Grafiti, simboli i kontekst (prvi dio)
- Tom Ry
- 16. sij
- 13 min čitanja
Updated: 19. sij
TomRy
Renata Kolombo: zašto "ništa ne znači" često znači jako puno
Nakon što je u Novom listu objavljen moj tekst o tome kako su desno ekstremistički simboli preplavili javni prostor u Kostreni, reakcije nisu izostale. U tom sam tekstu navela kako sam fotografije grafita prvotno objavila u jednoj lokalnoj Facebook grupi, gdje su se reakcije vrlo brzo podijelile: dio ljudi je otvoreno davao podršku počiniteljima, dok se dio pravio da ne razumije o čemu je riječ pa ni što, primjerice, keltski križ znači u kontekstu navijačkih grafita i ulične simbolike. Istovremeno, velik broj ljudi jasno se sa mnom složio da je ovakvo širenje simbola mržnje prevršilo svaku mjeru.
Međutim, upravo se tu moram ispraviti, a potom i ispričati. U tu podjelu nisam uključila četvrtu, vrlo važnu skupinu ljudi - one koji doista ne znaju čitati te simbole, a kamoli ih tumačiti. Nakon brojnih poruka koje sam dobila, postalo mi je jasno da se mnogi grafiti vide svakodnevno, ali nemaju nikakvo predznanje o značenju kratica, brojeva i znakova koji se na njima pojavljuju. U tom smislu sasvim je legitimno pitanje: Otkud bi moja nona trebala znati što točno znači keltski križ u suvremenoj ekstremističkoj simbolici ili točnije, simbolici skinheadsa?
Sasvim mi je jasno da se ljudi prije svega bave svojim poslovima i vlastitim životima te da nije svima zanimljiva niti bliska semiotika koja je važan dio svake društveno-humanističke studije. Najjednostavnije rečeno, semiotika je znanost/opća teorija o znakovima i njihovim značenjima. Drugim riječima, semiotika se bavi time kako znakovi, simboli, riječi i slike prenose poruke u društvu, bilo da je riječ o književnosti i načinu na koji se čitaju tekstovi, o reklamama i vizualima koji nam svakodnevno prodaju ideje i proizvode, o političkim sloganima i simbolima, o navijačkoj ikonografiji na tribinama ili, kao u ovom slučaju, o simbolima ispisanima po javnom prostoru.
Moje zanimanje za simbole mržnje i ikonografiju skinheadsa se javilo prije nekih petnaestak godina zahvaljujući svjetski poznatom dizajneru i ilustratoru Mirku Iliću koji je prije više od petnaest godina pokrenuo niz izuzetno vrijednih predavanja posvećenih dešifriranju simbola mržnje. Ta su se predavanja održavala u različitim gradovima i državama, a jedno od njih, pod nazivom Simboli mržnje , možete još uvijek pogledati na youtube kanalu Festivala tolerancije (topla preporuka!). U tom se predavanju uglavnom zadržao na tri do četiri najraširenija i najprepoznatljivija simbola, no već i takav ograničen izbor dovoljan je poticaj da se počne kritički promišljati o onome što svakodnevno vidimo u javnom prostoru.
Da budem potpuno iskren, za mnoge simbole i grafite često i sama moram tražiti dodatna tumačenja, dok za mnoge od njih danas ne mogu sa sigurnošću reći što točno znače. Uostalom, poanta mnogih grafita upravo i jest u tome da su teško čitljivi - da se ne mogu lako iščitati, a još teže odmah protumačiti. To vrijedi za velik broj grafita koji nemaju nikakve veze s ekstremizmom, iza kojih često stoje vrhunski grafiteri i umjetnici, s jasnim estetskim, konceptualnim ili autorskim razlozima za takav izraz, za razliku od onoga što se posljednjih dana pojavljuje diljem cijele Hrvatske.
Ono što želim reći je da je sasvim u redu nešto ne znati. Svi smo ovdje da učimo i svi svakodnevno nailazimo na nešto novo. Problem nije neznanje. Problem je svjesno podržavati. Problem je znati, a praviti se da ne znamo. Problem je okretati glavu i tvrditi da "to ništa ne znači". Problem je praviti se da ne vidimo ono što nam je pred očima. I, na kraju, problem je ne htjeti naučiti , čak ni onda kada su činjenice dostupne, objašnjene i lako provjerljive.
Upravo zato ovaj tekst nije prozivanje, nego pokušaj objašnjenja kako bismo barem znali što gledamo na zidovima vlastitog mjesta i zašto to nije nimalo bezazleno.
Skinhead pokret
Da bismo objasnili tko su uopće skinheadsi (skraćeno 'skinsi') i kako su se formirali, moramo se vratiti nekoliko desetljeća unazad. Skinhead pokret izvorno je nastao u Britaniji 1960-ih kao radnička supkultura snažno povezana s jamajkanskim doseljenicima i njihovom glazbom i kulturom. Međutim, tijekom 1970-ih taj se pokret u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama postupno radikalizirao. Krajnje desna stranka Nacionalni front i neonacistički Britanski pokret iskoristili su nezadovoljstvo dijela mladih te su dio skinhead scene preoblikovali u neofašističku, rasističku te izrazito militantnu i opasnu organizaciju. Upravo se iz tog konteksta danas preuzimaju i koriste brojni simboli, znakovi i kodovi koje susrećemo u navijačkoj ikonografiji, na zidovima, odjeći, naljepnicama i tetovažama.
Ističem da se skinhead pokret pritom nije jednostavno "razvio" u jednom smjeru, već se duboko podijelio tj. došlo je do svojevrsne ideološke šizme unutar same scene. S jedne strane ostali su izvorni skinheadsi i punk-skin pokreti povezani s antirasističkim, lijevim i naprednjačkim idejama , uključujući anarhizam i antifašizam . S druge strane, poput zloćudne mutacije, formirala se struja tzv. naci-skinheadsa koja je nasilno prisvojila estetiku i simbole pokreta te ih je ispunila rasističkim i neonacističkim sadržajem.
Ikonografija naciskinheadsa je s njima povezana ekstremno desničarska skupina može se okvirno podijeliti u nekoliko kategorija.
Prvu čine otvoreno fašistički i nacistički simboli koje većina ljudi lako prepoznaje. Budući da su takvi znakovi u velikom dijelu svijeta zakonom zabranjeni ili društveno neprihvatljivi, oni se sve riječi pojavljuju u izvornom obliku (mnogi koji proučavaju simbole mržnje reći će vam: Današnji nacisti ne nose svastiku.) Umjesto toga, koriste se različite varijacije i zamjene kojima se poruka prikriva, ali ostaje razumljiva onima koje je željelo prepoznati.
Drugu skupinu čine akronimi/pokrate i slova , a treći brojevi i numerički kodovi , koji naizgled djeluju bezazleno, ali unutar tog kruga imaju vrlo konkretno značenje. Upravo ta kombinacija prikrivanja i prepoznavanja čini ovu simboliku posebno problematičnom u javnom prostoru.
Pojedine stilizacije/oblici slova, znakovi ili brojevi mogu se pojavljivati iu grafitima koji nemaju nikakve veze s mržnjom ili ekstremizmom, što samo po sebi nije sporno. Simbol sam po sebi ne mora uvijek automatski biti ekstremistički, već to postaje u kombinaciji s drugim elementima, poput poznatih numeričkih kodova, prateće ikonografije (svastike, križevi, rune, lubanje...) i parola mržnje ("ubi Srbina" i sl.), dakle bitan je kontekst u kojem se nešto pojavljuje.
U praksi se često radi o tzv. plausible deniability taktici, odnosno namjernom korištenju znakova koji se mogu braniti tvrdnjom da "ništa ne znače", da ih "tako crtaju mnogi grafiteri" i sl., iako je poruka jasna onima koji ju odašilju, a često i onima kojima je namijenjena.
Važno je naglasiti da je simbolika desnog ekstremizma iznimno opširna i razgranata te da je nemoguće obuhvatiti sve njezine varijante. Stoga ću se u nastavku fokusirati prvenstveno na simbole, znakove i numeričke kodove zabilježene u Kostreni, ali i na one prisutne u Rijeci i njezinoj okolici, uključujući grafite i naljepnice evidentirane na riječkim ulicama (na stupovima javne rasvjete, autobusnim stanicama, prozorima, klupama i drugim elementima urbanog prostora). Pritom sam simboliku poredala od one svima razumljive do one koju je teže dešifrirati. Ovdje napominjem da se kod svakog pojma ili dijela teksta označenog crvenom bojom nalazi poveznica na izvor koji određeni pojam ili temu obrađuje šire i detaljnije.
Svastika ili kukasti križ
Vjerujem da je svima dobro poznato o kakvom je simbolu riječ. Zanimljivo je pritom spomenuti da svastika/kukasti križ izvorno nema veze s nacizmom - riječ je o drevnom simbolu koji se tisućama godina koristio u Aziji kao znak sreće, blagostanja i mira. Međutim, taj je simbol u Europi u 20. stoljeću preuzeo Adolf Hitler, trajno promijenivši značenje i pretvorivši ga u jedan od naj prepoznatljivijih simbola nacizma, mržnje i masovnih zločina. Zato danas u europskom kontekstu svastika nema nikakvo "neutralno" značenje, nego predstavlja otvorenu fašističku poruku.
Ušato "U" s križem
"U" s križem simbol je hrvatskih ekstremnih desničara koji veličaju ustaštvo i Nezavisnu Državu Hrvatsku . Taj su znak koristili mnogi tzv. križari - ustaše koje su nakon rata ostale u gerilskom djelovanju u Jugoslaviji, zadržavajući slovo U na kapama i oznakama, uz dodavanje križa. Danas je taj simbol prepoznat kao znak ekstremne desnice koji otvoreno veliča ustaštvo i Nezavisnu Državu Hrvatsku, bez ikakvog "neutralnog" ili vjerskog značenja.
Osim simbolom križa i imenom, križari su se predstavljali i pozdravima od kojih su najčešći bili "Za Hrvatsku i Krista - protiv komunista!" , "Za Krista - protiv komunista" i "Slava Kristu - smrt komunistu". Upravo tu prvu parolu danas pronalazimo i u javnom prostoru - ispisanu po zidovima, ali i kao natpis na naljepnicama koje se pojavljuju diljem Rijeke i njezine okolice.
Iako se danas mnogi ekstremisti pozivaju na razne pseudopovjesničare pa relativiziraju ili otvoreno negiraju zločine i genocid počinjen nad Srbima u NDH, upravo ovakve parole uz ustašku simboliku pokazuju da se jako dobro zna što je bilo. U praksi se ovakvi natpisi gotovo redovito pojavljuju uz ustašku ikonografiju, što jasno govori o tome kakvu poruku nose i kakav se povijesni kontekst njima želi prizvati.
Ovdje se pojavljuje i poruka "ubi tovara", dobro poznata navijačka uvreda upućena navijačima Hajduka i Torcidi. Drugim riječima, ako se već zaziva mržnja prema "drugima", zašto stati na tome - može se vrlo lako prijeći i na mržnju prema "našima".
Korištenje riječi "tovar" kao uvrede je dalmatofobno. Pravi tovari stoljećima doslovno su spasili Dalmaciju jer su nosili "teret života" u teškim uvjetima, omogućili opstanak ljudi i zajednica koje su bile neizostavan dio dalmatinske svakodnevice. Tovar je simbol žilavosti, izdržljivosti i neuništivosti Dalmacije i života u njoj. Riječ je o odanoj, strpljivoj i požrtvovnoj životinji koja je u poljoprivredi služila kao tegleća snaga: naši su seljaci uz pomoć tovara u polja odnosili oruđe, a kući dovozili ljetinu.
Upravo zato je osobito porazno što se u navijačkom rječniku taj simbol ponosa pretvara u uvredu , odnosno retoričko sredstvo dehumanizacije kao uvod u nasilje. Tovar, koji zbog dugogodišnjeg nemara države gotovo nestaje i svodi se čak i na puku prehrambenu resursnu kategoriju, u navijačkom i javnom govoru postaje sredstvo ponižavanja . Parolom "ubi tovara" ne širi se tek uvreda prema dalmatinskim navijačima, nego i mržnja prema njima, odnosno prema ljudima, regiji i identitetu koji taj simbol predstavlja.
Za dom spremni/ZDS
Pokrata ZDS odnosi se na službeni pozdrav ustaškog režima "Za dom spremni" te je po svojoj funkciji i značenju ekvivalent nacističkom pozdravu "Heil Hitler"/"Sieg Heil" . Važno je naglasiti da se taj poklič ne pojavljuje ni u jednom povijesnom izvoru prije ustaškog pokreta, niti ima ikakvo starije, "tradicionalno" ili neutralno značenje jer je njegov autor sam Ante Pavelić , kvislinški poglavnik NDH. Njegova uporaba danas stoga predstavlja izravno pozivanje na ustašku ideologiju, a ne izraz domoljublja ili povijesne baštine.
Iz sljedećeg grafita jasno je da dio mladih ne samo da dobro zna što se događalo u NDH, nego i da je nepoznat s konkretnim osobama tog režima. Riječ je, primjerice, o poznavanju lika i djelovanju notornog ustaškog kapelana Miroslava Filipovića , poznatog i kao "fra Sotona" . Da biste razumjeli zašto je Filipović dobio upravo taj nadimak, dovoljno je pročitati barem dio sljedećeg članka: Fra Sotona i najgori ustaški koljači (ne preporučuje se čitati prije spavanja).
Jasno mi je da kada govorimo o ovom pozivu, nije moguće zaobići temu vojne postrojbe HOS ( Hrvatskih obrambenih snaga ), u čijem se amblemu taj pozdrav izravno nalazi. Kako tekst ne bi bio nepotrebno dug, svatko koga detaljnije zanima HOS može se o nastanku i djelovanju te postrojbe informirati kroz opsežan i dobro dokumentiran tekst na Wikipediji , kao što se može informirati i njegovim osnivačima, Dobroslavu Paragi i Anti Paradžiku . Također su dostupni brojni intervjui, izjave i javni nastupi njegovih načelnika , generala i zapovjednika , uključujući i brojne audiovizualne izvore . Upravo su osnivači i vrh HOS-a bili ključni u idejnom i simboličkom oblikovanju te postrojbe, zbog čega se odgovornost za njezin ideološki karakter ne može prebacivati na pojedine pripadnike na terenu, od kojih su mnogi u rat ušli bez političkih ili ekstremističkih motiva.
Kada već govorimo o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njezinoj simbolici, ovdje se zadržavam i na naljepnici zastave koju sam uočila u autobusu Autotroleje i koja je, nakon objave moje reakcije, odmah uklonjena (ako se i dalje može vidjeti po ulicama, prvenstveno Pećina).
Hrvatski grb s prvim bijelim poljem često se pojavljuje u javnom prostoru i redovito se nastoji relativizirati njegov kontekst. Čut ćete tvrdnju da je riječ o "starom hrvatskom grbu", da se prvo bijelo polje nalazi i na crkvi svetog Marka ili da se pak radi o povijesnoj hrvatskoj zastavi s grbom bez krune kakvu su prije nekoliko godina javno isticali Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih (stranka Neovisni za Hrvatsku).
Pritom se navodi da je upravo takva zastava bila u primjeni u prvim mjesecima Republike Hrvatske, od srpnja do prosinca 1990. godine. Upravo se na tim argumentima pokušava izbjeći odgovornost i zamagliti stvarni kontekst. Međutim, u ovom konkretnom slučaju ne radi se o "neutralnoj" ili "povijesnoj varijanti hrvatskog grba", već o ustaškoj zastavi NDH, što je jasno prepoznatljivo po dodatnoj specifičnoj simbolici u gornjem lijevom kutu, elementu koji, kako je i sam Hasanbegović više puta isticao, nedvojbeno označava simboliku ustaškog režima. To je ustaška značka koja se sastoji od slova U unutar troplete vitice.
U središtu značajke nalazi se stilizirano slovo A, no taj dodatni element ne negira niti poništava cjelokupnu podlogu simbola. Riječ je o nedvojbeno prepoznatljivoj zastavi Nezavisne Države Hrvatske. Ustaška zastava zabranjena je zakonom RH. Takva zastava istaknuta je na utakmici Hrvatske i Latvije 2023. godine koja se u sklopu kvalifikacija za Euro igrala upravo na Rujevici u Rijeci. Tamo su je donijela i raširila trojica gledatelja . Oni su identificirani i osuđeni, a tom prilikom je kažnjen i Hrvatski nogometni savez.
Ovdje opet vidimo malo izmijenjenu tropletu viticu kombiniranu sa stiliziranim slovom A i postavljenu na naljepnicu. Takva kombinacija upućuje na svjesno korištenje povijesne ustaške ikonografije u suvremenom kontekstu ulične propagande.
Nije naodmet spomenuti i da je jedan od službenih simbola NDH bio i tzv. Poglavnikova zastava s ustaškim znakom u prvom polju i obrubom u bojama hrvatske trobojnice. Ta se zastava isticala u Poglavnikovu uredu i na njegovom stanju ako je on bio tamo i nosila uz njega prigodom svih svečanih događaja.
Ne ulazeći u namjere autora, teško je zanijekati da između ovakvih naljepnica i Poglavnikove zastave postoji određena vizualna i kompozicijska sličnost, osobito u rasporedu elemenata i naglašavanju prvog bijelog polja stiliziranim slovom A.
Keltski križ
Keltski križ, vjerojatno najpopularniji simbol među europskim neonacistima , izvorno potječe iz keltske i ranokršćanske tradicije Irske i Britanskog otočja , gdje se pojavljuje u srednjem vijeku, ponajprije na kamenim križevima i nadgrobnim spomenicima. Riječ je o križu s kružnicom koja je u tom povijesnom kontekstu imala religijsko i simboličko značenje, bez ikakve veze s rasnim ili političkim ideologijama. Ekstremna desnica ga je svjesno preuzela i reinterpretirala nakon Drugog svjetskog rata .
Razlog je jednostavan: za razliku od svastike, keltski križ nije izravno zabranjen, izgleda "neutralno" i lako se može braniti neznanjem ili lažnim pozivanjem na tradiciju. Upravo zato su ga neonacističke skupine prihvatile kao zamjenski simbol bijele supremacije, identiteta i rasne ideologije - znak koji je razumljiv unutar tog kruga, ali često neprepoznat široj javnosti. U tom kontekstu keltski križ nema vjersko ili kulturno značenje, nego funkcionira isključivo kao kodirana poruka ekstremne desnice.
Ovdje ga možemo vidjeti i uz broj 1987, što je godina osnivanja navijačke skupine Armade . Taj se broj u tom smislu odnosi na lokalni kontekst i identitet skupine. No kako sam već navela, keltski križ sam po sebi nije lokalni ni navijački simbol, nego internacionalni simbol mržnje . Upravo zato ga možemo pronaći kod praktične većine navijačkih skupina (među tzv. huliganima i ultrašima ) diljem Balkana, neovisno o klupskim bojama, gradovima ili državama (guglajte Balkan Hooligans, Ultras Balkan i sl.) U tom je kontekstu posebno zanimljivo kako se isti simbol bez ikakvih problema "seli" iz jedne navijačke scene u drugu, što dodatno potvrđuje da ovdje nije riječ o sportskom rivalstvu, nego o preuzetoj, transnacionalnoj ekstremističkoj simbolici.
Ovdje vidimo kako se keltski križ na naljepnici kombinira s oblikom amblema NK Rijeke, čime se taj simbol pokušava prilagoditi lokalnom kontekstu i navijačkoj ikonografiji. Budući da je Keltski križ međunarodno prepoznat rasistički simbol mržnje, zaista je teško shvatiti kako se takvim simbolom može iskazivati pripadnost i poštovanje prema multietničkoj sredini kakva je Rijeka, kao i prema klubu koji, poput većine sportskih kolektiva, okuplja igrače različitih nacionalnosti, vjere i boje kože.
Ovdje možemo vidjeti kako neka druga navijačka skupina upućuje poruke mržnje i to uz keltski križ kojeg i navijači Armade koriste.
Kao što vidite, ekstremisti imaju "talenta" i za poeziju i rime.
Poruka "dobrodošlice" na Korzu:
"Hrabri" zamaskirani dečki s palicama u Splitu:
Izdvajam slike (screenshoote) još nekih ekstremističkih navijačkih skupina:
Na ovoj slici vidimo dio navijača Marsonija iz Slavonskog Broda koji se nazivaju Legija. Uz keltski križ, istodobno je vidljiv i istaknuti naziv Crna legija , što je povijesno ime ustaške vojne postrojbe iz Drugog svjetskog rata.
Ovo su vandalizirani spomenici partizanima gdje se keltski križ pojavljuje uz svoje ekvivalente - svastiku i ustaško "U" s križem .
Na fotografiji srpskih navijačkih ekstremista također možete vidjeti keltski križ u društvu zastave Nedićeve Srbije (različite stilizirane varijante orla vrlo se često pojavljuju u ikonografiji svih desnih ekstremista).
Milan Nedić bio je predsjednik kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-1944.), uspostavljen pod nadzorom nacističke Njemačke. Njegov režim aktivno je surađivao s okupatorom, provodio protužidovske i represivne mjere te sudjelovao u prognonama i zločinima nad civilnim stanovništvom. Međunarodne institucije keltski križ jasno prepoznaju kao simbol rasizma i mržnje, zbog čega su sportske organizacije poput UEFA-e već kažnjavale klubove zbog njegova isticanja na tribinama, među ostalima i NK Rijeka , Dinamo Zagreb i Hajduk Split .
Mnogima će biti zanimljivo i to da desni ekstremisti često usvajaju određene modne brendove , pa se međusobno prepoznaju preko različitih marki i detalja odjeće. Posebno je, upravo zbog vizualne sličnosti loga s oblikom keltskog križa, među desnim ekstremistima popularan talijanski brend Stone Island .
Dodatnu simboličku težinu daje činjenica da se logo Stone Islanda često nosi istaknut na rukavu , što podsjeća na način na koji su nacističke i fašističke formacije nosile svoja obilježja. Upravo takvi vizualni detalji omogućuju prepoznavanje unutar ekstremističkih krugova, dok šira javnost ostaje neupadljiva.
Na ovoj se slici vidi kako je logo Stone Islanda ugrađen u mural, no za razliku od nekih drugih navijačkih scena, ovdje se ipak nije išlo do razine doslovnog kopiranja.
To se, primjerice, ne može reći za Firmu , navijača nogometnog kluba Vojvodina Novi SAD, koji su, prema Ilićevim riječima, na svojim transparentima (dolje lijevo) čak nacrtali i karakteristične rupice za gumbe, kakve se nalaze na rukavu Stone Island skafandera kako bi se logo mogao stavljati i skidati, valjda da izgleda kao "autentičnije". Taj potez više nalikuje karikaturi brenda nego bilo kakvoj kreativnoj ili simboličkoj poruci i zapravo najbolje pokazuje kako mjere pojedine skupine fetišiziraju ekstremističku i brend-ikonografiju.
Sama tvrtka nema nikakve veze s ekstremizmom niti je svoje proizvode stvarala za takve skupine. Modne marke ne biraju tko će ih nositi, ali kada ekstremističke skupine počnu koristiti određene komade kao identitetske simbole, brendovi se suočavaju s izazovom kako zaštititi svoju reputaciju. Tako je Fred Perry 2020. povukao popularnu polo majicu s tržišta u SAD-u nakon što su ga uvrstili u neofašističko militantnu skupinu Proud Boys . Inače, Britanac Fred Perry bio je jedan od najtalentiranijih tenisača u povijesti, između ostalog, i trostruki pobjednik Wimbledona, a kada je početkom 1950-ih pokrenuo vlastiti brend sportske odjeće, kao logo je odabrao lovorov vijenac .
Lovorov vijenac je antički simbol pobjede, časti i trijumfa, kroz povijest korišten u rimskom carstvu, a kasnije preuzet u autoritarnoj i fašističkoj ikonografiji. Naime, fašistički režimi (uključujući nacistički) često su se pozivali na Rim, imperij, snagu, pobjedu, pa su koristili vijence, orlove, štitove i monumentalne forme. Dakle: lovorov vijenac nije nacistički simbol po sebi (koristi se u sportu, na sveučilištima, u državnim grbovima, u umjetnosti i arhitekturi itd.), ali je simbol koji fašizam rado prisvaja .
Militantnim neonacističkim i desno ekstremnim skupinama osobito se prikazuje crna majica Fred Perryjeva s kontrastnim žutim ili zlatnim logom jer takva kombinacija boja i simbolike u njihovoj interpretaciji priziva ideje smrti, nasilja, prijetnje, straha, autoriteta, snage, discipline i trijumfa , ali bez otvoreno fašističkih, zabranjenih simbola.
Upravo zato lovorov vijenac u ovom slučaju treba čitati u kontekstu : isti simbol koji u sportu označava uspjeh i izvrsnost, u određenom društvenom i političkom okruženju može biti instrumentaliziran kao dio vizualnog jezika ekstremne desnice .
Autor: Renata Kolombo
Publish 16.1.2026.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi vlastiti i ne odražavaju nužno urednički stav redakcije InfoMedia
Komentari