Stvaranje mitova i narativa

U suvremenom geopolitičkom smislu, mitovi služe za obmanu šire mase, sve na temelju izmišljotina i laži. Kako se u to uklapa narativ? Zašto zapadne političke strukture koriste mitove i laži? I je li to znak njihove slabosti i lošeg obrazovanja?

Piše: Darko Brlečić

Stvaranje i funkcija mitova i narativa duboko su ukorijenjeni u ljudskoj kulturi, psihologiji i politici. Dok su mitovi tradicionalno služili kao simbolička objašnjenja podrijetla svijeta i moralnih okvira, moderni geopolitički narativi često manipuliraju mitovima kako bi oblikovali percepciju javnosti  ponekad putem obmane. U nastavku slijedi analiza kako se mitovi i narativi konstruiraju, koja je njihova uloga u zapadnim političkim strukturama i odražava li njihova upotreba sustavne slabosti ili obrazovne propuste.

Mitovi: Simbolički temelji kulture

Mitovi su simboličke priče koje objašnjavaju podrijetlo svijeta, prirodne pojave i kulturne vrijednosti. Oni nisu nužno lažni, već su metaforički ili alegorijski, te služe ujedinjavanju zajednica oko zajedničkih uvjerenja.

Mitovi o stvaranju: Često uključuju teme poput izlaska iz kaosa (npr. babilonski Enûma Eliš), božanskog stvaranja (npr. biblijska Postanak) ili kozmičkog razdora (npr. nordijski mit o Ymiru).

Funkcija: Mitovi daju smisao, opravdavaju društvene norme i učvršćuju kolektivni identitet.

Narativi: Struktuirano pripovijedanje

Narativi, bilo činjenični ili fikcionalni, konstruirani su tako da emocionalno i intelektualno angažiraju publiku. Obično slijede strukture kao što su:

Linearna/nelinerna radnja: Kronološko ili fragmentirano pripovijedanje (npr. Atlas oblaka).

Razvoj likova: Rast (npr. Elizabeta Bennet u Ponosu i predrasudama), tragedija (npr. Gatsby) ili postojana otpornost (npr. Harry Potter).

Svrha: Uvjeriti, zabaviti ili manipulirati ovisno o kontekstu.

U modernoj politici, narativi se često koriste kao oružje, kombinirajući mitski simbolizam sa strateškim porukama radi utjecaja na javno mnijenje.

Mitovi i narativi u geopolitici: obmana i moć

Uloga političkih mitova

Moderni politički mitovi često su iskrivljavanja ili izmišljotine koje služe za:

Legitimizaciju moći: Tvrdnje poput "rasne nadmoći" ili "uboda nožem u leđa" (poslije Prvog svjetskog rata u Njemačkoj) stvaraju žrtvene jarce ili opravdavaju dominaciju.

Proizvodnju pristanka: Mitovi poput "vječitog rasta" u ekonomiji ili "američke iznimnosti" održavaju politike unatoč suprotnim dokazima.

Kontrolu percepcije: Mit o "izgubljenom cilju" u američkom Jugu reinterpretirao je Građanski rat kao plemenitu borbu, prikrivajući središnju ulogu ropstva.

Narativi kao alati manipulacije

Politički narativi često:

Pojednostavljuju složenost: Smanjuju krize na binarne sukobe dobra i zla (npr. retorika Hladnog rata).

Eksploatiraju emocije: Strah (npr. "invazije migranata"), nada (npr. "Učinimo Ameriku ponovno velikom") ili nostalgija (npr. "obnova tradicionalnih vrijednosti").

Ponavljaju laži: Strategija "velike laži" (ponavljanje laži dok ne postane istina) oslanja se na zasićenost narativima.

Zašto zapadne političke strukture koriste mitove i laži

Sistemske slabosti

Kratkoročnost: Izborni ciklusi favoriziraju brze narativne pobjede nad dugoročnom istinom (npr. poricanje klimatskih promjena zbog profita korporacija).

Fragmentirani mediji: Digitalne eho-komore pojačavaju mitove (npr. QAnon teorije zavjere).

Obrazovni neuspjesi: Zapadni obrazovni sustavi često favoriziraju učenje napamet nad kritičkim mišljenjem, ostavljajući građane ranjivima na manipulaciju.

Kulturni i povijesni faktori

Naslijeđe kolonijalizma: Mitovi o "civilizacijskim misijama" opravdavali su eksploataciju, a njihovi ostaci i danas se vide u paternalističkim politikama.

Kapitalistički realizam: Mit da "nema alternative" neoliberalizmu guši svaku opoziciju.

Je li to znak slabosti?

Da, ali ne isključivo. Iako oslanjanje na mitove i laži ukazuje na:

Moralni bankrot: Kada je istina podređena moći.

Strukturnu krhkost: Sustavi koji ne mogu održati legitimitet bez obmane.

Također odražava univerzalne ljudske sklonosti:

Jedinstvena ranjivost Zapada leži u nekontroliranim medijskim oligopolima i opadajućem obrazovnom standardu.

Zaključak

Mitovi i narativi temelj su ljudskog mišljenja, no njihova zloupotreba u geopolitici razotkriva sistemske nedostatke. Zapadne političke strukture koriste mitove ne samo iz slabosti, već kao svjesnu strategiju za očuvanje kontrole. No njihovo pretjerano oslanjanje na obmanu – u kombinaciji s nefunkcionalnim obrazovanjem potkopava povjerenje javnosti i dugoročnu stabilnost. Rješenje leži u kritičkom obrazovanju, reformi medija i povratku narativa u službu kolektivne istine.