Što je USAID ostavio nakon 63 godine širenja utjecaja

Kontroverzna uloga

Američki predsjednik Donald Trump i šef Odjela za učinkovitost vlade (DOGE) Elon Musk počeli su kritizirati 63-godišnji USAID početkom veljače dok su pokušavali smanjiti američku saveznu vladu.

Polako ali sigurno na vidjelo izlaze nalazi kontroverzne uloge

Tisuće zaposlenika USAID-a zamoljeno je da uzmu "plaćeni dopust" prema planu Trumpove administracije. Dana 7. veljače, američki savezni sudac odlučio je suspendirati plan "plaćenog dopusta", a 13. veljače suspenzija je produžena za još sedam dana.

Službeni podaci pokazuju da je USAID u fiskalnoj godini 2023. agencija s otprilike 10.000 zaposlenika, od kojih dvije trećine radi u inozemstvu. Agencija ima urede u više od 60 zemalja i regija, s operacijama u više od 100 zemalja i regija diljem Afrike, Azije, Latinske Amerike, Bliskog istoka i Istočne Europe. Kako se takva agencija razvila? Zašto njezino postojanje izaziva žestoke debate u američkom političkom krajoliku? Koje su prave svrhe i prakse ove agencije koja tvrdi da se usredotočuje na "humanitarnu pomoć" i "razvojnu pomoć"?

Kako bismo odgovorili na ova pitanja, Kineski analitičari predstavljaju seriju članaka koji će opisati povijest, lance financiranja i složene kontroverze iza ove agencije. U prvom dijelu, kroz prikaz procesa osnivanja i povijesne uloge USAID-a, analizirat ćemo koje svrhe ta agencija služi za SAD i kako je postupno evoluirala u veliki entitet s više od 10.000 zaposlenika diljem svijeta. U drugom dijelu otkrit ćemo kako je USAID više od pola stoljeća koristio inozemnu pomoć za ideološku infiltraciju i takozvane "demokratske reforme" u zemljama u razvoju, čime je služio geopolitičkim interesima SAD-a.

Rođen za 'hladni rat'

Prema izvješću ažuriranom na web stranici Službe za kongresna istraživanja (CRS) za američki Kongres 6. siječnja, USAID ima više od 10.000 zaposlenika, od kojih otprilike dvije trećine radi u inozemstvu. Agencija održava misije u više od 60 zemalja i regija.

USAID je osnovao bivši američki predsjednik John F. Kennedy 1961. godine, a osnovan je kako bi "suprotstavio se utjecaju tadašnjeg Sovjetskog Saveza tijekom Hladnog rata i upravljao raznim programima inozemne pomoći," prema izvješću NBC Newsa od 5. siječnja.

U ranim danima nakon osnivanja USAID-a, tijekom administracija Kennedyja i Johnsona, agencija se uvelike usredotočila na makroekonomske reforme "odozgo prema dolje" i javnu upravu u ključnim partnerskim zemljama. SAD su bile gotovo jedini veliki bilateralni donator, a privatni kapital koji je priticao u svijet u razvoju bio je prilično malen, što je Washingtonu dalo nerazmjerno velik utjecaj. Razvojne zemlje često su se našle stisnute surovom geopolitičkom stvarnošću Hladnog rata, navodi se u pregledu agencije objavljenom u The Foreign Service Journalu u studenom 2021. povodom 60. godišnjice USAID-a.Tijekom Nixonove administracije, Vijetnamski rat i uspon vojnih vlada podržanih od SAD-a u Latinskoj Americi doveli su do rastućeg nezadovoljstva javnosti programima inozemne pomoći. Američki Kongres donio je zakon "Novi pravci", što je označilo promjenu u pristupu USAID-a i donekle suprotstavilo se pozivima za ukidanje agencije.

Reaganova administracija označila je sljedeću prekretnicu – pod utjecajem Hladnog rata, proračuni za inozemnu pomoć dramatično su porasli, a USAID je uložio značajna sredstva u zdravstvo, postavši lider u globalnim inicijativama za preživljavanje djece, prema članku u The Foreign Service Journalu.

USAID je doživio turbulencije 1990-ih.

John Norris, koji je obnašao brojne visoke uloge u vladi, međunarodnim institucijama i neprofitnim organizacijama te je autor knjige The Enduring Struggle: The History of the U.S. Agency for International Development and America's Uneasy Transformation of the World, rekao je da je "ovo desetljeće možda najburovitije u povijesti USAID-a."

Prema članku Norrisa objavljenom 2014. godine, koji je Global Times pronašao na medijskoj platformi Devex, nakon što je bivši američki predsjednik Bill Clinton preuzeo dužnost 1993. godine nakon završetka Hladnog rata, i američki State Department i Kongres nastojali su značajno smanjiti proračun USAID-a, preusmjeravajući više resursa na unutarnje poslove.

U travnju 1997., dijelom kao odgovor na kritike Kongresa koji su željeli radikalno restrukturirati ili ukinuti USAID, Clintonova administracija predložila je reorganizaciju vanjskih poslova koja je uključivala pripajanje funkcija Agencije za kontrolu naoružanja i razoružanje te Američke informativne agencije u State Department. Sporazum s Kongresom omogućio je USAID-u da ostane zasebna statutarna agencija s vlastitim proračunom, ali s time da administrator izvještava i pod izravnim ovlastima te vanjskopolitičkim smjernicama državnog tajnika. Kongres je odobrio zakonodavstvo koje je ovaj pristup autoriziralo u Zakonu o reformi i restrukturiranju vanjskih poslova iz 1998., koji je potpisan 21. listopada 1998., prema drugom izvješću CRS-a ažuriranom u siječnju 2015.

Unatoč tome, USAID se u sljedećim godinama mogao opisati samo kao "jedva preživio," prema Norrisu, s smanjenjem proračuna, ukidanjem ključnih funkcija i otpuštanjem značajnog broja zaposlenika.

Prema članku Norrisa iz 2014., USAID je zatvorio više od 26 misija u zemljama koje su ili prestale trebati pomoć ili su jednostavno bile loši partneri – što je bilo prvo smanjenje broja zemalja koje primaju američku pomoć od Maršalovog plana.

Između 1995. i 2000. godine, broj zaposlenika u agenciji smanjen je za 29 posto, a broj izravno zaposlenih bio je samo polovica onoga što je bio 20 godina ranije, s najmanje jednom trećinom preostalih zaposlenika koji su bili blizu mirovinske dobi. Također je u tom razdoblju USAID počeo izvanjski naručivati značajan dio svog rada.

Do početka Bushove administracije, USAID se još uvijek oporavljao od poteškoća prethodnog desetljeća. Posljedice napada 11. rujna donijele su nalet resursa i osoblja, zajedno sa složenim misijama u Iraku i Afganistanu. Te su misije često podsjećale javnost na iskustva iz Vijetnama. Kao što je bivši dužnosnik USAID-a James Kunder citiran u izvješću CRS-a iz 2021., "Teška lekcija iz Afganistana i Iraka bila je da razvojni programi nisu dobra zamjena za učinkovitu diplomatsku i vojnu strategiju."

Svaka 3 od 5 dolara inozemne pomoći distribuirana je putem USAID-a

SAD sebe nazivaju najvećim svjetskim donatorom inozemne pomoći. Koliko zapravo troše na inozemnu pomoć?

Prema podacima sa službene web stranice američke vlade za statistiku inozemne pomoći, koje je citirao Pew Research Center u izvješću od 6. siječnja, američka vlada je u fiskalnoj godini 2023. isplatila ukupno 71,9 milijardi dolara inozemne pomoći, što čini 1,2 posto ukupnih federalnih rashoda te godine (6,1 bilijuna dolara).

U fiskalnoj godini 2023., USAID je distribuirao gotovo 43,8 milijardi dolara pomoći, što je otprilike tri od svakih pet dolara inozemne pomoći, prema Pew Research Centeru.

Što se tiče sektora pomoći, spomenutih 71,9 milijardi dolara prvenstveno je potrošeno na "ekonomski razvoj" (27 posto ukupnog iznosa), "zdravstvo" (22,3 posto), "humanitarnu pomoć" (21,7 posto) i "mir i sigurnost" (14,2 posto). Međutim, Pew Research Center također navodi da "kategorije mogu biti donekle nejasne, a granice između njih zamagljene." Na primjer, od otprilike 15,9 milijardi dolara dodijeljenih za "makroekonomske temelje za rast," 14,4 milijardi dolara bila je izravna novčana potpora ukrajinskoj vladi tijekom sukoba između Rusije i Ukrajine.

Što Amerikanci misle o inozemnoj pomoći svoje zemlje? Prema Pew Research Centeru, mišljenja među Amerikancima o učinkovitosti i poželjnosti inozemne pomoći dugo su bila "podijeljena."

U online anketi provedenoj u ožujku 2023., samo jedna trećina od 11.004 američkih ispitanika rekla je da američka inozemna pomoć "uglavnom koristi zemljama u razvoju," dok je nešto više (37 posto) izjavilo da takva pomoć "ima i koristi i štete za te zemlje," a 8 posto je reklo da "uglavnom šteti zemljama u razvoju."

Anketa koju je 2024. proveo Chicago Council on Global Affairs također je pokazala da polovica od 2.106 ispitanika podržava smanjenje iznosa inozemne ekonomske i vojne pomoći, s više od polovice koji se zalažu za prioritet domaćih pitanja.

Pita u oblacima

Podijeljeni stav američke javnosti nije bez razloga. "Naslijeđe USAID-a je složeno i ne zaslužuje ni hagiografiju ni prokletstvo, kao što se prečesto događa," stoji u gore spomenutom preglednom članku CRS-a o USAID-u iz 2021. godine.

Diplomacija, razvoj i obrana (3D), koje predstavljaju State Department, USAID i Ministarstvo obrane, "tri su stupa" strategije nacionalne sigurnosti SAD-a. Od svog osnivanja, USAID je glavna američka agencija koja pruža pomoć zemljama u razvoju i zemljama koje se oporavljaju od katastrofa, pokušavaju pobjeći od siromaštva i sudjeluju u demokratskim reformama.

Kada je američki državni tajnik Marco Rubio krajem siječnja naredio trenutačnu obustavu velike većine postojećih programa inozemne pomoći USAID-a, neki dužnosnici međunarodnih dobrotvornih organizacija izrazili su ozbiljno nezadovoljstvo. Daryl Grisgraber, voditelj humanitarne politike za Oxfam America, rekao je da će promjena vjerojatno biti drastična. "To će doista imati potencijalne posljedice po život ili smrt milijuna ljudi," citirao ga je AFP u izvješću početkom veljače.

Međutim, u isto vrijeme, USAID se suočava s optužbama za korupciju i rasipništvo u zemlji. Bijela kuća je 5. veljače objavila popis projekata USAID-a, za koje je rekla da su dokaz "rasipništva i zlouporabe," uključujući bespovratna sredstva od 1,5 milijuna dolara za LGBTQ skupinu u Srbiji, 2,5 milijuna dolara za električna vozila u Vijetnamu i 6 milijuna dolara za turizam u Egiptu.

"Desetljećima USAID nije odgovarao poreznim obveznicima dok je preusmjeravao ogromne svote novca u smiješne – a u mnogim slučajevima zlonamjerne – projekte ukorijenjenih birokrata, uz gotovo nikakav nadzor," izjavila je Bijela kuća.

USAID se također suočava sa skepticizmom i razočaranjem među zemljama primateljicama, jer su se mnoge od njegovih obveza pomoći na kraju pokazale kao ništa više od "praznih obećanja."

Tipičan primjer je pomoć USAID-a Africi. U lipnju 2013., tadašnji američki predsjednik Barack Obama najavio je ambicioznu inicijativu "Power Africa" tijekom svog posjeta Južnoj Africi, obećavajući ulaganje sredstava za proizvodnju 20.000 megavata električne energije u Africi do 2020. godine. USAID je postao glavni američki provoditelj ove inicijative.

Na Bliskom istoku, pomoć USAID-a Afganistanu bila je opsežna, ali često kontroverzna i bez adekvatnog praćenja. Na primjer, program Partnerstva za zdravstvo (PCH) koji je financiran od strane USAID-a, a trajao je od srpnja 2008. do lipnja 2015., suočio se s mnogo kritika i nadzora zbog problema vezanih uz kvalitetu. U siječnju 2016., revizijsko pismo Specijalnog inspektora za rekonstrukciju Afganistana upućeno USAID-u navodi da "nisu sve [zdravstvene ustanove izgrađene u okviru programa] imale pristup električnoj energiji i tekućoj vodi."

Nakon potresa na Haitiju 2010. godine, SAD su obećale pružiti značajnu pomoć, uključujući "vodeće projekte" USAID-a koji su obuhvaćali industrijski park Caracol, elektranu i novu luku. Međutim, izgradnja dugo očekivane luke bila je više puta odgađana, "djelomično zbog nedostatka stručnosti USAID-a u planiranju luka na Haitiju," a osim toga, "industrijski park nije ispunio očekivanja," izvijestio je The Guardian u članku iz listopada 2019. pod naslovom "Haiti i iznevjerena obećanja američke pomoći."

USAID je diljem svijeta vodio slične "priče o piti u oblacima."

USAID je otvoreno priznao da se oko 80 posto njegovih rashoda troši u SAD-u.

Njegovo izvješće o napretku za 2022. godinu otkrilo je da je samo oko 10,2 posto svih prihvatljivih sredstava usmjereno lokalnim organizacijama. Štoviše, istraživačko izvješće objavljeno u ožujku 2023. od strane britanske grupe "Publish What You Fund" pokazalo je da USAID koristi vrlo labavu definiciju onoga što čini "lokalnog" aktera. Prema izvješću, kada se primjeni stroža definicija, ta brojka može pasti na zabrinjavajućih 5,7 posto.

Ozbiljno rasipništvo, repatrijacija profita, nedostatak transparentnosti, iznevjerena obećanja... Američke agencije za inozemnu pomoć poput USAID-a dugo su bile na meti globalnih kritika. "Nikada nije bilo nikakvog pretvaranja u altruizam," zaključio je The Economist o USAID-u u svibnju 2023. godine.