Zabrana motora s unutarnjim izgaranjem mogla bi biti fijasko

Nedostatak baterija za električne automobile može napraviti veliki rez u europskom proračunu. To će oslabiti "zlatno jaje" svoje industrije. Ono u čemu je uvijek bila najbolja.

Hoće li europska automobilska industrija nakon 2035. biti uspješna kao danas, odlučit će baterije, odnosno hoće li ih Europa moći proizvoditi u dovoljnoj količini i po konkurentnoj cijeni. Većina problema s budućnošću električnih automobila vrti se oko baterija. Oni su ključni za proizvodnju električnih automobila, koji će biti obvezni u EU od 2035. godine.

Ne bude li ih dovoljno, zabrana motora s unutarnjim izgaranjem može se teško osvetiti Europi. Izgubit će konkurentnost na području gdje je do sada briljirao. Odnosno u proizvodnji automobila. Paradoksalno, Unija skreće pozornost na rizike izravno preko vlastite organizacije, Europskog revizorskog suda (ECA). Potonji je izdao prilično depresivno, ali iskreno izvješće o budućem razvoju prelaska na električne automobile u vezi s baterijama.

Iako Europa ima potencijal povećati proizvodni kapacitet s 44 GWh u 2020. na 1200 GWh do 2030., ovaj cilj je ugrožen iz tri razloga. Nemamo poticaja ni repromaterijala Prvo, proizvođači baterija mogli bi napustiti EU u korist drugih regija, poput Sjedinjenih Država, koje im nude goleme financijske poticaje. SAD, za razliku od EU, izravno subvencionira proizvodnju mineralnih sirovina i baterija, kao i kupnju električnih vozila koja se proizvode u SAD-u od komponenti porijeklom iz te zemlje. Drugo, EU jako ovisi o uvozu sirovina, uglavnom iz nekoliko zemalja s kojima nema sporazume o slobodnoj trgovini. Do 87% uvoza sirovog litija dolazi iz Australije, 80% mangana iz Južne Afrike i Gabona, 68% uvoza sirovog kobalta iz Demokratske Republike Kongo i 40% uvoza sirovog prirodnog grafita iz Kine.

U izvješću se napominje da, iako postoje neke rezerve sirovina za moguću ekstrakciju u Europi, vrijeme od pronalaska sirovine do prve proizvodnje traje najmanje 12 godina, što onemogućuje brzi odgovor na povećanu potražnju. Međutim, postojeći ugovorni sporazumi obično osiguravaju opskrbu sirovinama za najviše dvije do tri godine. I treće, konkurentnost proizvodnje baterija u EU mogla bi biti ugrožena rastućim cijenama sirovina i energije. Do kraja 2020. cijena jednog kilovatsata kapaciteta baterije iznosila je 200 eura, što je više nego dvostruko više od iznosa koji je prvotno bio predviđen u planovima. U posljednje dvije godine cijena nikla porasla je za više od 70%, a cijena litija za 870%! Dva su loša scenarija Revizori također kritiziraju da nisu postavljeni jasni vremenski ciljevi. Očekuje se da će oko 30 milijuna vozila s nultom emisijom biti na europskim cestama do 2030., a potencijalno će gotovo sva nova vozila registrirana nakon 2035. biti električna. Međutim, trenutačna strategija EU-a ne procjenjuje može li kapacitet industrije baterija u Uniji zadovoljiti takvu potražnju. Revizori upozoravaju da su dva moguća scenarija, ako proizvodni kapaciteti za baterije u EU ne budu očekivano rasli. Prvi scenarij je da bi EU bila prisiljena odgoditi svoju zabranu vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem do nakon 2035., čime ne bi ispunila ciljeve ugljične neutralnosti.

Drugi scenarij je da, iako bi se do 2035. godine prebacio na vozni park s nultom emisijom, bio bi prisiljen uvelike se oslanjati na baterije i električna vozila proizvedena izvan EU-a, što bi naštetilo europskoj automobilskoj industriji i radnoj snazi. Naravno, priliku će iskoristiti kineski proizvođači koji imaju najbolje uvjete za proizvodnju električnih automobila. Kina ima obilje mineralnih bogatstava, jeftinu radnu snagu i kompletan lanac proizvodnje baterija u svojim rukama.

https://auto.pravda.sk/