Grafiti, simboli i kontekst (drugi dio)
- Tom Ry
- 19. sij
- 11 min čitanja
Updated: 22. sij
TomRy
Renata Kolombo: zašto "ništa ne znači" često znači jako puno
Ovo je naljepnica s logotipom NK Rijeke u kombinaciji s lovorovim vijencem, te sloganom 'über alles' (netko, društveno odgovoran/na, pokušao/la je pokidati naljepnicu, pa se ne vidi dobro dio 'alles'). Riječ je o njemačkom izrazu koji znači 'iznad svih'.
Na prvi pogled možda nije odmah uočljivo, no osim upotrebe njemačkog jezika, ovdje se koristi i karakterističan Fraktur font, odnosno njegova podvrsta Tannenberg . Taj gotički tipografski stil bio je službeno i ideološki promoviran font Nacionalsocijalističke partije od 1933. do 1941. godine, kada je smatran "njemačkim pismom". 1941. godine nacistički režim ga ukida proglašavajući Fraktur "židovskim slovima" ('Judenlettern'), ponajprije zbog njegove nečitljivosti i potrebe za administrativnom standardizacijom. Nakon toga prelazi se na antiqua (latinična) pisma. Unatoč zabrani, taj tipografski stil ostao je snažno povezan s nacističkom propagandom te ga i danas ekstremno desne skupine koriste kao prepoznatljiv element svoje vizualne komunikacije.
Također, kad govorimo o istim fontovima i tipografskim kodovima koje nalazimo na tim naljepnicama, važno je reći da upotreba gotičkih, staroengleskih ili metal-inspiriranih slova nije sama po sebi jedinstvena za ekstremističke poruke. Taj se vizualni kod godinama koristi u raznim subkulturama, od rock i metal glazbe do grafičkih identiteta alternativnih bendova, upravo zato što evocira sirov, "težak" ili antikvitet nadahnut dojam i često služi kao estetika pripadnosti i izraza kreativnosti. Primjerice, mnogi bendovi iz metal i gothic scene koriste stilizirana crna gotička slova u svojim logotipima i 'merchu' (proizvodima za fanove). Bendovi poput Bahemotha (poljski death metal bend) poznati su po takvim mračnim, dramatičnim tipografskim rješenjima koja su dio glazbene i vizualne kulture te scene.
U tim slučajevima publika i fanovi prepoznaju takve fontove kao dio umjetničkog izraza, estetike glazbene žanrovske pripadnosti ili ironijskog, karikiranog identiteta. Međutim, kontekst je ključan : kad se isti vizualni elementi koriste u javnom prostoru uz poruke mržnje, prijetnje ili povijesno opterećene simbole, njihovo čitanje i značenje znatno se mijenjaju i tada prestaju biti samo estetikom supkulture i počinju funkcionirati kao vizualni signali koji mogu izazvati nelagodu, strah ili osjećaj ugroze.
Na ovoj naljepnici stoji natpis "Vandali Viškova", pri čemu je 'Viškovo' ispisano gotičkim fontom Blackletter koji se često poistovjećuje s Frakturom, iako je ovdje riječ o jednoj od njegovih modernih varijanti.
U tom smislu, naziv su barem pošteno odabrali - jer kako drugačije nazvati praksu šaranja grafita bez ikakve dozvole i masovnog lijepljenja ekstremno desnih naljepnica po cijelom gradu, nego vandalizam . Ovdje se ne radi o umjetničkom izrazu, već o svjesnom devastiranju javnih i privatnih površina .
Ovdje također vidimo uporabu "neutralne", "povijesne zastave" Republike Hrvatske, kakva je bila u ponedjeljak 1990-ih i koja je u tom razdoblju bila prva službena državna zastava. Možda je i bolje da se ne koristi današnja službena zastava Republike Hrvatske jer takva uporaba ne predstavlja domoljublje, nego kompromitira značenje zastave i dovodi do toga da se državni simbol povezuje s ponašanjem, koje je protuzakonito i društveno neprihvatljivo. Tako da je dobro da se službeni simboli Republike Hrvatske uopće ne koriste u ovakvim kontekstima, jer ne predstavljaju niti državu niti njezine građane/ke, već ih izlažu nepotrebnoj sramoti.
Vratimo se brendovima i Fredu Perryju, odnosno lovorovom vijencu. Na sljedećoj naljepnici slovo unutar oblika štita koje podsjeća na "S" zapravo je stilizirano slovo H ('huligani'). Riječ je o već spomenutom fontu Fraktur koji je također dio njemačke tipografije, a osobito je popularan u istočnoj Europi.
Na ovoj naljepnici ponovno vidimo logotip Freda Perryje uklopljen kao vizualni dio poruke "Istra je naša", s čime se svi možemo složiti.
Da, Istra je naša (dio Republike Hrvatske), zahvaljujući partizanima, odnosno Narodno-oslobodilačkoj vojsci Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza Tita , uz snažno sudjelovanje istarskog antifašističkog pokreta i lokalnog stanovništva. Isto vrijedi i za tadašnju Rijeku , veliki dio Rijeke koji također nije bio dio kvislinške NDH.
Ovdje vidimo naljepnicu s godinom osnivanja navijačke skupine Torcida . Ta se godina u pravilu koristi kao oznaka teritorija Hajduka, odnosno Torcide. Istodobno je prikazan grb s prvim bijelim poljem, unutar kojeg se nalazi znak keltskog križa na način na koji je ustaška značajka dodana u Poglavnikovu zastavu. Cijeli je vizualno smješten na crnom podlogu i dodatno zaokružen lovorovim vijencem.
Na ovoj naljepnici vidimo kombinaciju logotipa brenda Fred Perry s natpisom Violent Disorder ('nasilni nered').
Izraz 'violent disorder' označava nasilne nerede , odnosno kolektivno nasilje i sukobe , najčešće povezane s uličnim obračunima i huliganskim scenama. U tom kontekstu, spoj lovorova vijenca i poruke 'Violent Disorder' jasno komuniciraju glorifikaciju nasilja, uličnog sukoba i ideologije koja se nasilje vidi kao legitiman oblik političkog i identitetskog izražavanja.
Lonsdale je u prošlosti također bio povezivan s neonacistima zbog kombinacije slova NSDA u sredini imena brenda (asocijacija na Hitlerovu Nacionalsocijalističku stranku NSDAP ), ali je kasnije pokrenuo velike antirasističke kampanje kako bi povratio reputaciju. Brend New Balance , iako isključivo sportski brend obuće, također se bio našao u sličnoj situaciji itd.
Na kraju dijela o modnim brendovima, važno je naglasiti da se modne tvrtke u pravilu javno, nedvosmisleno i strogo ograđuju od bilo kakvih ekstremističkih skupina, ideologija i njihovih simbolika. Upravo zbog takvih jasnih politika, teško je očekivati da će se bilo koje događanje, lokacija ili grad u kojem se tolerira ili normalizira ekstremistička simbolika povezati s njihovim brendovima, a još manje da će se takvom okruženju usmjeriti sponzorstva, donacije ili druge oblike suradnje. U takvim se situacijama brendovi javno ograđuju , a njihove reakcije prenose i međunarodni mediji , čime se neizbježno oblikuje i percepcija grada ili mjesta u kojem se pojavljuje takva simbolika. To može imati izravan i dugoročan utjecaj ne samo na ugled grada , već i na njegov turistički potencijal i međunarodnu reputaciju .
SS Runa
Ovdje imamo grafit „Kostrenska mladost“, što bi se doslovno moglo prevesti kao „kostrenska mladež“. Pojam 'mladih' sam po sebi nije sporan i može se odnositi na bilo koji oblik podmlatka, mladeži ili neformalnog okupljanja mladih, bez ikakvih ideoloških konotacija.
Tu vidimo i još jedan primjer prilagodbe internacionalne ekstremističke simbolike lokalnom kontekstu. Već poznati keltski križ ovdje je ugrađen u natpis, no dodatno je važno obratiti pozornost i na ostala slova, unutar kojih se možda može uočiti tzv. SS runa ( runski alfabet ).
Rune su drevna germanska pisma, korištena stoljećima prije modernog doba, no u 20. stoljeću ih preuzimaju Adolf Hitler i nacistički režim , dajući im novo, ideološko značenje. U nacističkoj ikonografiji rune su korištene kako bi se stvorio mit o "arijevskoj" prošlosti, snazi, ratu i čistoći , osobito kroz simbole SS-a i drugih nacističkih organizacija. Od staronjemačkih naroda Hitler je bio izrazito fasciniran Vikinzima koje je idealizirao kao snažne ratnike svijetle puti, plave kose i "čiste" krvi. Upravo iz tog razloga rune su i danas sastavni dio neonacističke ikonografije, često korištene kao zamjenski simboli koji nisu svima odmah prepoznatljivi, ali unutar tog kruga imaju jasno značenje. U ovom primjeru one funkcioniraju zajedno s keltskim križem, pokazujući kako se isti skup simbola stalno reciklira, kombinira i prilagođava, bilo da se pojavljuje na zidovima velikih gradova ili u lokalnim sredinama poput Kostrene.
Ističem da grafiti često nisu "čista" runa po runi, nego znaju biti i tipična ekstremistička hibridna konstrukcija: malo runa, malo slova, malo "šifriranja". Tako npr. u gornjem grafitu kod slova T možemo uočiti tzv. Leben-Rune ("runu života"). Temelji se na uspravnoj runi Algiz (ᛉ) , ali su joj nacisti u 20. stoljeću dali novo, ideološko značenje. U tom kontekstu simbolizirala je život, zdravlje i "vitalnost", shvaćene kroz rasnu ideologiju . Prilagođavanje oblika (razlamanje, pojednostavljivanje ili pretvaranje u slovo) nije pogreška, nego svjesna taktika: znak ostaje prepoznatljivima, dok se prema van može predstavljati kao "obično slovo" ili grafiterski stil. Takva upotreba runa ne služi pisanju, nego ideološkom signaliziranju.
Ova se runa pojavljuje i u obliku koji na prvi pogled podsjeća na neko slovo glagoljice . Međutim, takvo slovo ne postoji u glagoljskom alfabetskom pismu.
Slovo K ima pak obilježja Sig-rune. Sig-runa izvorno je njemački znak koji je označavao sunce, snagu i pobjedu. U 20. sv. preuzeo ju je nacistički režim, te je u tom kontekstu postao ključni simbol SS-a, najpoznatiji kroz znak dvostruke Sig-rune.
Slovo A bi mogla biti izokrenuta varijanta Odalove (Othala) rune . To je jasno vidljivo na prvoj slici, gdje se vidi zavrnuti donji dio znaka (ne mora biti zavrnuta isključivo prema unutra nego, ponavljam, može i varirati). Upravo taj detalj predstavlja ključnu razliku između tradicionalne Odalove rune i njezine neonacističke varijante.
Inače, simbol Odal-runa je SS-divizije "Prinz Eugen" koja je bila jedna od postrojbi Waffen-SS-a. Tijekom Drugog svjetskog rata djelovala je na području Balkana i sudjelovala u brojnim zločinima nad civilnim stanovništvom, uključujući masovno pokolje.
Važno je pritom naglasiti da navijačka skupina Armada od samih svojih početaka koristi različite stilizacije slova A (kao i drugih slova), uključujući i onu koja se može vizualno podsjećati na Odalovu runu. Same po sebi, takve stilizacije nisu dokaz ekstremističke simbolike . Međutim, kao i kod svih sličnih primjera, presuđen je kontekst u kojem se pojavljuje neki simbol.
U ovom konkretnom slučaju grafit na autobusnoj stanici pojavljuje se u prostoru u kojem se nalazi i keltski križ, te u kontekstu jedne ili dvije noći tijekom kojih je nastao veći broj grafita jasno mrzilačkog karaktera. Upravo ta kombinacija elemenata i okolnosti daje drugačije značenje nego kada se slični simboli pojavljuju u sasvim drugačijem okruženju.
Kada Armada izrađuje murale ili grafite u mirnom kontekstu, uz prethodno dobivene dozvole, i kada se oni pojavljuju uz uobičajene navijačke poruke i parole Rijeke, poput "Sami protiv svih", "Samo Rijeka", "Način života" i sličnih, tada se ne radi o simbolima mržnje, nego o standardnom navijačkom izrazu.
No vratimo se na rune. Sig-runa se često kombinira s Tyr-runom , koja je izvorno povezana s nordijskim bogom Týrom. Oblikom se sastoji od ravne okomite linije s naglašenim vrhom, zbog čega se često vizualno povezuje sa strijelom ili kopljem. U ekstremističkoj ikonografiji strijela također nije dekorativan element, nego znak s jasnom porukom kojeg su i nacisti nosili na uniformama.
Koristi se kao simbol borbe, napada i usmjerenog djelovanja, odnosno kao vizualna metafora za "udar", "akciju" ili "čišćenje ". Upravo zato se često pojavljuje u kombinaciji sa Sig-runom, čime se dodatno naglašava ideja snage, energije i agresivne volje.
Takva kombinacija signalizira spremnost na nasilje i pripadnost militantnoj ideologiji , ali je istovremeno dovoljno stilizirana da se prema van može prikazati kao apstraktni znak.
Nakon noći u kojoj se pojavio najveći broj grafita, osobito onih otvoreno mrzilačkih, po tlu su se pojavile i brojne samostalne strelice. Tko zna, možda dečki zaista ne znaju što su rune, nego su jednostavno bili toliko "velikodušni" da su smjerokazima pomogli radnicima komunalnog društva, kako bi se lakše snašli u saniranju štete koju su izazvali.
Inače, križ sa završecima u obliku strijela bio je simbol mađarske fašističke stranke Strelasti križevi (Nyilaskeresztes Párt) koja je došla na vlast 1944. godine u tadašnjoj okupiranoj Mađarskoj i bila vjerni izvršitelj Hitlerovih naredbi o ubijanju mađarskih zidova . U razmjerno kratkom razdoblju njihove vladavine, koje je trajalo svega nekoliko mjeseci, ubijeno je najmanje 100 tisuća Židova, kao i deset tisuća drugih civila. Razdoblje od listopada 1944. do ožujka 1945. smatra se jednim od najmračnijih i najnasilnijih poglavlja mađarske povijesti 20. stoljeća.
Taj simbol i njegove varijacije također koriste neonacisti.
Strijele usmjerene prema četiri strane svijeta simbolički su označavale napad u svim smjerovima, odnosno ideju totalne, sveobuhvatne borbe bez ograničenja prostora ili cilja. Takva ikonografija vizualno poručuje ekspanziju, agresiju i namjeru djelovanja "svugdje i protiv svih" , što se uklapa u temeljnu logiku fašističkih i nacističkih ideologija.
Već sam navela da rune potječu iz starih germanskih poganskih kultura, čija su plemena bila nekršćanska i imala vlastite mitološke i religijske sustave . U povijesnom kontekstu, upravo su se ta plemena sukobljavala s kršćanstvom, osobito u razdobljima njegova nasilnog širenja. Slično vrijedi i za naša, slavenska područja - stari Slaveni , uključujući i pretke današnjih Slovenaca, Hrvata i Srba itd., bili su pogani , s božanstvima poput Peruna , Velesa i drugih. Upravo zato u suvremenoj ekstremno desnoj ikonografiji nailazimo na očit paradoks: poganske rune kombiniraju se s kršćanskim simbolima , križevima, pa čak i crkvenim obilježjima poput zastave Vatikana. Takve se kontradikcije mogu vidjeti u analizama i predavanjima o simbolima mržnje, gdje se, primjerice, pojavljuju križevi spojeni s runama ili drugi hibridni simboli.
Riječ je o povijesno neutemeljenom i ideološkom konfuznom miješanju simbola, koji služi isključivo suvremenim ekstremističkim narativima, a ne stvarnom razumijevanju tradicije ili vjere.
Glagoljica
Kako ne bi ispalo da domaći, lokalni desni ekstremisti zanemaruju izvornu hrvatsku tradiciju, odnosno glagoljicu, ovdje prilažem i mural na kojem se oko štita sa šahovnicom s prvim bijelim poljem nalazi i stari hrvatski pozdrav iz 1940-ih "Za dom spremni" na glagoljskom pismu.
Ratna simbolika i estetika na silu
Kada smo već kod grbova i štitova, važno je primijetiti da upravo ti oblici često dominiraju u ekstremno desnoj ikonografiji. Štitovi, mačevi, militarizirani vizualci, "opasni" dečki u fantomkama s bakljama i bejzbol palicama... - sve su to motivi koji svjesno prizivaju ratnu i borbenu estetiku. Kako ističe Mirko Ilić, nogomet i navijanje često funkcioniraju kao simbolički produžetak rata koji se izgubio (poput onoga koji su izgubile NDH i sile Osovine ), pa se takva ikonografija prirodno seli na tribinu i u navijačku kulturu. U tom kontekstu pojavljuju se i poruke poput "Defend Croatia" ('Brani Hrvatsku') kao da Hrvatsku i dalje treba braniti, iako su takve poruke u vremenu mira ne samo anakrone, nego i duboko besmislene.
Međutim, takvi vizualni obrasci dobivaju dodatnu težinu u širem društvenom i političkom kontekstu. U trenutku kada se država sve snažnije militarizira , kada se povećava izdvajanje za naoružanje , ponovno uvodi obvezno služenje vojnog roka i kada se ratna retorika postupno normalizira u javnom prostoru, nije neosnovano postavljati pitanje priprema li se mlađe generacije na neku novu vrstu sukoba, makar simbolički, estetski i mentalno.
O tome je još 2003. pisao sociolog Srđan Vrcan u knjizi "Nogomet - politika - nasilje" u kojoj kroz analizu ratnih sukoba 1990-ih jasno pokazuje kako navijačke skupine nisu samo sportski fenomen, već društveni prostor u kojem se proizvode obrasci kolektivnog identiteta, discipliniranja, neprijateljstva i spremnosti na sukob. Povijesno gledano, upravo su navijačke skupine često bile mjesto iz kojeg su se regrutirali sudionici stvarnih ratova - mladići već navikli na logiku "mi i oni", na simboliku nasilja, hijerarhiju i bezuvjetnu lojalnost grupi.
U tom smislu, vizualci koji glorificiraju zamaskiranost, agresiju i prijetnju, ne mogu se promatrati kao bezazlena navijačka igra, nego kao dio šireg društvenog procesa u kojem se nasilje estetizira, a ratni imaginarij postupno normalizira.
Na crnoj naljepnici s desne strane vidimo i grb tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne . Riječ je o propalom političkom projektu koji se izravno zove u Thompsonovoj pjesmi "Lijepa li si" (u stihu "Herceg-Bosno, srce ponosno"). "Herceg-Bosna je svojevrsni ekvivalent SAO Krajine, u kojoj je postojao i zloglasni logor za Bošnjake. Osnovali su je HDZ i HDZ iz Bosne i Hercegovine 18. studenog 1991. godine, a 28. kolovoza 1993. proglasili su je republikom. Hrvatska je tijekom postojanja Herceg-Bosne, koja je potpuno ukinuta tek 1996., financirala i organizirala tu samozvanu republiku. Mate Boban bio je njen predsjednik od 1991. do 1994. godine, a njegov grob može se vidjeti i u nekoliko kadrova spotova pjesme Lijepa li si." (citat iz Indexovog teksta Plenković i Milanović pjevali Thompsonovu pjesmu: "Herceg-Bosno, srce ponosno" ). Stoga se ime pjesme i stih "Lijepa li si" najvjerojatnije ne odnosi na Republiku Hrvatsku u njezinim današnjim, međunarodno priznatim granicama, već na zamišljenu cjelinu kojoj je pridružena i Herceg-Bosna. Vizualni i simbolički kontekst glazbenog spota svakako upućuje na politički i teritorijalno prošireni imaginarij Hrvatske.
Uz grbove, na naljepnici vidimo i stihove Thompsonove pjesme Duh ratnika . Na društvenim mrežama moguće je pronaći osobe koje izrađuju i distribuiraju naljepnice sa stihovima njegovih pjesama, pa je pritom važno naglasiti da takve naljepnice ne moraju nužno potjecati od konkretnih navijačkih skupina. Ipak, poznato je da između Thompsonovog repertoara i desno-ekstremnih krugova postoje brojne dodirne točke, uključujući i narativ koji se oslanjaju na poraze iz 1945. godine i njihovu mitologizaciju.
U kontekstu svega što se posljednjih mjeseci događa, teško je pronaći smisao u takvim porukama ("Sve bih dao da je vidim / Ponosnu i lijepu k'o u snovima"). S jedne strane svjedočimo masovnom vandaliziranju javnih i privatnih površina , prijetnjama i uvredama na fasadama i društvenim mrežama te normalizaciji nasilnog jezika , dok se s druge strane zaziva ljubav prema domovini i poručuje "sve bih dao da je vidim ponosnu i lijepu". No ostaje otvoreno pitanje: kako zemlja može biti lijepa ako dio njezinih građana uporno zaziva najmračnije dijelove prošlosti, više pokliče mržnje, prijeti svima koji misle drugačije i sustavno isključuje one koji se ne uklapaju u njihov uski ideološki okvir? Kako može biti lijepa ako je sami vandaliziramo, zastrašujemo "druge" i pretvaramo javni prostor u mjesto prijetnje, a ne zajedničkog života?
Autor: Renata Kolombo
Publish 19.1.2026.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi vlastiti i ne odražavaju nužno urednički stav redakcije InfoMedia
Komentari