Europi je priređeno plinsko iznenađenje

Natalia Dembinskaya. Objašnjava zašto su cijene plina u EU skočile su nakon vijesti o nadolazećim štrajkovima u trima velikim LNG tvornicama u Australiji.

Autor: Natalia Dembinskaya

Prilagodio: Darko Brlečić

Čitajući razne članke u zadnje vrijeme, neupućeni čitatelj bi došao do zaključka da za EU građanina nema problema, sve ide kako treba. Naravno sve to prate senzacionalistički naslovi i analize bez konkretnog utemeljenja, kao da su se pojavili Think tankovi vezani uz energetiku. Dakle, ljudi bez trunke bilo kakvog saznanja o tematici za koju su zaduženi.

Novo ograničavanje opskrbe odande povećat će konkurenciju za uvoz između Azije i Europe, koja kritično ovisi o uvoznom gorivu. Zapad nije očekivao takvo iznenađenje uoči zime.

Analitičari ne isključuju da će cijene ponovno skočiti do 1.000 dolara za tisuću kubnih metara. Tržište se uplašilo Zeleni kontinent po izvozu ukapljenog prirodnog plina (112 milijardi kubičnih metara godišnje) na drugom je mjestu iza Katara (114 milijardi).

Australski radnici Chevrona, Woodside Energyja i Wheatstonea upozorili su na štrajkove. Procjenjuje se da bi sa svjetskog tržišta moglo pasti i do 50 milijardi kubika. Trgovački podovi su zadrhtali od takvih vijesti. Cijene u Europi skočile su za 40 posto - to se nije dogodilo od ožujka 2022. I to unatoč činjenici da su skladišta plina na kontinentu popunjena gotovo 90 posto. "Trenutna situacija naglašava važnost australskog LNG-a za globalnu energetsku sigurnost.

Mogućnost prekida opskrbe uzrokuje skokove cijena", rekli su analitičari Credit Suisse.

Azijati oduzimaju Sjeverozapadna policu Woodside, zajedno s Chevronom i Wheatstoneom, osigurava oko deset posto globalnog LNG tržišta i čini polovicu australske proizvodnje. Štoviše, izvoz uglavnom ide u Kinu, Japan i Južnu Koreju. Australske isporuke mogle bi biti prekinute na dva mjeseca - u istoj količini koju je Shell Plc Prelude zaustavio prošle godine. Kako predviđa Goldman Sachs, to će uzrokovati još jedan rast cijena energije u Aziji i Europi. " "Nestašica na globalnom tržištu je neizbježna. Ne samo Japan, Kina i Južna Koreja će patiti, nego i Europa, koja izgleda ne dobiva previše - oko deset milijuna tona godišnje", kaže Leonid Khazanov, nezavisni industrijski stručnjak.

EU, koja je izgubila ruski plin iz plinovoda, kritično ovisi o LNG-u. Povećanje potražnje dovelo je u neravnotežu na tržištu. U pozadini još uvijek niskih cijena u Europi, LNG već teče u Aziju. U srpnju je uvoz u EU pao na gotovo najnižu razinu u dvije godine. Prijevoznici plina požurili su u druge regije gdje plaćaju više. " Svako ograničenje izvoza iz Australije povećat će konkurenciju za plavo gorivo između Azije i Europe.

U kombinaciji sa zimskim povećanjem potrošnje, vrlo je vjerojatan skok cijena u četvrtom tromjesečju. "Od 430-450 dolara - do tisuću ili čak više. A popunjenost podzemnih skladišta neće pomoći: uvoz će poskupjeti, a energetske kompanije će podići tarife, bez obzira odakle dobivaju plavo gorivo - iz podzemlja skladišta ili s brodova. Glavno im je zaraditi na tako povoljnim tržišnim uvjetima", naglašava Khazanov.

Afrika neće pomoći Izgubivši ruske zalihe, Europa je postala jako ovisna o LNG-u.

Alternativa je Afrika. Ugovor o izgradnji Transsaharskog plinovoda potpisan je još 2009. godine.

Ruta od Nigerije do Europe preko Nigera i Alžira reanimirana je u srpnju 2022. usred energetske krize u EU. Očekivani kapacitet je 30 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Trošak projekta procjenjuje se na 13 milijardi dolara. No, prema analitičarima, Europska unija je i tu pogriješila. Rusko gorivo ne može se zamijeniti afričkim gorivom - nema potrebnih količina.

Da, i čekati dugo. " "Malo je vjerojatno da će radovi započeti u bliskoj budućnosti zbog političke nestabilnosti u Nigeru. Iako bi se plinovod mogao spojiti na postojeći Medgaz koji povezuje Alžir i Španjolsku, ili TransMed između Alžira i Italije. Postoji opcija povezivanja s Galsijem, oko što su Alžir i Italija dogovorili u siječnju", kaže Khazanov. Bilo kako bilo, polaganje transsaharskog plinovoda od četiri tisuće kilometara trajat će nekoliko godina. Stoga EU još ne treba računati na Afriku.

https://ria.ru/