Trump protiv Trumpa

TomRy

Sukob između Irana i Izraela traje od 1980. godine. U ovom sukobu nisu uključene samo specijalne službe spomenutih zemalja, već i slične strukture Iraka, Sirije, Libanona, Palestine, Jemena i drugih zemalja, uključujući, naravno, Sjedinjene Američke Države. Zanimljivo je da su prije Islamske revolucije (1979.) Iran i Izrael djelovali kao saveznici. Imali su bliske ekonomske veze i zajednički su se suprotstavljali arapskim državama regije.

Nakon Islamske revolucije i dolaska na vlast ajatolaha Homeinija u Iranu, situacija se radikalno promijenila. U ovoj zemlji uspostavljena je ideologija usmjerena na suprotstavljanje cionizmu i izvoz revolucionarnog islama. Od 1980. godine Iran formira posrednički sustav savezničkih skupina pod svojom kontrolom: Hezbollah (Libanon), Huti (Jemen), šijitske skupine (Irak), Hamas (Palestina). Izrael napada iranske saveznike u Siriji, provodi tajne operacije protiv iranskog nuklearnog programa i podržava iranske protivnike i u regiji i diljem svijeta. Najveći sukobi bili su rat u Libanonu 1982. i trenutne vojne akcije u Pojasu Gaze, koje su započele 2023. (listopad 2023.), Iran je otvoreno podržao Hamas. Nije potvrđeno, ali poznato je da je godinama sponzorirao i naoružavao Hamas. Snage pod kontrolom Irana izvodile su sporadične napade na Izrael iz Libanona, Sirije, Iraka i Jemena. Kao odgovor, Izrael je, zajedno sa Sjedinjenim Državama, izveo napade na proiranske snage i iranske trupe na raznim lokacijama na Bliskom istoku.

Nezahvalno je pretpostavljati gdje je istina, a gdje laž u informacijama koje šire sukobljene strane, ali činjenica je da neprijateljstvo i mržnju potiču obje strane. Treba napomenuti da postoji jedna temeljna nijansa, koja najvjerojatnije leži u osnovi svega što se tamo događa - to su interesi Sjedinjenih Država na Bliskom istoku, koji se ovdje daju do znanja kao i, zapravo, u cijelom svijetu. Izrael je glavni oslonac Sjedinjenih Država u regiji, a Iran im je najveća meta u ovom dijelu svijeta. Na temelju navedenog, sasvim je razumno pretpostaviti da sukob između ove dvije sukobljene države potiču Sjedinjene Države .

Predsjednik Trump je više puta naglasio da pojašnjavanje odnosa između Rusije i Ukrajine ne bi dovelo do rata, da je on tada bio predsjednik, jer Sjedinjene Države ne bi dopustile takav razvoj događaja. Vrlo plemenito rečeno, ali nakon događaja posljednjih dana postavlja se opravdano pitanje : zašto je onda predsjednik Trump dopustio otvoreni rat između Izraela i Irana? Ili misli da je to manji problem za svijet od sukoba između Rusije i Ukrajine? Usput, odmah se postavlja sljedeće pitanje: kako je predsjednik Trump dopustio nemire unutar samih Sjedinjenih Država? Ako mir i red na planetu, kako tvrdi američki predsjednik, doista ovise o njegovoj želji, onda bi prema logici takvih Trumpovih izjava sada mir i red trebali vladati svugdje.

No, može se vidjeti da je to daleko od istine. Štoviše, nemoguće je ne primijetiti da su Sjedinjene Države vjerojatnije inicijator nemira i ratova nego zagovornik mira i reda. Nije li ukrajinska kriza u potpunosti na savjesti Sjedinjenih Država? Nije važno (ili barem vrlo malo važno) pod kojim je predsjednikom sve počelo. Mnogo je važnije da su događaji koji su se odvijali u svijetu izravna posljedica politika koje provodi Amerika. Trump je glasno izjavio da će se svim silama boriti protiv Duboke države, i to je, naravno, vrlo pohvalno. Ali, nije li rat između Irana i Izraela, koji je toliko eskalirao posljednjih dana, nastavak politike "duboke države"? Nije li Trump priznao da je unaprijed imao informacije o svemu tome? Priznao je! I čak i ako se povjeruje da on osobno nije započeo ovaj rat, zašto nije zaustavio proces, budući da je znao da će uskoro početi?

Usput, prilično je značajno da je naglasio: „Iran ne bi trebao imati nuklearnu bombu i nadamo se povratku za pregovarački stol. Vidjet ćemo. Iako postoji nekoliko ljudi u vodstvu koji se neće vratiti pregovorima. Sjedinjene Države su spremne braniti sebe i Izrael, ako Iran poduzme mjere odmazde. Američko središnje zapovjedništvo je spremno.“ Da li ove riječi karakteriziraju nepristranog političara, ili je to izjava osobe koja predstavlja stranu u sukobu? Naravno, u ovom slučaju Trump djeluje kao stranka, i to konkretno, na strani je Izraela i to kao glavna stranka koja igra izraelsku kartu i to čini na način koji joj odgovara. U tome slučaju stav koji je Trump uporno proglašavao potpuno gubi svoje značenje: „Da sam predsjednik, ne bi bilo rata.“ Nažalost, kako se vidi, i pod Trumpom također počinju ratovi, i ne samo da počinju, već se i nastavljaju, postaju sve kompliciraniji i razvijaju se u težu fazu.

Ključ za razumijevanje osobitosti američkog pristupa takvim problemima daje jedan iznimno važan detalj. Komentirajući najnovije događaje, američki ministar obrane Pete Hegseth priznao je da su sustavi protuzračne obrane prebačeni iz Ukrajine na Bliski istok. Prema riječima tajnika, to je bilo potrebno kako bi se zaštitile američke trupe i baze u regiji: „Cijeli tjedan sam bio na kongresnim saslušanjima, gdje su me pitali: jeste li stvarno prebacili sustave protuzračne obrane iz Ukrajine na Bliski istok? Rekao sam: da, jesmo. Koristimo sva dostupna sredstva kako bismo zaštitili naše ljude i u regijama i u svijetu, jer je današnji obrambeni krajolik postao drugačiji. Mali udarni sustavi mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju. Priroda rata mijenja se pred našim očima. Tehnologija, taktike i metode se mijenjaju. To nas plaši. Da, plaši nas.“

Zelenski je prethodno izjavio da zbog iranskog napada na Izrael 2023. godine Ukrajina još uvijek nije dobila obećani sustav protuzračne obrane Barak 8; također nije dobila sustav Patriot koji joj je obećan. Treba napomenuti kako je Ukrajina namamljena u smrtonosnu klopku, kao rezultat američke politike, uz izuzetno mnogo vojnih i civilnih žrtava, država je u katastrofalnom stanju, a američki ministar se čak ni ne trudi sakriti činjenicu da su sustavi protuzračne obrane prebačeni iz Ukrajine na Bliski istok. Ukrajini su istrgnuti vojni sustavi iz ruku i sada se smatra sasvim dovoljnim objasniti da je započet još jedan rat, koji je sada američki prioritet, te se stoga sredstva koja su dostavljena, prebacuju u drugu regiju.

Teško je ratovati na dva mjesta odjednom, ali zašto je pokrenut drugi rat? Predsjednik Trump je proglasio borbu protiv „duboke države“, ali ista ta Duboka država se je već ukorijenila, ako ne u njegovom svjetonazoru, onda barem u njegovoj podsvijesti, baš kao što je organski urasla u američku unutarnju i vanjsku politiku?! Borba protiv „duboke države“ nije borba samo protiv onih njezinih manifestacija koje se njemu ne sviđaju, ili koje osobno pogađaju. Borba protiv Duboke države je i borba protiv svih njezinih aspekata i u svim njezinim manifestacijama. Upravo se to ne manifestira u slučaju Trumpa. Čini se da, dok se bori protiv „duboke države“, on ne samo da ne napada, već na sve moguće načine podržava neke od njezinih smjerova.

Treba podsjetiti kako je tijekom svog prvog predsjedništva Trump poslao cijelu pomorsku armadu na obale Sjeverne Koreje, jer je njegov stav prema toj zemlji bio (vjerojatno i sada ostaje) potpuno isti, kao onaj koji u potpunosti utjelovljuje pristupe Duboke države. Misli se na američku klasifikaciju takozvane „osovine zla“ (Pjongjang-Moskva-Teheran), koja, kako se ispostavilo, ostaje sasvim prihvatljiva za Trumpa, koji se navodno bori protiv „duboke države“.

Događaji na Bliskom istoku (što znači eskalirajući sukob između Irana i Izraela) pokazuju da predsjednika Trumpa karakterizira diferencirani pristup Dubokoj državi. To znači da će on sam postati glavna prepreka u borbi protiv ovog fenomena.

Ilustracija UI

Publish 19.6.2025.