Merz nas je prevario! Sada moramo otvoreno govoriti o dužničkoj kočnici

Izbori su prošli,opijenost je nestala. No, sada na vidjelo izlaze razni kosturi iz ormara, tako da će glasač brzo krenuti u fazu trežnjenja.

Ricarda Lang u svojoj kolumni detaljno objašnjava goleme pukotine i nedostatke.

Ricarda Lang smatra da je iznenadna promjena mišljenja Friedricha Merza u vezi s dužničkom kočnicom sramota. Ona i dalje želi pregovarati. Ovdje ona objašnjava zašto.

Dužnička kočnica u sadašnjem obliku nije dovoljna za upravljanje

Teško da bilo koje drugo pitanje to jasnije pokazuje od kočnice duga . Prvo, tijekom predizborne kampanje držala je Friedricha Merza Svetim gralom generacijske pravde i čak odbijala reformske prijedloge iz vlastitih redova – samo da bi predložila reformu manje od 24 sata nakon izbora , ili barem zaobilazno rješenje uz pomoć posebnih fondova, uz pomoć SPD-a i Zelenih, na temelju još uvijek važećih većina iz prošlog zakonodavnog razdoblja.

Sve je to, naravno, ogromna zbrka. Prije godinu dana bio sam na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji. Još se čekao izbor Donalda Trumpa, ali je već odavno bilo očito da ćemo se mi u Njemačkoj i Europi morati više osamostaliti od SAD-a.

Još tada su mi kolege iz Sindikata govorili otprilike: “Naravno da znamo da ne možemo vladati s dužničkom kočnicom u ovakvom obliku. Naravno da ćemo se time pozabaviti – ali tek kad budemo u vladi.”

Merz je namjerno pustio vladu da gladuje

Drugim riječima, Friedrich Merz je namjerno pustio vladu da gladuje tri godine i gledao kako se raspada zbog financijskog okvira za koji je od samog početka znao da neće moći držati korak s izazovima našeg vremena.

Sada, kao političaru čija je stranka bila dio semaforske koalicije, ovo bi vam moglo smetati. Ali budimo iskreni: Friedrich Merz nikada nije imao zadatak biti ljubazan prema semaforskoj koaliciji. Ono što je puno važnije je da on ima zadatak biti pošten prema svojim biračima. I tu stvari polako postaju problematične za (vjerojatno) sljedećeg saveznog kancelara.

Moramo više ulagati u našu sigurnost

U idealnom slučaju, izborne kampanje su trenuci u kojima političari od naroda dobivaju mandat za određenu politiku i potrebne promjene. Friedrich Merz učinio je suprotno: iznio je politiku za koju je znao da je nikada neće moći održati. Nasuprot tome, prikrivao je promjene za koje je znao da će biti potrebne.

Takvo ponašanje, taktiziranje za vlastitu korist, predizborna kampanja kao spektakl koji je odvojen od stvarnosti - to košta povjerenja. Usred krize predstavničke demokracije, mi kao demokrati si to više ne možemo priuštiti i ne bismo smjeli.

Još jedan poseban fond bio bi premala zakrpa

A ipak vjerujem da je sada ispravno pregovarati o kočnici duga i tražiti najbolje moguće rješenje za našu zemlju. Jer, naravno, moramo više ulagati u našu sigurnost.

Katastrofalan i nedostojanstven nastup Donalda Trumpa tijekom posjeta Volodimira Zelenskog Ovalnom uredu još je jednom pokazao da su Sjedinjene Države spremne reći zbogom Zapadu kakvog smo poznavali. Njemačka i Europa moraju postati sposobne za obranu. A to se ne može učiniti držeći se dužničke kočnice koja je stvorena za sasvim druga vremena. Trebaju nam ozbiljne reforme, a ne polovični flasteri koji su daleko premali za ranu koju treba liječiti.

I još jedan poseban fond samo za obranu bio bi samo takva mala zakrpa. To bi nas učinilo predvidljivima u odnosu na Putina i možda prikrilo strukturne probleme u našoj sigurnosnoj arhitekturi, ali ih ne bi riješilo. Umjesto toga, potrebna nam je istinska reforma kočnice duga koja će nam omogućiti da stanemo na vlastite noge u smislu sigurnosne politike.

A tu je i ova klimatska kriza

No, zadaća s kojom se trenutno suočavamo puno je veća. Zaostale investicije u Njemačkoj su ogromne, čak i izvan sigurnosti i obrane. Savez njemačkih industrijalaca (BDI) očekuje oko 400 milijardi eura. To nije dovoljno novca da se samo uštedi u kućanstvu.

Frustracija građana zbog nedostatka mjesta za vrtiće, odvratnih školskih zahoda i kašnjenja vlakova i dalje raste. Ne samo da se naša infrastruktura ovdje raspada. Povjerenje ljudi u državu izgleda trošnije od mnogih mostova na autocesti. A to nešto znači.

A tu je i ova klimatska kriza, koja nažalost ne prestaje samo zato što je Olaf Scholz i Friedrich Merz namjerno ignoriraju tijekom predizborne kampanje. Naprotiv: što dulje oklijevamo, to će zaštita klime biti skuplja – pogotovo ako se želi pošteno postići. A uspjet će samo ako je pošteno.

Stoga bi bilo apsurdno uhvatiti se u koštac s kočnicom duga sada, a zanemariti ta područja. Za mene i moju stranku je stoga jasno: poseban fond samo za obranu je pogrešan put. Sada nam treba hrabrosti da provedemo pravu reformu. Ako želimo našu zemlju održati sigurnom izvana i stabilnom iznutra, moramo reformirati kočnicu duga na tri načina: za sigurnost, zaštitu klime i infrastrukturu.

Radi se o zemlji, a ne o našoj osjetljivosti

Ali što ako do takve reforme ne dođe u sljedećih nekoliko tjedana, odnosno s većinom starog Bundestaga? Je li vlak zauvijek napustio stanicu?

Ne nužno, jer CDU/CSU i SPD, Zeleni i ljevica također imaju potrebnu dvotrećinsku većinu za reforme u novom Bundestagu. Kovanje ovoga bilo bi nešto poput ispita zrelosti za sve demokratske stranke; test za politički sustav; odgovor na pitanje jesu li svi shvatili o čemu se radi.

Ljevica bi morala dokazati da je spremna više ne zatvarati oči pred novom vanjskopolitičkom realnošću. Ne bi trebala blokirati zakašnjela ulaganja samo kako bi inzistirala na zamjeni svoje obrambene politike.

Stranka Friedricha Merza bi zauzvrat morala tražiti dijalog sa svim demokratskim strankama, odustati od odbijanja čak i razgovarati sa Strankom ljevice i stvoriti neobičnu većinu. Jer se radi o zemlji, a ne o našoj osjetljivosti.

Budite konstruktivni, ali ne i naivni

A mi, Zeleni, također bismo mogli i trebali pokazati da možemo igrati ulogu predvidljive opozicije koja opravdava ozbiljnost situacije. S jedne strane, to znači da se ne trebamo povlačiti u svoje ljušture, nego biti konstruktivni tamo gdje možemo postići nešto dobro za ljude – iu suradnji s novom vlašću.

Ali ne treba brkati konstruktivnost s naivnošću: bit ćemo potrebni kao progresivni protupol (vrlo maloj) velikoj koaliciji, pogotovo tamo gdje Friedrich Merz ponovno ide udesno.

Bezbrojni su dokazi – iz Europe i svijeta – da od takvog skretanja konzervativaca udesno u konačnici profitira samo original. Međutim, do danas nema dokaza da su ti nalazi došli do Jensa Spahna, Julije Klöckner ili Friedricha Merza.

U tom kontekstu, hoće li i dalje biti demokratske većine 2029. uvelike će ovisiti o dobrom radu oporbe. I o tome kako se stranke u demokratskom spektru nose međusobno i s dužničkom kočnicom.

https://www.focus.de/