Libije dospio u blagajnu Sarkozyjeve kampanje, čak i ako je vrijeme bilo "kompatibilno" i putevi kojima je novac išao bili su "vrlo netransparentni". Sarcozy pak tvrdi u svojoj obrani kako je optužnica protiv njega politički motivirana.

No, Sud izjavljuje da je Sarkozy kriv za zločinačku zavjeru, jer je dopustio bliskim suradnicima da stupe u kontakt s ljudima u Libiji kako bi pokušali dobiti financiranje kampanje.

Sud ga je proglasio krivim za zločinačku zavjeru između 2005. i 2007., a pošto je nakon toga bio predsjednik, bio je pokriven predsjedničkim imunitetom. Među ostalim optuženima na suđenju bili su Sarkozyjeva bivša desna ruka Claude Gueant i bivši ministar unutarnjih poslova Brice Hortefeux. Sud je Gueanta, također bivšeg ministra unutarnjih poslova, proglasio krivim za korupciju. Hortefeux je proglašen krivim za zločinačku zavjeru.

Unatoč pravnim bitkama i oduzimanju Legije časti, najvišeg francuskog odlikovanja, u lipnju, Sarkozy ostaje utjecajna osoba na francuskoj političkoj sceni. Nedavno se sastao sa svojim bivšim štićenikom, premijerom Sébastienom Lecornuom, a također je dao kredibilitet Nacionalnom skupu (RN), kojeg predvodi Marine Le Pen, rekavši da krajnje desna, antiimigrantska stranka sada čini dio "republikanskog luka".

Sarkozy se suočio s nekoliko pravnih bitaka otkako je napustio dužnost. Prošle godine, najviši francuski sud potvrdio je njegovu presudu za korupciju i trgovinu utjecajem, naloživši mu da godinu dana nosi elektroničku oznaku, što je prvi put da bivši francuski šef države nosi tu oznaku. Oznaka je sada uklonjena.

Također prošle godine, žalbeni sud potvrdio je zasebnu osuđujuću presudu za nezakonito financiranje kampanje zbog njegove neuspješne kandidature za reizbor 2012. godine. Konačna presuda najvišeg francuskog suda u navedenom slučaju očekuje se sljedeći mjesec.

Foto: AFP, Reuters

Izvori: AFP, CGTN, Agencije

Publish 25.9.2025.