Zašto je Grenland američki strateški cilj?

TomRy

Posljednjih je dana mnogo rasprava izazvao prijedlog novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa da se s Danskom pregovara o kupnji Grenlanda . Taj je manevar već predložio The Donald 2019., u vrijeme njegova prvog mandata, a ponovno je pokrenut uoči inauguracije kada je Trump imenovao bivšeg glavnog menadžera PayPala Kena Howeryja, svog bivšeg veleposlanika u Švedskoj, za novog veleposlanika u Danskoj .

Trumpov potez može izgledati kao ekstravagancija, potez ekscentričnog milijardera, a ne državnika. Ali bez šale o kupnji, također ponovljene u priopćenju o Howeryjevu imenovanju ("Sjedinjene Američke Države vjeruju da su vlasništvo i kontrola Grenlanda apsolutna nužnost"), Trumpove riječi pokazuju čitanje, s lećama tajkuna, jasnog geostrateškog prioriteta SAD-a, odnosno zaštite sigurnosti Arktika od vanjskih utjecaja, od kojih prednjače ruski i kineski.

Grenland, najveći otok na svijetu, danas je država povezana s Kraljevinom Danskom i na temelju toga zajamčena od strane sigurnosne sfere NATO-a. Njegova projekcija prema Arktiku čini Grenland temeljnim za praćenje prometa brodova i vojnih sredstava u sjevernom Atlantiku i preko onih polarnih ruta na kojima SAD-u prijete Peking i Moskva. Zrakoplovna svemirska baza Pituffik, najsjevernija kojom upravlja SAD, djeluje na Grenlandu od 1967. godine, gdje 12. eskadrila za upozoravanje iz svemira, sada dio Svemirskih snaga, ima zadatak analizirati potencijalne satelitske i balističke prijetnje.

Nadalje, lokalna vlada Nuuka pod pozornošću je SAD-a zbog konsolidirane prisutnosti kineskih ulaganja u rudarski sektor što je dovelo do 2 milijarde dolara pekinških sredstava koja su stigla u zemlju između 2012. i 2017., gradeći osnovu za akumulirani kapital sposoban izravno ili neizravno generirati 11,6% BDP-a. Strateška noćna mora SAD-a je da bi u budućnosti autonomni Grenland kojeg podržava Kina mogao zatražiti neovisnost od Kopenhagena i prikloniti se Narodnoj Republici, uskraćujući Državama utjecaj na Arktik i pozicionirajući se na najkraćem putu za povezivanje Europe i Sjeverne Amerike. U biti, postoji strah od nordijske krivnje "Monroeove doktrine", kojom SAD tvrdi da ne želi primiti nikakvu izravnu prijetnju na američkom kontinentu čiji je Grenland izdanak.

Nije da je u Nuuku vlada premijera Mute Egedea ostala nepokretna u tom smislu. Grenland nema autonomnu obrambenu i sigurnosnu politiku, već ju je u potpunosti delegirao Kopenhagenu koji je pod socijaldemokratskom premijerkom Mette Frederiksen od 2019. sve čvršće povezan sa SAD-om i NATO-om . Međutim, početkom godine grenlandska je izvršna vlast objavila novu strategiju u vezi sa svojom vizijom geopolitičkih i sigurnosnih pitanja i uloge golemog i napuštenog otoka u konkurentskom svijetu. Kako izvješćuje Arktički institut, “strategija jasno sugerira da bi se Grenland trebao uskladiti sa Zapadom, što je prilično nova nedvosmislena izjava koja je dobila na snazi ​​posebno nakon ruskih akcija u Ukrajini 2022. godine.” U isto vrijeme, međutim, “ pacifistički ideal i ideje detanta istaknuti su u cijeloj strategiji, gdje se često vidi kao dio kulturne tradicije stalne težnje za mirom” inuitske većine u zemlji.

Hoće li biti dovoljno zadovoljiti Trumpa i natjerati ga da odustane? Na Grenlandu se tome nadaju, u Kopenhagenu središnja vlada ponavlja da se teritorij ne može prodati, a u Washingtonu pažljivo gledaju dosje. Osim geopolitike, također postoji nešto za razmišljanje o golemom blagu sirovina, od nafte do rijetkih metala, koje Grenland posjeduje i na koje su zapadne tvrtke vrlo često pohlepno bacale pogled. Je li i to dio Trumpove računice? Lako moguće.

Godine 1803. i 1819., odnosno od Francuske Napoleona Bonapartea i Kraljevine Španjolske, SAD su stekle teritorije Louisiane i Floride: 1867. došao je red na Aljasku, koja je kupljena od Ruskog Carstva, a 1903. preuzeta je Panama , države čiju je neovisnost podržavao Washington, a od Kube područja sadašnjeg kanala i baze Guantanamo. Konačno, 1917. godine Danska je ustupila SAD-u Djevičanske otoke u Karipskom moru. U svakom slučaju, ta su se širenja poklopila s povećanjem geostrateške projekcije SAD-a. Ali danas taj svijet više ne postoji i SAD mora smisliti druge alate za ostvarivanje svojeg vodstva.

U odnosu na Grenland, možda misle u Washingtonu da su i dalje referentna sila u smislu vojne, ekonomske, komercijalne, tehnološke, znanstvene, zračne i oceanografske projekcije za istraživanja na najvećem otoku na svijetu. A to je dovoljno da se, bez imalo sumnje, pokuša dovesti otok u svoju zonu utjecaja.

Izvor: Andrea Muratore

Publish 25.12.2024.