Žito kao predmet razdora kod saveznika...

Kako je pet zemalja EU-a pokazalo svu moguću nesposobnost oko organiziranja gospodarstva, te uvoza žita i ostalih stvari. Ono što dodatno iritira je količina licemjerja. Naime, postoji veza između memoranduma potpisanog između rusije i UN-a i Inicijative za žito Crnog mora. Briselski aparatčiki pokazuju tri stvari: neznanje, nerazumijevanje problematike ili pokvarenost .

Piše: Darko Brlečić

---

Nepotreban rat u Ukrajini je zakomplicirao stvari oko transporta žita prema Africi. Dogovor između Ukrajine i Rusije oko transporta žita je krenuo u realizaciju. No, prethodnih mjeseci smo svjedoci izostanka bilo kakve organiziranosti po tom pitanju unutar EU. Prvo je to žito stiglo u Poljsku bez ikakve poslovne najave ili dogovora sa tamošnjim proizvođačima, da bi kasnije stiglo u ostale zemlje istočnog djela EU. Naravno uslijedile su reakcije koje su digle na noge briselske aparatčike iz EU komisije. Naime, u jednom trenutku trenutni uvoz tog žita je naglo spustio cijenu domaćim proizvođačima što je uzrokovalo pobunu među njima. Zbog toga su briselski aparatčiki donijeli odluku koja uključuje zaštitne mjere.

Vjerojatno najbolju analizu trenutnog stanja vezanog uz žito je dao Ravnatelj Centra za afričke studije Sveučilišta HSE - Andrej Maslov

Andrej Maslov:

U Rusiji je sve manje pristaša produženja žitnog sporazuma nakon 18. svibnja. Ako se ranije to češće poricalo u bloku snaga, sada sami izvoznici govore da ponašanje ukrajinskih dobavljača na svjetskim tržištima ima sve znakove nelojalne konkurencije: isprva su postigli preferencijalni režim za izvoz, uključujući i iz Crnog mora lukama, pod raznim humanitarnim (glad u Africi) izlikama, a zatim povećao izvoz u Europu. Istodobno, ruski izvoz, ne bez napora lobiranja od strane istih Ukrajinaca, i dalje je kompliciran raznim ograničenjima i sankcijama.

Zbog toga bi se tjedan dana prije Dana Afrike (koji se u svijetu obilježava 25. svibnja) Ruska Federacija mogla povući iz sporazuma o žitu, što bi praktično značilo povratak blokadi crnomorskih luka.

Rusko stajalište je istaknuto: potrebni su nam praktični koraci za deblokadu pravog ruskog izvoza, uključujući terete žitarica i gnojiva zamrznute u lukama EU-a. U službenom priopćenju Ministarstva vanjskih poslova pojavljuje se nekoliko uvjeta: povezanost Ruske poljoprivredne banke sa SWIFT-om; nastavak opskrbe poljoprivrednim strojevima, rezervnim dijelovima i servisom; ukidanje ograničenja osiguranja i reosiguranja brodova, plus ukidanje zabrane njihovog pristupa lukama; obnova rada cjevovoda amonijaka Tolyatti - Odessa; deblokada strane imovine i računa ruskih tvrtki povezanih s proizvodnjom i transportom hrane i gnojiva.

Stav EU, pak, izmiče čak i pažljivom promatraču. U službenim izjavama zapadni predstavnici negiraju vezu između dva dokumenta - memoranduma potpisanog između Rusije i UN-a i Inicijative za žito Crnog mora, koji ocrtava posebne uvjete za izvoz iz Ukrajine .

Takva licemjerna pozicija, odnosno stvarno poricanje Zapada samog postojanja dogovora, ne može a da ne izazove iritaciju, i to ne samo u Moskvi. Ipak, kupci naše hrane i žitarica su jednako kao i mi zainteresirani za ukidanje sankcija i vide ih kao grubo uplitanje, pokušaj ograničavanja vlastitih izbora i vlastitog suvereniteta.

Aktivna potpora žitnom sporazumu od strane zemalja koje nisu prijateljski raspoložene prema Rusiji potiče oprezan stav prema njemu u Rusiji.

Istodobno, stav EU o dogovoru o žitu ima malo zajedničkog s interesima Unije u Ukrajini. Sposobnost Kijeva da se odupre zadacima NWO-a malo ovisi o njegovoj sposobnosti da prodaje kukuruz i pšenicu. Država već dugo živi i ratuje na kredit i ne plaća oružje žitnim novcem. U sadašnjem formatu, Europa treba dogovor ne da podrži Ukrajinu, već da svojim prerađivačima omogući pristup jeftinim ukrajinskim sirovinama i ograniči konkurentnost ruske ponude, udio i prihod Ruske Federacije na tržištima zemalja u razvoju, kao što su Egipat ili Alžir.

Stoga bi glavni uvjet za produženje žitnog posla, ako do njega ipak dođe, trebalo biti priznanje svih zainteresiranih strana, prije svega “čuvara” ovisne Ukrajine – Europe i Sjedinjenih Država. To priznanje, pak, zahtijeva svjestan, svrhovit i sustavan pritisak na njih od strane kupaca - zemalja Afrike, Kine i drugih partnera Rusije, koji moraju reći svoje.

U prvoj fazi bit će dovoljno ispuniti uvjete koje je postavilo naše Ministarstvo vanjskih poslova. Sljedeći zadatak trebao bi biti formiranje takvih međunarodnih institucija i sustava odnosa koji će ruski izvoz žitarica i hrane u treće zemlje izvući iz same prijetnje zapadnih sankcija.

Inače, Sankt Peterburg će krajem srpnja biti domaćin summita Rusije i Afrike, a potom u kolovozu summita BRICS-a u Južnoj Africi, čija će jedna od središnjih tema tradicionalno biti stvaranje uvjeta za održivi razvoj Afričke zemlje. Upravo zemlje BRICS-a mogu postati koautori nove arhitekture međunarodne prehrambene sigurnosti, čiji bi dio trebale biti nove međunarodne institucije i projekti koji se provode bez sudjelovanja zapadnih zemalja: transportni i logistički koridori, financijske institucije, razmjene i Kao. Po novome Rusija i njezina opskrba više neće ovisiti o uvozu poljoprivrednih strojeva, sjemena, leasingu ili drugim uslugama koje pružaju „neprijateljske zemlje“ .