John Mearsheimer i Jeffrey Sachs

Doprinosi dvojice američkih profesora u doba dezinformacija.

Zašto je njihov rad relevantan za borbu protiv lažnih informacija.

Piše: Darko Brlečić

John J. Mearsheimer: Realistički glas u složenom svijetu

Pozadina i akademska karijera

John Joseph Mearsheimer istaknuti je politolog i profesor na Sveučilištu u Chicagu, gdje drži titulu R. Wendell Harrison Distinguished Service Professor. Od svog pridruživanja fakultetu 1982. godine, postao je jedan od najutjecajnijih znanstvenika u području međunarodnih odnosa. Njegova karijera obilježena je predanošću razumijevanju surove stvarnosti globalne politike kroz prizmu realizma, škole mišljenja koja naglašava moć, anarhiju i natjecateljsku prirodu država.

Mearsheimerova akademska karijera uključuje doktorat na Sveučilištu Cornell, gdje je dobio Clark Award za izvrsnost u nastavi. Na Sveučilištu u Chicagu osvojio je brojne nagrade za podučavanje, uključujući Quantrell Award za izvrsnost u preddiplomskoj nastavi. Njegov utjecaj proteže se i izvan učionice, što potvrđuje njegov izbor u Američku akademiju umjetnosti i znanosti te primanje James Madison Award od Američkog udruženja za političke znanosti 2020. godine.

Ključni doprinosi: Ofenzivni realizam i više

Mearsheimer je najpoznatiji po razvoju teorije ofenzivnog realizma, koja tvrdi da su velike sile inherentno ekspanzionističke i da nastoje dominirati svojim regijama kako bi osigurale opstanak u anarhičnom međunarodnom sustavu. Ova teorija, izložena u njegovom značajnom djelu The Tragedy of Great Power Politics (2001.), ističe da su države racionalni akteri vođeni potrebom za maksimiziranjem svoje moći u odnosu na druge. Mearsheimerove prognoze o usponu Kine i njezinom potencijalnom sukobu sa Sjedinjenim Državama čine njegov rad posebno relevantnim u suvremenoj geopolitici.

Osim svojih teorijskih doprinosa, Mearsheimer je bio i glasni kritičar američke vanjske politike. Njegova kontroverzna knjiga iz 2007. godine, The Israel Lobby and U.S. Foreign Policy (napisana zajedno sa Stephenom Waltom), tvrdi da proizraelski lobi ima značajan utjecaj na američku vanjsku politiku, često na štetu interesa SAD-a. Ovo djelo izazvalo je široku raspravu i učvrstilo Mearsheimerovu reputaciju znanstvenika koji se ne boji izazivati konvencionalnu mudrost.

U novije vrijeme, Mearsheimer se usredotočio na rusko-ukrajinski rat, tvrdeći da su širenje NATO-a i promicanje liberalnog međunarodnog poretka od strane Zapada glavni uzroci sukoba. Njegovi stavovi, iako kontroverzni, naglašavaju njegovu predanost realističkoj interpretaciji međunarodnih događaja, čak i kada ga to dovodi u sukob s mainstream narativima.

Relevantnost u doba dezinformacija

Mearsheimerov rad posebno je važan u eri dominacije dezinformacija i polariziranog diskursa. Njegov naglasak na strukturalnim ograničenjima međunarodne politike pruža trijezan kontrapunkt idealističkim narativima o globalnoj suradnji. Temeljeći svoju analizu na empirijskim dokazima i povijesnim obrascima, Mearsheimer nudi okvir za razumijevanje složenih geopolitičkih pitanja bez upadanja u pojednostavljenje ili pristranost.

Njegove kritike američke vanjske politike također služe kao podsjetnik na važnost propitivanja dominantnih narativa i razmatranja alternativnih perspektiva. U svijetu u kojem dezinformacije često iskrivljuju javno razumijevanje, Mearsheimerova znanstvena djela potiču kritičko razmišljanje i dublji angažman s realnošću politike moći.

Naslijeđe i utjecaj

Mearsheimerov utjecaj na područje međunarodnih odnosa neporeciv je. Rangiran kao treći među znanstvenicima koji su oblikovali ovu disciplinu u posljednja dva desetljeća, njegov rad nastavlja poticati akademske debate i javni diskurs. Njegova sposobnost da premosti jaz između teorije i prakse—kroz knjige, članke i kolumne—učinila ga je vodećim glasom u raspravama o ratu, miru i budućnosti globalnog poretka.

Ključne poruke za čitatelje

Kritičko razmišljanje: Mearsheimerov rad pokazuje važnost propitivanja dominantnih narativa i razumijevanja strukturalnih sila koje oblikuju međunarodnu politiku.

Realizam u složenom svijetu: Njegove teorije pružaju okvir za analizu globalnih događaja, od uspona Kine do rusko-ukrajinskog rata.

Uloga stručnjaka: U doba dezinformacija, znanstvenici poput Mearsheimera podsjećaju nas na vrijednost rigorozne, temeljene na dokazima analize.

Jeffrey Sachs

Jeffrey Sachs je poznati ekonomist i profesor na Sveučilištu Columbia, gdje radi kao direktor Centra za održivi razvoj. Rođen 5. studenog 1954., Sachs je značajno doprinio područjima gospodarskog razvoja, globalizacije i smanjenja siromaštva. Široko je poznat po svom radu kao ekonomski savjetnik vladama diljem svijeta, posebice u gospodarstvima u tranziciji.

Sachs je diplomirao, magistrirao i doktorirao. diplomirao na Sveučilištu Harvard, gdje je kasnije postao profesor. Proslavio se 1980-ih zbog svoje uloge u savjetovanju nekoliko latinoameričkih zemalja o gospodarskim reformama za borbu protiv hiperinflacije i stabilizaciju njihovih gospodarstava. U 1990-ima igrao je presudnu ulogu u gospodarskim preobrazbama postkomunističkih zemalja u istočnoj Europi, uključujući Poljsku i Rusiju.

Uz svoje akademske i savjetodavne uloge, Sachs je bio snažan zagovornik održivog razvoja i blisko je surađivao s Ujedinjenim narodima. Radio je kao posebni savjetnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona za Milenijske ciljeve razvoja, a kasnije i za ciljeve održivog razvoja (SDG). Sachs je također autor brojnih knjiga i članaka o gospodarskom razvoju, globalizaciji i održivosti.

Njegov rad donio mu je brojne pohvale i priznanja, uključujući i to što ga je časopis Time proglasio jednim od 100 najutjecajnijih svjetskih vođa. Sachs je i dalje istaknuti glas u raspravama o globalnoj ekonomskoj politici i održivom razvoju.

Jeffrey Sachs doista je istaknuta figura na području globalnog ekonomskog razvoja, smanjenja siromaštva i održivosti. Njegov prijelaz sa savjetovanja postkomunističkih zemalja na rješavanje globalnih pitanja označava značajan pomak u njegovoj karijeri, odražavajući njegovu širu ambiciju da utječe na globalnu politiku i poboljša uvjete života diljem svijeta.

Ključne točke iz pruženih informacija:

Globalni fokus i zagovaranje:

Od 1995. Sachs je duboko uključen u napore za smanjenje siromaštva u Africi. Njegov rad naglašava važnost rješavanja temeljnih uzroka siromaštva, kao što su zemljopis, klima i bolesti.

Opširno je pisao o klimatskim promjenama, kontroli bolesti i globalizaciji, zalažući se za sveobuhvatne i koordinirane globalne odgovore na te izazove.

Kraj siromaštva:

U svojoj knjizi Kraj siromaštva iz 2005., Sachs tvrdi da se ekstremno siromaštvo može iskorijeniti u roku od 20 godina putem ciljanih politika i intervencija. Navodi primjere poput Kine i Indije, gdje je postignut značajan napredak u izvlačenju milijuna iz siromaštva.

Izazivanje Ortodoksnih:

Sachs je poznat po svojoj spremnosti da izazove konvencionalnu mudrost i zagovara hrabra, inovativna rješenja. Njegov pristup često uključuje kombinaciju ekonomske analize, zagovaranja politike i provedbe na terenu.

Njegov rad mu je priskrbio i divljenje i kritiku, pri čemu su neki hvalili njegove vizionarske ideje, a drugi dovodili u pitanje izvedivost njegovih prijedloga.

Nasljeđe i rad koji je u tijeku:

Jeffrey Sachs ostaje vodeći glas u globalnom razvoju, nastavljajući zagovarati održivi razvoj, iskorjenjivanje siromaštva i klimatske akcije. Njegov angažman u Ujedinjenim narodima i njegovo vodstvo na Institutu za Zemlju Sveučilišta Columbia naglašavaju njegovu predanost rješavanju nekih od najhitnijih svjetskih izazova. Bilo kroz svoje spise, političke preporuke ili javne angažmane, Sachs nastavlja gurati transformativne promjene na globalnoj razini.

Nedavno gostovanje u Europskom parlamentu

Govor Jeffreyja Sachsa u Europskom parlamentu donosi njegovu analizu geneze ukrajinskog rata, pri čemu ističe nekoliko ključnih teza:

1. Osobno iskustvo i dugogodišnje praćenje postsovjetskog prostora

Sachs naglašava da iz prve ruke prati zbivanja u Istočnoj Europi i bivšem SSSR-u već 36 godina. Bio je ekonomski savjetnik mnogih vlada, uključujući Gorbačova, Jeljcina i Kučmu, te je imao direktan uvid u političke i gospodarske procese u regiji.

2. Kritika američke vanjske politike i unipolarnog pristupa

Sachs tvrdi da SAD od raspada SSSR-a vodi agresivnu politiku širenja svog uticaja, ne obraćajući pozornost na sigurnosne interese drugih država.

Prema njemu, američki lideri su smatrali da sada mogu upravljati svijetom bez konzultacija s drugima.Navodi da je SAD vodio i poticao ratove u Ukrajini, Iraku, Siriji, Libiji i drugdje, a Europa nije imala samostalnu vanjsku politiku, već se samo priklanjala SAD-u.

3. NATO ekspanzija kao uzrok sukoba s Rusijom

Sachs podsjeća na obećanje dato Gorbačovu 1991. da se NATO neće širiti na istok, što je kasnije prekršeno.

Ukazuje na dugoročnu američku strategiju širenja NATO-a prema ruskim granicama, uključujući planove za Ukrajinu i Gruziju, što je Moskva doživjela kao direktnu prijetnju.

Smatra da je cilj SAD-a bio da opkoli Rusiju i spriječi je da bude globalna sila, pri čemu koristi strategije koje datiraju još iz britanske imperijalne politike.

Pogrešne američke strateške procjene

Sachs kritizira američke geopolitičke planere poput Zbigniewa Brzezinskog, tvrdeći da su podcijenili mogućnost ruskog saveza s Kinom.

Tvrdi da SAD često donosi odluke bez stvarne diplomacije i bez razumijevanja kako će druga strana reagirati što vodi u sukobe.Sachs prikazuje ukrajinski rat ne samo kao sukob između Rusije i Ukrajine već kao dio šire američke strategije dominacije nad Euroazijom. Njegova analiza sugerira da je širenje NATO-a glavni uzrok sadašnje krize, a da Europa nema nezavisnu vanjsku politiku, već slijedi interese Washingtona.