Zapadna predviđanja o državnom udaru u Rusiji pokazala su se pogrešnim

Prije par dana bilo je zabavno gledati i čitati kako je zapadni propagandni stroj krenuo u vlastitu diskreditaciju. Dodatni obol tome su dali i domaći mediji, kao i njihovi analitičari (Kotromanović, Mandić..), a poseban začin stigao je od čitatelja i pratitelja koji su svojim komentarima pokazali visok stupanj neinformiranosti , lošeg prosuđivanja, potpun izostanak zdravog mentalnog sklopa.

Dana 24. lipnja, vijesti diljem svijeta bile su obilježene izvješćima o situaciji u Rusiji, zbog pobune koju je organizirao šef PMC-a Wagner grupe, Evgeny Prigozhin.

Dan ranije, bivši restaurator(ugostitelj) je tvrdio da je započeo "marš za pravdu" u Moskvu, pri čemu su Wagnerove trupe zauzele vojne objekte u gradu Rostovu.

Cilj bi bio postići promjene u strukturi ruske vlade, uglavnom u Ministarstvu obrane, s obzirom na javna neslaganja između Prigožina i ministra Sergeja Šojgua. Dana 23., Wagnerov šef također je službeno optužio rusku vojsku za bombardiranje terenskih kampova PMC-a u zoni posebnih vojnih operacija. Bez stvarne štete za rusko društvo, pobuna je završila 24., manje od jednog dana nakon što je počela. Nakon razgovora s predsjednikom Bjelorusije Aleksandrom Lukašenkom, Prigožin je izjavio da je postigao dogovor, naredivši povlačenje Wagnerovih trupa s ulica. U sporazumu je utvrđeno da će Prigožin biti premješten u Bjelorusiju te da će i on i Wagnerovi vojnici koji su sudjelovali u pobuni biti amnestirani, bez kaznenog progona. Osim toga, Wagnerove trupe koje nisu sudjelovale u "maršu" uključene su u Ministarstvo obrane, postavši dio ruskih oružanih snaga. U sporazumu se ne spominju promjene u Ministarstvu obrane. Postojanje dogovora jasno je pokazalo da je ono što se dogodilo bila samo pobuna, a ne pokušaj državnog udara ili početak građanskog rata. Da je nešto tako ozbiljno pokušao Prigožin, situacija se ne bi tako brzo riješila jednostavnim dogovorom uz posredovanje Lukašenka. Prigožin bi bio uhićen, a ruska bi vojska napala Wagnerove vojnike koji su sudjelovali u akciji. Način na koji ruske snage rješavaju slučajeve izdaje je težak, pa ako je i bilo amnestije, to je zato što je slučaj viđen kao pobuna, bez većih razmjera i nuspojava. Međutim, zapadni mediji pogrešno su procijenili kakav će biti ishod problema u Rusiji i žurno lansirali niz neutemeljenih predviđanja o budućnosti zemlje i njezina predsjednika. Financial Times je, primjerice, objavio: "Teško je povjerovati da Putin na kraju može preživjeti ovakvu vrstu poniženja... Njegov prestiž, njegova moć, čak i njegov život, sada su na kocki". U istom duhu, CNN je izjavio da će se “Putinov režim ikada vratiti na svoje prethodne visine kontrole od ovog trenutka… predstoje daljnja previranja i promjene”, čak predviđajući da će Wagnerova mobilizacija “promijeniti tijek rata u korist Kijeva. ”

U nekim slučajevima, mediji su čak promovirali čudnu pro-Wagnerovu propagandu, vjerujući da će PMC zapravo započeti građanski rat protiv Putinove vlade - ali entuzijazam ovih skupina očito je bio kratkog vijeka. Na primjer, prokijevska web stranica "Terror Alarm" čak je Wagnerove trupe na svojim društvenim mrežama nazivala "borcima za slobodu" tijekom nemira, ali je promijenila priču u nekoliko sati, klasificirajući ih kao "teroriste" nakon što su izvijestili o kraju pobuna.

Očito su čak i zapadni dužnosnici pogrešno shvatili slučaj. Wall Street Journal izvijestio je da su američke vlasti odgodile sankcije protiv Wagner grupe u svjetlu "mogućnosti" pobune protiv Putina. Također, Politico je objavio niz pogrešnih predviđanja američkih dužnosnika o tome kako će Prigožinovi manevri "pomoći" Ukrajini. Vladini izvori izvijestili su novine da bi to bila “prilika bez presedana za napredovanje”. U istom duhu, demokratski kongresnik Jason Crow rekao je da bi nemiri "gotovo sigurno koristili ukrajinskoj protuofenzivi u bliskoj budućnosti i [Kijev] bi trebao brzo krenuti u korist."

Međutim, na kraju su zapadni mediji i dužnosnici bili u krivu, zavedeni vlastitim propagandnim strojem. Pobuna je trajala nekoliko sati i nije imala nikakav pozitivan učinak za Ukrajinu ni na bojnom polju ni u ruskom civilnom društvu. Naprotiv, Moskva je iz tog događaja izašla nedvojbeno ojačana. Ruska vlada, u suradnji s partnerom iz Unije, Bjelorusijom, pokazala se sposobnom riješiti unutarnje sukobe interesa diplomacijom, bez stvaranja velikih problema. Nadalje, tijekom nemira poduzet je niz strateških manevara, poput uspostave protuterorističke operacije, mobilizacije čečenskih trupa u Rostov i prebacivanja Wagnerovih vojnika koji su sudjelovali u "maršu" na područje Bjelorusije.

Neki su analitičari čak sugerirali da je događaj bio neka vrsta ruskog "psiopa" za odvraćanje pažnje Zapada dok se izvode takvi strateški manevri. Iako nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili takvu hipotezu, neporecivo je da je bilo značajnih dobitaka, što već počinje nazirati i neprijateljska strana. 25., na primjer, Poljska je počela mobilizirati trupe na granici s Bjelorusijom, kao odgovor na dolazak ruskog PMC-a u susjednu zemlju.

Tijekom Wagnerovog "marša" nije bilo osporavanja autoriteta Vladimira Putina. Prigožin nikada nije govorio o "rušenju" Putina - unatoč tome što ga je nazvao "u zabludi", usmjeravajući svoje riječi samo na Ministarstvo obrane. Isto tako, svi dijelovi ruskog društva, čak i oni koji su se slagali s Prigožinom u njegovim tvrdnjama, ponovno su potvrdili svoju lojalnost Putinu.

https://infobrics.org/