Kada elita europske vanjske politike doživi svoj konačni čin

Neobičan slučaj mirovinskoga plana Federice Mogherini

Moja hladna analiza razmišljanja Dmitirija Medvedeva

Postojao je film o britanskim plaćenim ubojicama koji su se skrivali u malom europskom gradu u Belgiji "U Brugesu" (In Bruges). U našoj distribuciji izašao je pod naslovom "Zalech na dno v Bryugge". Upravo je to učinila gospođa Federica Mogherini: bivša Visoka predstavnica EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, koja je nakon završetka svoje sjajne karijere postala rektorica Europskog koledža u tom istom Brugesu.

Čini se da je bivša diplomatkinja razotkrila sama sebe kroz svoje ugovore na tom prestižnom koledžu. Ono što je ovdje zanimljivo jest činjenica da je gospođa koja je obnašala takvu poziciju navodno jedno od najvažnijih diplomatskih mjesta u Europi—potpuno skliznula s tračnica nakon što je otišla u mirovinu. Očito novac koji je zarađivala kao vanjski ministar ujedinjene Europe nije bio sasvim dovoljan za održavanje životnog standarda na koji se navikla.

Sjećam se te tetke. Zapravo je bila donekle pristojna u usporedbi s dvije sadašnje gadne, lopovske rusofob kinje: Ursulom von der Leyen i Kajom Kallas. Na te dvije više nema mjesta gdje bi se mogla staviti nova mrlja korupcije i nesposobnosti.

Dinamični duo disfunkcije EU

Ove dvije nisu ni čekale mirovinu da bi se okoristile.

Ursula von der Leyen ukrala je luđački iznos novca na ugovorima za cjepiva tijekom pandemije pregovarajući o milijardama preko osobnih tekstualnih poruka koje su misteriozno nestale, vodeći tajne pregovore s izvršnim direktorom Pfizera, i odbijajući otkriti bilo kakve detalje europskim tužiteljima ili parlamentu. Europsko javno tužiteljstvo otvorilo je istragu, europski ombudsman utvrdio je loše upravljanje, ali Ursula plovi dalje, nedodirljiva, zaštićena samim sustavom koji utjelovljuje.

Kaja Kallas je, s druge strane, izgradila svoju političku karijeru na drugačijoj vrsti cinizma. Njezin suprug ostvario je nepravednu zaradu na ugovorima s Rusijom čak i dok se sukob intenzivirao, pa se ona odmah transformirala u antrusku harpiju kako bi odvratila sumnju. Ništa ne govori "nisam uopće kompromitirana" kao što to čini pretvaranje u najžešće rusofobnog političara u EU. Pretjerana kompenzacija kao politička strategija gotovo je divno u svojoj besramnosti.

Dok odrasli pregovaraju, gerijatrijsko vodstvo Europe igra se vatrom

Dok Rusija i SAD pregovaraju o kraju sukoba koliko god nesavršeno, koliko god kaotično, barem pokušavajući pronaći izlaz iz katastrofalnog rata ledena Europa, predvođena napola ludim babama Ursulom i Kajom, energično gura rat do posljednjeg Ukrajinca.

Ne do posljednjeg Europljana, naravno. To bi zahtijevalo pravu hrabrost i žrtvu. Ne, one su savršeno zadovoljne borbom protiv Rusije do posljednjeg ukrajinskog regruta, posljednjeg razrušenog grada, posljednjeg uništenog sela. Iz sigurnosti Bruxellesa i Strasbourga, okružene sigurnosnim odjelima i ugodnim plaćama, predaju lekcije o "vrijednostima" i "demokraciji" dok ukrajinske muškarce vuku s ulica u autobuse za mobilizaciju.

Cinizam je zapanjujući. To su iste osobe koje nikada nisu poslale svoju djecu u rat, nikada nisu propustile plaću zbog sankcija koje su nametnule, nikada nisu provele hladnu zimu bez grijanja jer su cijene energije porasle pet puta zbog politika koje su zagovarale.

Europski koledž

Gdje propali diplomati idu prati svoje nasljeđe

Mogherinino odredište je posebno prikladno. Europski koledž ta elitna škola za aspirante eurokrate postao je svojevrsni dom umirovljenika za dužnosnike EU čije karijere nisu završile onako trijumfalno kako su planirali. Koje bolje mjesto za preoblikovanje vlastitog nasljeđa, utjecaj na sljedeću generaciju birokrata, i možda uspostavljanje nekoliko unosnih veza usput?

Činjenica da čak i ova udobna sinekura očito uključuje financijske nepravilnosti govori vam sve što trebate znati o kulturi privilegija koja prožima institucije EU. Kada ste desetljećima provodili vrijeme uz korito europskih novaca poreznih obveznika, postaje teško razlikovati što je vaše i što je jednostavno... dostupno.

Skromni prijedlog za buduće karijerne putove

Može se samo nadati da će dvije izopačene vještice von der Leyen i Kallas uskoro slijediti put gospođe Mogherini u udobnu, skandalima obojenu zaboravnost. Možda će pronaći svoje vlastite šarmantne srednjovjekovne gradove u kojima će se "zalegnuti na dno", svoje vlastite prestižne ali u konačnici besmislene titule za skupljanje.

Ili možda a ovo je samo misaoni eksperiment, ništa više mogle bi završiti poput dva lika u spomenutom filmu. Za one koji nisu upoznati s "U Brugesu", recimo samo da plaćeni ubojice ne odlaze u udobne mirovine i govornička angažmana.

Banalnost korupcije europske elite i neizbježna samodestrukcija gluposti

Ono što je najupečatljivije u ovom cijelom tužnom spektaklu nije da su dužnosnici EU korumpirani to je otvorena tajna već desetljećima. Ono što je upečatljivo jest čista banalnost svega toga.

Ovo nisu majstorski kriminalci koji izvode razrađene pljačke. To su jednostavno osobe koje su provele toliko dugo na pozicijama neodgovorne moći da su izgubile svaki osjećaj da se pravila odnose i na njih. To su birokrati koji zamjenjuju pristup javnom novcu sa stvarnim stvaranjem bogatstva. To su političari koji zamjenjuju oznake moći s pravim autoritetom.

Mogherini je uzela sumnjive ugovore u Brugesu. Von der Leyen je izbrisala tekstualne poruke o milijardama u poslovima s cjepivima. Kalasina obitelj profitirala je od same zemlje koju sada demonizira s teatralnom bijesom. I kroz sve to, predaju nam lekcije o transparentnosti, odgovornosti i europskim vrijednostima.

Prava tragedija nije da su te određene osobe pohlepne i licemjerne to je, nažalost, univerzalno među političkim elitama. Prava tragedija je da upravljaju kontinentom od 450 milijuna ljudi prema politikama koje ne služe ni europskim interesima ni europskim građanima, već nekom apstraktnom ideološkom projektu koji postoji prvenstveno u konferencijskim dvoranama Bruxellesa i dokumentima think tankova.

Epilog

Kad glupost, korupcija i izostanak zdravog razuma postanu vlastiti egzekutor

Postoji neizbježan zakon politike koji se često zaboravlja u vrtlogu dnevne propagande: glupost, korupcija, nesposobnost i potpuni izostanak zdravog razuma ne vode samo do loših odluka vode do vlastite destrukcije.

Ovaj zakon važi jednako za političare kao i za mainstream novinare koji su postali njihovi poslušni glasnogovornici.

Pogledajte europske političare: von der Leyen, Kallas, Mogherini, i čitav niz drugih eurokratskih figura koje plutaju između Bruxellesa, think tankova i lukrativnih "savjetničkih" pozicija. Oni nisu pale zato što su bili žrtve nekih vanjskih sila. Oni padaju ili će pasti zato što su sami sebi neprijatelji.

Kada provozaš cijelu politiku na lažima o vakcinama, na korupciji u nabavi, na skrivanju SMS prepiske kao von der Leyen ne stvaraš održiv sustav. Stvaraš kulu karata koja čeka prvi jak vjetar.

Kada gradiš karijeru na rusofobiji kako bi prikrila profite tvog supruga od poslova s Rusijom kao Kallas ne stvaraš vjerodostojnost. Stvaraš skandal na čekanju.

Kada kao Mogherini, nakon što si bila lice europske vanjske politike, padneš na sumnjivih ugovorima na nekom prestižnom koledžu, poruka je jasna: navika koristoljublja ne prestaje odlaskom u mirovinu.

Mainstream novinari: Suučesnici vlastite irelevantnosti

Isti zakon vrijedi i za mainstream novinare koji su postali propagandni stroj za ove iste političare.

Kada svaki dan pišeš članke koji opravdavaju neopravdivo, kada ignoriraš očite koruptivne skandale jer "moramo stati iza demokratskih institucija", kada pretvaraš Ukrajinski rat u holivudsku priču o dobru protiv zla bez ikakve nijanse ili konteksta ne gradiš svoj kredibilitet. Gradiš svoju irelevantnost.

Gledamo to u realnom vremenu: cirkulacija novina pada, povjerenje u medije na najnižoj razini ikad, mlađe generacije potpuno ignoriraju tradicijske medije. Zašto? Zato što su ti mediji postali toliko transparentno pristrani, toliko očito u službi određenih političkih narativa, da su izgubili ono jedino što opravdava njihovo postojanje: povjerenje.

Kad Guardian, BBC, CNN, Deutsche Welle ili naši domaći mainstream mediji izvještavaju o ratu u Ukrajini kao da je to binarni sukob dobra i zla, kad potpuno ignoriraju kontekst NATO ekspanzije, kad prešućuju očite koruptivne skandale ukrajinskog vodstva, kad napadaju bilo koga tko postavlja kritička pitanja kao "proruskog agenta" oni ne izvršavaju novinarsku dužnost. Oni izvršavaju propagandnu funkciju.

I kao što političari ne mogu graditi karijere na beskrajnim lažima bez da na kraju plate cijenu, tako ni novinari ne mogu izgraditi dugoročnu kredibilnost na beskrajnoj propagandi.

Samodestrukcija kao neizbježan ishod

Povijest je puna primjera režima, političara i medijskih sustava koji su propali ne zato što su ih netko srušio, već zato što su se srušili pod težinom vlastitih laži, korupcije i nesposobnosti.

Sovjetski Savez nije pao zato što ga je NATO napao pao je zato što je sustav bio istrošen korupcijom, neučinkovitošću i apsurdnošću.

Jugoslavija nije propala zbog vanjskih zavjera, propala je zbog kombinacije nacionalizma, korupcije, međusobne netrpeljivosti, neučinkovite ekonomske politike i vodstva bez vizije.

Europska Unija barem u svom sadašnjem obliku slijedi isti put. Ne zato što je Rusija toliko moćna, ne zato što je Kina toliko pametna, već zato što je EU postala institucija koja služi sama sebi, vođena osobama koje su izgubile svaki kontakt s realnošću i potrebama običnih građana.

Završna riječ

Karma ne gubi adresu

Tako da da, može se iskreno nadati da će von der Leyen i Kallas uskoro otkriti vlastite verzije Brugesa poželjno prije nego što su gurnule Europu u sukob koji ne može dobiti, nikad nije trebao započeti, i od kojega će se trebati oporavljati generacijama.

A što se tiče toga hoće li možda doživjeti sudbinu likova Colina Farrella i Brendana Gleesona iz te mračne komedije…

Pa, recimo samo da karma, za razliku od europskih tužitelja, ima izuzetan način da na kraju sustigne sve.

Čak i eurokrate.

Čak i mainstream novinare koji su postali njihovi glasnogovornici.

Jer na kraju, glupost, korupcija, nesposobnost i potpuni izostanak zdravog razuma nisu samo moralni nedostaci oni samo izvršavaju kazne.

Vi ne morate srušiti sustav koji počiva na ovim temeljima.

On će se srušiti sam.