Saveznik ili vazal

U svjetlu aktualnih političkih događaja, ljudi često ne razlikuju saveznike od vazala.

Miješanje tih pojmova u suvremenom političkom diskursu značajno je, a razumijevanje razlike ključno je za analizu međunarodnih odnosa.

Temeljna razlika: Samostalnost naspram podređenosti

Osnovna razlika leži u samostalnosti , sposobnosti države da djeluje u vlastitom, neovisnom interesu.

Saveznik je partner. Odnos se temelji na zajedničkim interesima, ciljevima i (idealno) uzajamnom poštovanju. Saveznici zadržavaju puni suverenitet i slobodu neslaganja. Veza je dobrovoljno udruživanje radi zajedničke snage.

Vazal je podređeni. Odnos se temelji na asimetričnoj moći, hijerarhiji i obvezi. Vazalna država odriče se dijela svog suvereniteta (posebno u vanjskoj politici i obrani) u korist moćnog zaštitnika u zamjenu za zaštitu ili druge koristi. To podrazumijeva gubitak slobode u vođenju neovisne politike.

Tko su najpoznatiji predstavnici?

Treba naglasiti da su ove klasifikacije često predmet rasprava i da postoje na spektru. Odnos se također može mijenjati iz savezništva u vazalni odnos i obrnuto, ovisno o povijesnom kontekstu.

Poznati povijesni i suvremeni primjeri savezništva

Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo ("Poseban odnos"): Ovo je najbolji primjer snažnog, modernog savezništva. Dijele obavještajne podatke, usko koordiniraju vanjsku politiku i vojni su saveznici kroz NATO. Ipak, Ujedinjeno Kraljevstvo je više puta pokazalo svoju samostalnost: odbilo je sudjelovati s SAD-om u Vijetnamskom ratu te je samostalno pokrenulo vojnu akciju na Falklandima. Oni su partneri, a ne gospodar i sluga.

NATO (Sjevernoatlantski savez): Savez po definiciji. Riječ je o paktu zajedničke obrane među 32 suverene i uglavnom demokratske zemlje. Iako su SAD najmoćniji član, ostale zemlje često se ne slažu s američkim stavovima (npr. francusko protivljenje ratu u Iraku 2003., turski vanjskopolitički potezi). Struktura je utemeljena na konsenzusu, a ne na zapovijedi.

Kvintuple savez (Europa nakon Napoleona): Nakon Napoleonova poraza, sile poput Austrije, Pruske, Rusije i UK formirale su savez radi očuvanja ravnoteže moći u Europi. Bili su to suvereni imperiji koji su surađivali kako bi spriječili uspon jednog hegemona , klasičan savez iz koristi.

Poznati povijesni primjeri vazalstva

Varšavski pakt (1955.–1991.): Često nazivan sovjetskim pandanom NATO-u, u osnovi je bio sustav vazalstva. SSSR je instalirao lojalne komunističke vlade u istočnoeuropskim državama (poput Istočne Njemačke, Poljske, Čehoslovačke, Mađarske) i koristio Pakt za pravno opravdanje stacioniranja sovjetskih trupa. Njihov suverenitet bio je fikcija; vanjsku i obrambenu politiku diktirala je Moskva. To je brutalno pokazano sovjetskim invazijama na Mađarsku (1956.) i Čehoslovačku (1968.) kako bi ugušili reforme svojih "saveznika".

Delski savez (stara Grčka): U početku savez grčkih gradova-država predvođen Atenom protiv Perzije, ubrzo se pretvorio u atensko carstvo. Atena je zahtijevala novčane tribute i gušila pokušaje članica (poput Naksa) da napuste savez, pretvarajući saveznike u podložne vazale.

Srednjovjekovni feudalni odnosi: Iz ovoga potječe sam pojam. Manji plemić (vazal) zaklinjao se na vjernost i vojnu službu moćnijem gospodaru (suverenu) u zamjenu za zaštitu i pravo na upravljanje zemljišnim posjedom (feudom). Vazal je imao autonomiju u svojoj domeni, ali je bio obvezan služiti interesima gospodara u širem okviru.

Suvremena siva zona: Tko se danas naziva "vazalom"?

Tu dolazi do izražaja aktualna politika. Kritičari često koriste pojam "vazal" polemički, da bi opisali odnose koje vide kao pretjerano podložne. Najčešći moderni primjeri uključuju:

SAD i njihovi manji saveznici: Kritičari bi mogli nazvati vazalima zemlje poput Japana ili Južne Koreje (gdje su stacionirane američke trupe i koje su duboko vezane uz američku sigurnosnu arhitekturu) ili neke države Perzijskog zaljeva. Zagovornici saveza tvrde da je riječ o međusobnim obrambenim sporazumima ključnim za sigurnost manjih država protiv regionalnih prijetnji (npr. Sjeverna Koreja, Iran).

Rusija i njeni susjedi: Slljedeći model Varšavskog pakta, Rusija se često doživljava kao da svoje susjede, poput Bjelorusije, tretira kao vazale tražeći lojalnost i sprječavajući njihovo približavanje Zapadu.

Kina i njezini partneri: Kroz Inicijativu Pojas i put i tzv. "dužničku diplomaciju", Kina je optužena da stvara ekonomsko vazalstvo u zemljama u razvoju, gdje se strateška imovina daje kao kolateral, ograničavajući buduću političku autonomiju tih država.

Saveznik bira hodati uz tebe jer idete u istom smjeru.

Vazal je prisiljen hodati iza tebe.

Ključ za razlikovanje jest pitanje: Ima li ta država stvarnu i bez posljedičnu mogućnost reći "ne" svom moćnijem partneru u vezi s važnim pitanjem? Ako je odgovor da, vjerojatno je saveznik. Ako je odgovor ne, vjerojatno je vazal.